Pavel je nastao kao projekat Aljoše Šerića koji je bio njegov bijeg od matičnog benda Ramirez, gdje je mogao više da se bavi pop muzikom umjesto rokom.
Međutim, Ramirezu nije išlo, dok je Pavel nailazio na sve veće uspjehe, pa je odjednom postao glavna stvar i godinama rastao. Sada je pred publikom novi, peti studijski album grupe, po priznanju frontmena njihov najambiciozniji, koji nosi naziv sasvim prikladan atmosferi godine na izmaku - “Ennui” (na francuskom očajanje, melanholija). Po priči Šerića, to nije slučajno, jer su globalna dešavanja 2020. dosta uticala na izdanje.
“Mislim da je pola albuma nastalo tokom ove nesrećne 2020. Druga polovina izdanja, rekao bih možda čak i važnija, je nastala tokom ove godine. Čak sam i neke pjesme koje smo napravili prije, neke tekstove mijenjao kako bismo se prilagodili situaciji, odnosno ovome svemu što smo prolazili. Tako prva pjesma kojom otvaramo album, pjesma koja traje sedam minuta, tako neki simfo rok, orkestralna pjesma, baš govori o tome kako sve prolazi iz perspektive recimo nekog egoističnog mizantropa. Jer u ljudskoj prirodi je da posmatramo svijet iz svoje perspektive”, počinje muzičar priču za “Vijesti”.
I ime Ennui je prikladno za ovo vrijeme, je li proizašlo upravo iz ove stiuacije sa koronom?
Apsolutno. Tražio sam neko ime koje će povezivati cijeli taj materijal i koje će biti veza i sa ovom godinom tokom koje je izašao, prvo mi je pala na pamet riječ veltšmerc, ali mi je bila prejaka, njemački je dosta grub jezik, dok na hrvatskom svjetska bol ne zvuči baš predobro. Srećom, na francuskom to sve zvuči puno bolje, a recimo da je ennui francuska riječ koja je otprilike sinonim za veltšmerc, pa sam nju odabrao.
Kakav je bio vaš odnos prema ovome svemu što se dešavalo sa koronom?
Ja naravno u početku, kad nas je udario i zemljotres u Zagrebu, apsolutno ništa nisam mogao da pišem, ali nekako vremenom proradi taj nerv, a pogotovo jer nismo mogli da sviramo. Kasnije, za vrijeme svih ovih lockdowna nismo mogli da održavamo ni probe, pa sam to slobodno vrijeme iskoristio da se malo više posvetim dorađivanju pjesama, mijenjanju ovog materijala, kao što sam već rekao. Neki tekstovi su postojali od prije, ali sam osjetio potrebu da ih promijenim, da budu malo više u skladu sa ovom nesrećnom 2020. Sve zajedno, meni samoizolacija nije previše teško pala, jer pretpostavka kreativnosti je samovanje, da bi išta napravio moraš se izolovati. A ja sam i inače dosta izolovan kad pišem pjesme, ja ih lično bar ne umijem raditi drugačiji i zato moram priznati da mi nije teško palo to.
Osim kreativnosti i rada na muzici, kako ste doživjeli ovaj period psihički?
Isto tako. U početku sam se dobro nosio sa tim, s obzirom da po naravi jesam više introvertan, nego ekstrovertan, dakle nisam imao problem sa tim da se ne viđam s ljudima, pogotovo nepoznatima. Međutim, nakon nekog vremena ono što mi prvo nedostaje i što mi i dalje najviše nedostaje su apsolutno koncerti i druženje. Jedva čekam da odem na neki veliki, bitniji koncert. Ne govorim o Pavelu, ne moramo mi da sviramo još neko vrijeme, prvo što ću da napravim kad sve ovo prestane je da pođem na neki baš dobar koncert.
Što mislite, sa kakvim osjećanjima ćete dočekati taj trenutak kad se opet vratite na binu?
Mi smo čak i svirali dva koncerta u ovim uslovima ove godine u našem divnom Zagrebu. A nešto važnije, nešto bitnije, naravno da pretpostavljam da će to biti promocija našeg albuma, ne znam kad će biti. Iz ove perspektive uopšte ne mogu da zamislim kako će to izgledati i kako ću se osjećati. Vjerovatno dobro, ali teško mi je uopšte da pričam o tome kad ne znamo kad će se to desiti. Dakle, možemo da uzmemo u obzir da bi se to moglo dogoditi tamo tokom kasnog proljeća ili ranog ljeta, ako budemo imali sreće, ako se dovoljno ljudi vakciniše. Ali to je sad sve upitno, stvarno ne znam.
Što biste rekli za ovaj album, pored pomenutog uticaja korone, da je drugačije i specifično u odnosu na prethodna izdanja?
Rekao bih da je zvučno najbogatiji, najraskošnije naše izdanje do sad. Ima puno, puno orkestracija. Tu moram da pohvalim Dalibora Grubačevića koji je napisao sve te divne aranžmane za orkestar. Ja se sjećam da me je producent molio da sljedeći put radimo neku amerikanu, sa samo par instrumenata, jer je miksao neke pjesme gdje učestvuje orkestar gdje ima po trista kanala. Znači, dobrano se oznojio. Eto, po tome je drugačiji. Mogu slobodno reći da je ovo naš najambiciozniji album do sada.
Da, primjetno je da vam je bila bitna ta punoća zvuka, međutim koliko je bilo teško to organizovati i naći pravu mjeru, ne pretjerati, pa da počnu instrumenti da guše jedan drugoga?
Da, to je bilo prilično bit. Opet ću se vratiti na tu prvu pjesmu. Simfo rok kao nekakav žanr nije baš kul. Možeš lako da odeš u neku pretecioznost. Međutim, odlučili smo da uopšte ne brinemo o tome, rekli smo ako nam dobro zvuči, ako nam paše flauta, ako nam paše francuski rog, onda neka bude i francuski rog tu. I te instrumente smo i snimili. I ne samo njih, nego tu ima svega i svačega. Ono što nam je dobro zvučalo, to smo i ostavljali na miksu. Nismo htjeli da se opterećujemo sa tim hoće li to biti kul, hoćemo li biti naporni i pretenciozni. Neka bude i pretenciozno. Bio nam je ćef, eto.
Jedini gost na albumu je Tedi Spalato, kako je do toga došlo?
Da, ja i Antonija (supruga i članica grupe) smo odrasli u Splitu i Tedijev je jedan od glasova uz koji smo se podigli, s obzirom da sam na Radio Splitu u djetinjstvu najviše slušao njegov glas, naravno uz Olivera i još neke druge pjevače. Za tu pjesmu smo prepoznali da bi se on tu dobro uklopio i čak isto po cijenu toga da ispadne malo “estradno”, što nam neki kritičari i zamjeraju. Mada su kritike uglavnom jako, jako dobre - sve četvorke i petice - čak i tamo gdje su petice kritičari govore kako je to malo estradno, kako smo malo zagazili na “onu stranu”. Ali ja uopšte nemam problem sa tim. Neko ko ne kapira Tedija, ne mora. Mi smo ponosni što smo ga pozvali i meni je ta pjesma apsolutno ljepša sa njegovim glasom, nego da sam ja to recimo otpjevao. A ni mi nemamo problem sa tom nekom estradom, naprotiv, daj bože da smo estrada, to dobro prolazi, estrada dobro zarađuje. Ne želim da se opterećujem oko toga. Pomenuo sam već flautu i francuski rog... (smijeh) Ako mi je lijepo, neka ga.
Kakav je bio Tedi tokom saradnje?
Tedi je bio divan, ja sam se iznenadio kako je uopšte reagovao na prvi demo. I koliko se jako trudio da budemo i mi zadovoljni sa njim. Čak nije ni slušao svoje tejkove, svoje izvjedbe nego bi me pitao da li je meni dobro, a meni je bilo naravno bilo odlično. Bio je jako susretljiv, jako ugodan za rad, imam na tu saradnju samo lijepa sjećanja.
Više puta ste u intervjuima pominjali kako vam je Tonka glavni kritičar, glavni filter, kako njoj uvijek prvo predstavljate pjesme i ako joj se nešto svidi to u 90 odsto slučajeva bude hit. Jesu li se dešavali obrnuti slučajevi, da joj se neka pjesma ne svidi, a da bude uspješna?
Ne znam, ispalo je recimo par puta da joj se nešto jako svidjelo, a nije dobro prošlo, da pjesma nije uspjela. Nama je jako lijepa pjesma sa ovog albuma "Samo da jutro ne dočekam sama", to je singl koji je najavljivao album, ali nije se nešto pretjerano dobro zavrtjela na radiju. Tako da eto i ona nekad promaši. A sad nešto što joj se baš ne sviđa, te pjesme ni ne radimo. (smijeh) Ja to odmah zaustavim i ni ne šaljem bendu. To ne prolazi. Eventualno se vratim, pa izmijenim. Ona mi je prvi urednik, prvi selektor i ako njoj ne prođe, onda se pitam što ne valja, pa mijenjam ili ostavim tu pjesmu sa strane.
Bonus video:
