Mi smo generacija koja sama sebi grize rep

Beogradski alternativni rok sastav Gazorpazorp polako osvaja region i objavljuje novo EP izdanje

3156 pregleda 0 komentar(a)
Foto: Gazorpazorp
Foto: Gazorpazorp

Kompilacija Hali Gali prošle godine je okupila i skrenula pažnju na neke od najuzbudljivijih srpskih rok bendova od kojih se očekuje da njihova zvijezda zasija još jačim sjajem u godinama koje dolaze i da postanu značajna imena na sceni. Među njima je post-pank sastav Gazorpazorp jedan od najhvaljenijih, a već je počeo da svira i okuplja fanove širom regiona, predstavio im se debi EP-em i ostvario saradnju za slovenački Moon Lee records, vjerovatno i najznačajniju indi etiketu na ex Yu prostoru. Beograđani su danas objavili novi, svoj drugi EP koji su prethodno najavili spotom za pjesmu “Ne bojim se”, dostupnim na YouTube servisu.

“Spot je sniman u Pančevu, to je neka bivša crkva, koliko sam saznao, koju je na prelazu iz 19. u 20. vijek neki lik iz Habsburške monarhije sagradio i super izgleda. To je u međuvremeno postao kao neki kulturni centar u Pančevu, da bi sad posljednjih godina taj prostor služio samo kao neki studio u kojem može da se snimi neki spot, serija... Snimali smo ga u avgustu, od 7 sati ujutro do 11 uveče, cijeli dan. A meni je nešto bilo loše cijeli taj dan, povraćao sam cijeli dan kao lud, neko trovanje sam imao, ne znam što mi je bilo. Tako da je snimanje bilo haos, ali spot je ispao super, svi smo baš zadovoljni i zahvalni tim ljudima koji su učestvovali, pošto ih je bilo baš dosta”, kazao je na početku razgovora za “Vijesti” gitarista Damjan Nedelkov.

Gazorpazorp je tako već ekranizovao tri od pet pjesama koliko će ih biti na EP-u, Nedelkov je otkrio da im je namjera da snime spotove iza preostale dvije numere do februara, a pričao o novom izdanju, svojoj generaciji, saradnji sa crnogorskim muzičarima i druženju sa kolegama iz njegovog grada.

Svi spotovi su vam zanimljivi i neobični, reklo bi se da su vam prilično značajni, što je i normalno u ovom vremenu?

Jesu značajni, kako nisu. Iskreno, meni je bitno da to bude lijepo odrađeno i zbog mene, jer volim kad su dobri spotovi. Što da ne, da se ukrasi i muzika, da to bude prava stvar, da izgleda profi. A pogotovo u ovo vrijeme kad svi gledaju spotove, kad ljudi nemaju koncentraciju da odslušaju pjesme bez spota. Ako se dobro uradi spot, ako je interesantno, onda posvete više pažnje i spotu i pjesmi. Meni je to super, jer je sve to ekipa drugara koja živi u Beogradu, i mi svi to zajedno dopunjujemo, zajedno radimo i uživamo u tom zajedničkom stvaralaštvu i svi smo prezadovoljni finalnim proizvodom. Na snimanju i ovog i prethodnog spota smo pravili žurke gdje se svi okupimo i to bude veče za pamćenje.

Ta “zmija koja sebi grize rep” koja se pominje u pjesmi, je li to priča vaše generacije? Generalno se u vašoj muzici osjeća neka mladalačka isfrustriranost i izgubljenost, zaglavljenost u ovom vremenu?

Apsolutno se slažem. Zato što jesmo mi ta generacija koja sama sebi grize rep i sama sebi kopa rupe. Ali opet mislim da većina naše generacije gleda na to kao da su te rupe i ti problemi već postojali prije nas i da smo mi sad samo upali u taj vremenski period kad se ne dešavaju sra*a, nema ratova, ali mi smo tu da pokupimo posljedice, već je toliko svaki entuzijazam pao, sve ide na dolje, a mi samo stojimo nepomični i čekamo da prođe vrijeme, da vidimo što će da se dogodi. Jeste generacijski tekst i biće još jedna pjesma na EP-u čiji tekst mi je isto dosta generacijski i kritikuje malo našu generaciju što “kamenuje radnike”, u smislu da ne valja ništa što obuhvata neki rad. Čim nešto radiš, čim je neko ozbiljan u nekom poslu, odmah je to problem, odmah je to za podsmijeh, odmah se to gleda kao vidi ovoga što radi.

I kod nas u Crnoj Gori je taj cinizam dosta prisutan.

Jeste, kako nije, baš smo dolazili dolje kod vas u Crnu Goru da radimo i vidjeli da i tamo ljudi imaju taj otpor prema radu. Da, svuda je isto po tom pitanju - i ovdje i u Crnoj Gori i u BiH, samo sam primijetio da je u Sloveniji i Hrvatskoj malo drugačije, bolja je atmosfera, ljudi ne gledaju toliko druge ljude, a to je kod nas i dalje nažalost prisutno.

Kad i kako je nastajao EP, koja ideja vezuje sve te pjesme?

To su sve pjesme sa kraja 2017. i 2018. Kako smo mi sazrijevali i naš muzički ukus, tako su i pjesme sazrijevale i dobile su svoj puni oblik tek pred kraj prošle godine, kad su pali ti posljednji aranžmani, posljednji tekstovi... Mislim da sve to povezuje baš ta neka priča o mladosti. Baš u “Tangu” recimo pjevamo o mladosti, kajanju, strahu... Tako da mislim da EP opisuje današnje vrijeme i borbu mladog čovjeka za svoje mjesto pod suncem.

Planirate li album ili vam više odgovara da se ovako javljate svako malo u formi EP-a?

Album je definitivno sljedeća stvar. Nama je odgovaralo sad da bude EP zato što nismo imali dovoljno pjesama za album, a nismo vidjeli na početku stvaranja ni neku povezanost između njih. I dalje smatramo da je zvučno EP-malo ono... na sve strane, u dobrom smislu. Pošto mi ne pišemo tekstove na početku, nego na kraju stvaranja, nismo imali tu nit koja povezuje sve pjesme i na kraju su to ispali tekstovi. EP je super forma, kratko je i jasno, čekamo da taj album bude prava stvar, da bude prštanje. Ovo je sve zagrijavanje. (smijeh)

Lako će poslije doći uspjeh i pregledi, bitna je uzajamna ljubav

Našli ste se na Hali Gali kompilaciji, može li se za tu grupu bendova govoriti kao o jednom novom talasu na srpskoj rok sceni?

Kako da ne. Dosta ljudi ne zna to, ali ta kompilacija je nastala tako što smo se mi svi, bendovi koji su tu učestvovali, dogovorili da uradimo to, jer ima nas nekoliko bendova koji radimo i družimo se, može to da se nazove nekom scenom. Bila je ideja i da se napravi festival Hali Gali koji bi okupio te bendove i onda smo odlučili da i kompilaciju nazovemo tako da bismo zaokružili cijelu priču, da se ispromovišu i festival i to izdanje i da ljudi znaju da je to ista priča. To je sve dogovoreno između nas, niko nije nas okupio i rekao: ajde pravite, već se sve desilo spontano i prirodno među ljudima koji su zajedno u toj priči, među drugarima. Mislim da je to drugarstvo falilo nekim prošlim generacijama ili ovima sad koji nisu u toj priči. Sad već ima tog zajedništva, međusobnog razumijevanja, druženja i pomoganja. To je najbitnija stvar, lako će poslije doći i uspjeh i pregledi na YouTubeu, bitna je ta uzajamna ljubav.

Bonus video: