Bez publike je sve kao neslana čorba - bljutavo

Tesla, jedan od očeva rokenrola

Marko Pavić, frontmen benda “Analiza umA”, o novoj pjesmi, karijeri, aktuelnoj pandemiji...

3488 pregleda 49 reakcija 0 komentar(a)
Analiza umA, Foto: Anto Pavić
Analiza umA, Foto: Anto Pavić

Za članove benda Analiza umA, kako kažu, muzika dođe kao neka vrsta rehabilitacije. U svojim pjesmama obrađuju svakodnevne probleme i teme, a nedavno su objavili singl “Pepeo” kojim, prema riječima frontmena Marka Pavića najavljuju novi studijski album. Iako već dugi niz godina žive u Frankfurtu, stvaraju na hrvatskom jeziku, a do sada su objavili dva albuma.

Vaš bend Analiza umA objavio je novi singl “Pepeo” koji govori o prolaznosti. Šta Vas je inspirisalo da napišete ovaj tekst?

Pretpostavljam da me inspirisala trenutna situacija. Ne sjećam se kad se više govorilo o prolaznosti života, i o samoj smrti nego posljednjih mjeseci. A pošto dolazim iz sredine gdje je tabu tema govoriti o tome, odlučio sam, uprkos svemu, da napišem pjesmu, jer smatram da i na smrt treba gledati kao na nešto prirodno. Međutim, mislim da pjesma nije tužna, naprotiv. Nadam se što dužem životu, i sugerišem da ga treba iskoristi za najljepše stvari - što više provoditi vremena s najdražim ljudima, i uživati u jednostavnim stvarima koje ne moraju previše da koštaju, a koje itekako mogu biti vrijedne... To zaključimo najčešće tek s neke vremenske distance. Ali kad jednom, nadam se u dalekoj budućnosti, dođe taj dan, volio bih da se previše ne tuguje, nego da mi se oprosti.

Za spot ste koristili snimke sa Vašeg posljednjeg okupljanja - roštilja. Već godinu dana, upravo ovakva druženja su u većini zemalja svijeta luksuz. Koliko će aktuelna pandemija nas otuđiti jedne od drugih?

Pa da, spot upravo prikazuje jedan perfektan dan, onako kako ga ja zamišljam... Izlazak sunca u prirodi, provođenje slobodnog vremena s familijom, prijateljima, sviranje i pjevanje do kasno u noć. Zbog toga sam i rekao da je ovo luksuzni video-spot, uprkos niskobudžetnim sredstvima u tehničkom smislu. Tek sad kad nam je okupljanje uskraćeno većina ljudi primjećuje o kojem se luksuzu radi. No, međutim Analiza umA se već duže vrijeme bavi tim temama - kao na primjer u pjesmi “Ironija”. Ali očito da treba prvo da izgubimo, da bismo osjetili što i ko nam fali. Što se tiče samog otuđivanja, nažalost pandemija je samo još stavila tačku na “i”... Mislim da smo se već odavno počeli otuđivati jedni od drugih, trčeći za nevažnim stvarima, misleći kako ne možemo uživati u ničemu, ako to nismo skupo platili.

S obzirom na to da je život prolazan, a smrt izvjesna, koliko je bitno da ostavimo nešto iza sebe (makar da kao što u pjesmi kažete - zasadimo drvo)?

Vjerujem da smo ovdje svi s razlogom... Bez obzira kakvu funkciju obavljali, bitno je da to radimo časno i za dobrobit zajednice. Jer ne možemo jedni bez drugih. Samim tim ostavljamo tragove iza sebe, ponekad nažalost i prividno neprimjetne. Ali često najobičnija bića svojim djelovanjem inspirišu duhovite ljude koji iz njihovih doživljaja i jednostavne svakodnevice načine remek- djela. Na primjer, ko smo mi bez Vas?! Ako Vi i ljudi poput Vas ne prenesu ovo što mi govorimo i o čemu pjevamo - džaba smo krečili... Dakle, itekako je važno ostavljati nešto iza sebe, a pritom se truditi da to bude dobro. Lako je napraviti loše, a da to na prvi pogled djeluje lijepo i dobro... Kao kad roditelji naprave dijete, to može skoro svako, ali podići pristojnog čovjeka, mislim da od toga nema većeg djela. Svaka čast onom ko sačuva i tuđu čast. Pa čak i ako samo posadimo neko drvo, možda će neko nakon nas uživati u plodovima ili hladovini, ili će se napraviti neki dobar instrument uz koji će ljudi poslije nas uživati, ili na kraju krajeva napraviti sto na kojem će se neko družiti uz dobro jelo i piće. Ali, istovremeno govorim da ne treba nekom odavati počast tek kad nas napusti dizanjem spomenika i slično... Trebamo ljude i njihova djela cijeniti, te ih uzdizati dok su među nama. Zato stih i kaže: “nemojte klesati za mene uzalud kamenje, posadite bolje neko drvo, možda rodi plodove”... Od kamenog spomenika niko ništa nema, dok od drveta kao što to već rekoh možemo očekivati svašta.

Prije ovog singla, pjesmom „Teslektrika“ odali ste počast Nikoli Tesli. Smatrate li da je Nikola otac rokenrola?

Velikog Teslu naravno smatramo jednim od očeva rokenrola, pogotovo kad se radi o elektrici i električnim gitarama. No, rokenrol naravno ne predstavljaju samo električne gitare kao što to mnogi misle. Rokenrol se može svirati i na guslama... Međutim najviše se radi o čistoj energiji u svakom smislu. Dakle, nije riječ samo u električnoj energiji. Maloprije smo govorili o ostavljanju stvari iza sebe, a Tesla je toliko toga ostavio iza sebe, za dobrobit čovječanstva da kad bismo mu svaki dan posvećivali pjesmu se ne bismo mogli odužiti. Opet se vraćamo na drvo... mi smo posadili drvo/pjesmu “Teslektrika u čijim plodovima/notama slušaoci mogu uživati. Od kamenog spomenika slabo ko šta ima.

Za Analizu umA uvijek kažete da nije klasičan bend, već grupa prijatelja. Koliko je lakše raditi sa prijateljima i kako ste došli na ideju da napravite bend?

Bend Analiza umA je nastao slučajno... Oduvijek sam se bavio muzikom i pisao pjesme, tako sam sa bratom Antom u početku pravio neke demo snimke, čisto da se ne zaborave... Međutim ponekad se priključio prijatelj Vojkan Runjaić, odličan gitarista i producent koji mi usput odsvira poneku solo dionicu, zatim pokazuje trikove oko samog snimanja, itd. Tako pjesme na kraju dobijaju ozbiljniju formu. Zatim dolazi prijatelj Željko Sarić, oduševljen pjesmama, snima prvi video spot, nakon toga i većinu drugih, postavlja ih na Jutjub, gdje se odjednom pojavljuje interes i podrška, uglavnom ljudi sa područja bivše države. Tako da smo Željko i ja morali smisliti neko ime... A pošto su se prve pjesme uglavnom bavile analiziranjem našeg ličnog razmišljanja, te razmišljanja ljudi oko nas, zatim i samog pogleda na svijet, došli smo na ideju da toj priči damo ime “Analiza umA”, naravno bez ikakve kalkulacije u komercijalnom smislu. Poslije dolazi takođe prijatelj Saša Amić Slash, super pjevač i gitarista, pjeva neke dionice kako bi pjesma bila još bogatija, i samim tim se rađa ideja o dvoglasnom pjevanju koje možemo čuti i u novijim pjesmama. Također smo se trudili da ugostimo i druge pjevačice, pjevače te instrumentaliste, tako dolazi i do saradnje sa jednim od najboljih rock pjevača sa naših prostora Zoranom Mišićem. Sada već sarađujemo i sa Žanilom Tatajem Žakom, bivšim pjevačem Divljih jagoda, zatim sa Lanom Škrgatić, multiinstrumentalistkinjom i pjevačicom koja je svojevremeno svirala u Zabranjenom pušenju, a trenutno svira u Crvenoj jabuci... Interesantno je spomenuti i saradnju s prijateljem Antom Filipovićem, bivšim harmonikašem pokojnog kralja sevdaha Safeta Isovića. Antom koji je pored mnogih hitova snimio i veliki Tifin hit “Duge kiše jesenje”. Uglavnom uživamo u saradnjama sa dobrim ljudima i muzičarima. Nakon nekoliko nastupa uživo cijela priča postaje sve veća i polako se sve otima kontroli. Za izdavača Dallas Records izdajemo dva albuma, i zahvaljujući njima se pojavljujemo na radiju i televiziji. Nikako ne smijemo zaboraviti čovjeka koji nas je prvi zavrtio u svojoj Radio-emisiji “Sve je to samo Rock n Roll” na Radio Active Zenica Semira Čolića Čolu. Nakon mnogobrojnih muzičara koji su prošli kroz Analizu umA, na kraju se sve iskristalizovalo, i čvrste pozicije zauzimaju ipak ljudi koji su se pokazali kao ličnosti sa najkvalitetnijim karakternim osobinama. Otuda ta priča da nismo klasičan bend kojem je na prvom mjestu virtuoznost u muziciranju. Važnije su nam ljudske osobine koje sve ovo bojaju nekim pozitivnim bojama i pored teških tema koje ponekad obrađujemo. Tako trenutnu postavu čine pored mene i Slasha - Nikola Brčić Brxon - bubnjevi, Josip Bašić - bas gitara, Ivan Kajdiž Gric - solo gitara, Edis Jakupović - klavijature i Alen Morić - akustična gitara. Uglavnom je do sada s ovim ljudima najlakše raditi, u stvari družiti.

Marko Pavić, Analiza umA
Marko Pavić, Analiza umAfoto: Srećko Mihaljević

Za svoj muzički izraz izabrali ste rok, ali ste riješili da karijeru gradite na Balkanu, iako živite u Frankfurtu. Znači li to da ova vrsta muzike bolje prolazi na našim prostorima, nego u Njemačkoj?

Muzički izraz “rok” nismo izabrali, sam se nametnuo, jer je nekako najiskreniji i najenergičniji. A pošto smo rasli uz sve naše čuvene rock grupe, odabir je bio logičan. Naravno u našim pjesmama ćete čuti raznih uticaja, o čemu takođe govori pjesma “Teslektrika”... Na kraju krajeva za nas postoji samo dobra i loša muzika bez obzira na žanr... Isto je i sa ljudima kako govori naša pjesma “Identitet”. A što se prostora tiče, nekako mi je najprirodnije pisati na maternjem jeziku, što ne znači da ne umijemo i na njemačkom, poslušajte našu obradu čuvene pjesme “Zenica Blues” koju smo obradili na njemački jezik i nazvali “Das Loch”. Ne kalkulišemo ni sa govornim područjem, sve je nekako iz srca. A sa rock muzikom je trenutno slična situacija i u Njemačkoj kao i kod nas. No međutim, na našim koncertima je publika miješana, kako sa našim ljudima, tako ima i Njemaca i Rusa, pa čak i Turaka i Iranaca. Valjda im se sviđa energija.

Objavili ste dva albuma, koliko je teško promovisati pjesme i uopšte gurati priču za tržište ex-Yu kad ne živite ovdje?

Puno se teže promovisati na našim prostorima jer nismo prisutni tu. Ipak, potrudićemo se da tako ne bude u budućnosti, samo da prođe ovaj belaj!

Bez publike je sve kao neslana čorba - bljutavo

Aktuelna pandemija mnogima je poremetila planove, nema koncerata, festivala, demotivisala je pojedine muzičare da rade. Kako je uticala na Analizu umA?

Naravno kako na sve pandemija je uticala i na nas... ne smijemo ni na probu, a kamoli na neku živu svirku. Jedino smo jednom odradili neki takozvani “Livestream” iz kojeg možete na Youtube naći jedan snimak naše pjesme “Frankfurt Blues Live”... No u stvari bez publike je sve bezveze, kao neslana čorba, bljutavo. Zato smo srećni da ne živimo od muzike, nego za muziku.

S obzirom da su ljudi već počeli da se vakcinišu, koliko će ona doprinijeti da se što prije sve otvori i da napokon uživamo u nekim lijepim stvarima. Kakvo je stanje sa vakcinama u Njemačkoj?

O tome je teško bilo šta reći. Moguće da će nam vakcine biti jedina karta za put u budućnost i slobodno kretanje. A možda se i sve riješi prirodnim putem. Nadamo se da će opaki virus jednostavno ispariti, pa da se ponovo svađamo kao normalni ljudi oko religija, nacionalizma, rasizma i svih ostalih gluposti (smijeh). Naravno i ovdje je vakcinisanje već u toku, prvo stariji i ljudi slabijeg zdravlja, na kraju dolazimo mi mlađi. Mada i nas umjetnike mnogi smatraju “ljudima oštećenog zdravlja”(smijeh). Možda i mi budemo privilegovani.  

Preporučujemo za Vas