Milan Đurđević, osnivač i frontmen Nevernih beba: Nismo fanovi onlajn akcija

Milan Đurđević, osnivač i frontmen Nevernih beba priča o novom singlu, albumu zahvaljujući kojem će se vratiti korijenima, ali i sve većem broju kolega koji drže virtuelne koncerte

7569 pregleda 144 reakcija 0 komentar(a)
Punili hale, sale, stadione, klubove: Neverne bebe, Foto: Luka Zeković
Punili hale, sale, stadione, klubove: Neverne bebe, Foto: Luka Zeković
Ažurirano: 16.02.2021. 15:14h

Srpski sastav “Neverne bebe” od nastajanja važio je za koncertni bend, a tokom godine znali su da održe preko 250 nastupa, punili hale, sale, klubove...

No, zbog koronavirusa morali su da otkažu brojne nastupe tokom 2020. godine, a nijesu željeli da se kroz onlajn koncerte druže sa publikom. Za to vrijeme, iz samoizolacije javili su se sa dva singla.

Naime, prošle godine objavili su pjesmu “Vodi me odavde”, a od prije desetak dana publika može da uživa i u numeri “Reka ljubavi” u kojoj gostuje Sky Wikluh.

Ovim singlovima najavljuju novi album za koji su numere već gotove, no članovi benda, prema riječima frontmena Milana Đurđevića, čekaju pravi trenutak za njegovo objavljivanje.

Njihove numere nikad nijesu bile “na prvu”, a novim pjesmama vraćaju se korijenima.

O aktuelnoj situaciji u muzici, online koncertima, nastupu u Podgorici, albumu, pjesmama Đurđević priča za Vijesti.

Đurđević
Đurđević foto: Screenshot

Prije dvije sedmice puštena je u etar numera “Reka ljubavi”. Kakve su prve reakcije publike?

Izuzetno smo zadovoljni i spokojni jer i reakcije govore o uspješnosti i opravdanosti jednog ovakvog eksperimenta. Reaguje naša bazična vjerna publika koja je iznenađena, ali i zadovoljna promjenom koja ipak nije urušila ono što od “Nevernih beba” uvijek očekuju i dobiju, a to je emocija. Reaguju i oni koji su prijatno iznenađeni kombinacijom različitih stilova, moderne produkcije i nečega što su ipak ostale “Neverne bebe”.

Interesantno je da smo od ogromnog broja onih koji su komentarisali čuli upravo one riječi koje su bile i naša primarna ideja i želja kada smo odlučili da ovo uradimo, a one potvrđuju da su ljudi razumjeli našu potrebu da uradimo nešto baš ovako, za mnoge neočekivano a opet, u skladu sa svim standardima od kojih ne odstupamo.

Vaše pjesme nijesu na prvu loptu, ali zato traju. Je li se publika navikla da mora da je presluša nekoliko puta da bi im numera “legla”?

Naša muzika je u suštini prilično komplikovana, sadrži mnogo harmonija, tekstovi su takođe kompleksni. Mi ne možemo da pobjegnemo od naše izvorne prirode koja je takva da od ljudi ipak traži da zarone u svoje dubine, u ovom, previše površnom svijetu. Ali, to ne znači da ne treba da se trudimo da je učinimo komunikativnijom. Upravo to je i neka vrsta tranzicije na kojoj sada radimo - muzika ostaje ono što jesu “Neverne bebe”, ali mora da ide u korak sa aktuelnim vremenom.

Sa druge strane, možemo da budemo i ponosni i zadovoljni što spadamo u one koji su uspjeli da održe koncept albuma i naši fanovi vole i slušaju i one pjesme koje se nikada, iz određenih razloga, nisu “zavrtjele” na radio stanicama. To su one pjesme koje su na pločama uvijek bile 5. na strani B, recimo, ili na albumima 10. i 11. Hitovi su nešto drugo, ima pjesama koje osvoje publiku na prvo slušanje i ta pojava je i nas potpuno iznenadila objavljivanjem numere “Da ima nas”.

Taj trend se nastavio “Kućom za spas”, “Tu kraj nas”… A opet, hitovi su i prilično komplikovane pjesme kakve su “Dvoje” i “Priča o nama”, koje su upravo primjer numera koja su došle na ono na šta treba da dođu, ali poslije jako mnogo vremena.

Ovom numerom najavljujete novi album. Prošle godine ste objavili jednu pjesmu iz karantina, koliko Vam je vrijeme pandemije bilo inspirativmo i jeste li ga iskorostili za snimanje kompozicija ili su one završene prije iste?

Jedan dio pjesama je snimljen prije pandemije, ali mi smo sve vrijeme radili koliko se moglo. Ja sam u drugom talasu napisao pet novih pjesama koje su postale okosnica albuma, uz ono što smo imali ranije. Osluškujemo situaciju i čekamo trenutak makar minimalnog spokoja i ljudske spremnosti i sposobnosti da čuju ovo naše, slobodno mogu da kažem, kapitalno djelo.

Videćemo kada ćemo objaviti album, konsultovaćemo se i sa našom matičnom kućom PGP RTS. U svakom slučaju se nadamo da će situacija sa pandemijom leći i da će tamo negdje u septembru pjesme već živjeti uveliko neki svoj život, da će publika sa njima biti upoznata i spremna da ih pjeva i na koncertima. Sljedeći korak već planiramo i počinjemo uskoro sa realizacijom, a to je još jedan singl sa spotom, za jednu od nosećih pjesama na albumu.

U novoj numeri gostuje Sky Wikluh i malo je drugačiji zvuk u odnosu na ono po čemu su Neverne bebe prepoznatljive. Najavili ste i “povratak korijenima”, šta to zapravo znači?

Mi se trudimo iz albuma u album da nam produkcija bude moderna, na svjetskom nivou, i u tom smislu “Reka ljubavi” je korak dalje. Već sam spomenuo tu konekciju sa novim vremenima. Mi ćemo se ovim albumom vratiti korijenima, ali u jednom modernom, ovde do sada neviđenom audio-vizuelnom pakovanju. Oni koji su čuli pjesme kažu da čuju one “stare Neverne bebe”.

Ali, mi ne možemo da dozvolimo sebi da budemo isti kao prije 20 godina ili kao na početku karijere, moramo da budemo zanimljivi i novi, prvenstveno sebi da bismo i dalje emitovali strast i razmjenjivali energiju. Sve u svemu, osmi album će biti jedne opet autentične, stare, a potpuno nove Neverne bebe.

Neverne bebe su koncertni bend, a sve je vise vaših kolega koji se odlučuju na onlajn nastupe bez publike. Kako se Vama čini prilagođavanje aktuelnim mjerama? Može li muzika da živi bez aplauza, pjevanja u glas?

Nismo fanovi tih onlajn akcija. Među rijetkima smo koji se nisu javili u neki lajv iz svojih soba ili iz studija. Razumio sam želju ljudi da ostanu konektovani sa muzikom u trenutku kada smo svi bili zatvoreni u kućama, ali za nas je svako živo pojavljivanje važno jednako kao i svaki koncert kome pristupamo tako da budu zadovoljeni standardi produkcije. Nismo pristalice pojavljivanja po svaku cijenu ako to nema kvalitet koji mora da ima.

Sigurno je da će nove tehnologije i nevezano za pandemiju od nas tražiti da se uključimo kako bismo i tako komunicirali sa publikom koja živi onlajn, ali sve što u ovom trenutku želimo je povratak na bine i živi kontakt sa ljudima. U tom smislu se nevjerovatno mnogo radujemo i julskom koncertu u Podgorici. Ubijeđen sam da će to biti trenutak koji će uspjeti da makar dijelom anulira posljedice ovog rolerkostera koji smo preživjeli i koji preživljavamo i dalje.

Koncerti pred publikom nikada neće izumrijeti kao vid komunikacije koja je ljudima potrebna, jer je rok koncert u stvari sinonim za slobodu: tu se opustiš, možeš da budeš baš ono što jesi, izbaciš iz sebe sve što te muči i što ti je važno, kao i ono što želiš da podijeliš sa nekim, skačeš, vičeš… U redu je obratiti se uz pristojnu audio i video produkciju publici koja živi na tim platformama, mi ne možemo da se pravimo da ona ne postoji, ali živi nastupi sa interakcijom publike, njihova lica, osmijeh, suze, hiljade biseva koje smo podijelili i opet ćemo - to je ono što je naš život i to je jedina suština.

Ljubav nam je pomogla da preživimo tokom pandemije

Uvijek apelujete da je bezuslovna ljubav jedina planetarno važna ideja. Koliko Vam je ona pomogla da preživite ovaj užas koji ne jenjava?

Ni nas, ni ovog benda ne bi bilo bez ljubavi. Ako nam je išta pomoglo u ovom civilizacijski ludom i neočekivanom momentu, onda je to ljubav koju imamo jedni za druge i za našu muziku. Mi smo se u bendu, ako je to uopšte moguće, još više povezali za vrijeme pandemije. Bili smo na vezi neprekidno, u tim Viber i drugim grupama, zajedničkim pozivima, opet dijelili svaki trenutak i straha i ljepote. To nam je u onom prvom trenutku kada niko nije znao o čemu se zapravo radi i šta nas čeka, možda i spasilo “život”, psihičko zdravlje sigurno jeste. Koliko smo mogli, viđali smo se uz pridržavanje mjera, održavali taj fizički kontakt, bez dodira i sa maskama, ali opet smo razmjenjivali živu riječ, vodili te neke razgovore koji su nama veoma važni, o životu, planovima, okolnostima… Nismo se odrodili jedni od drugih, možda to ne bismo ni umjeli.

Bonus video: