Braća Andrija i Ivan Pejović sa Cetinja već više od deceniju servisiraju gitare, a prije nekoliko godina došli su na ideju da ih u svojoj radionici i izrađuju.
Posao graditelja gitare nije nimalo jednostavan, s obzirom na to da su i neke svjetske kompanije poput Gibsona, proglasile bankrot, no braća Pejović svoj biznis šire. Za sada su u radionici Pejović Guitar uglavnom izrađivali električne gitare, ali su napravili su nekoliko akustičnih.
Njihovoj ideji ide naruku posljednje istraživanje koje je sprovela stranica DIYS.com, a koje je pokazalo da učenje instrumenta povećava koeficijent inteligencije, a među instrumentima koji naviše utiču na IQ su klavir i gitara.
Gitaristi kojima je bitan zvuk sve manje posjećuje prodavnice, već instrumente uzimaju upravo kod graditelja što odgovara braći Pejović čije instrumente, za sada sviraju neki crnogorski muzičari.
O instrumentima sa njihovim potpisom, Ivan i Andrija pričaju za Magazin...
Već godinama pravite akustične i električne gitare. Kako je uopšte došlo do toga da se upustite u posao graditelja gitare?
Andrija: U posao graditelja gitara upustili smo se pošto smo prošli jedan dugotrajan proces započet u ranoj mladosti kad smo se povezali s muzikom u kojoj dominira zvuk električne gitare. Taj zvuk nas je obuzeo do te mjere, da smo vrlo brzo dobili potrebu da se na isti način izrazimo. Kako smo iz majstorske familije, sve što nam je bilo pri ruci koristili smo da napravimo bilo što nalik gitari i to nam je bila omiljena igra.
Ivan: Kad smo poslje dužeg vremena napokon došli do prave gitare, posvetili smo se sviranju. Ta gitara je bila, i još uvijek je, naše zamorče, jer smo ubrzo dobili potrebu da ponešto modifikujemo da bismo dobili mogućnost da se što više izrazimo. Tu smo naučili dosta o građi instrumenta i principima po kojima funkcioniše. Što smo se više bavili gitarom, to nam je jasnije bilo kakvu gitaru želimo, a kako je u to vrijeme bilo i skupo i teško doći do gitare, odlučili smo da to što želimo napravimo sami.
Koliko Vam je to što svirate gitaru pomoglo u građenju istih?
Andrija: Da nijesam svirao gitaru sigurno mi ne bi ni palo na pamet da je napravim, a mislim da ne bih ni umio.
Ivan: Svako može napraviti gitaru, ali za čije potrebe? Ako napravite gitaru koju želite da zasvira neki dobar gitarista, prije toga bi valjalo probati taj njen ton i uvjeriti se da štimuje, a za to ipak treba znati malo prosvirati.
Pošto kažete da svirate, koliko puta “probate” gitaru prije nego ustanovite da je zvuk na njoj savršen i da je spremna za prodaju? Šta je ono što najčešće svirate dok probate iste?
Ivan: Taj finalni setap gitare potraje po nekoliko nedjelja jer se gitara testira u raznim uslovima. Da bismo viđeli koliko smo postigli u odnosu na ono što smo isplanirali, koristimo razna pojačala, pedale i simulacije, a zbog razlika u preferencijama, volimo da ih zasvira još poneko prije nego što gitaru proglasimo gotovom. Tako vršimo detaljnu analizu dobijenih rezultata što nam omogućava da identifikujemo neke sitnice koje ponekad treba korigovati. Pošto ja pravim magnete, koji u najvećem procentu utiču na ton, obično sviram neke “prljave” rifove čime gitaru stavljam pred iskušenje. Andrija taj ton smješta u kontekst muzike i on je prvi referentni.
Andrija: Kad završimo gitaru, probam je na sve moguće načine. Prvo je sviruckam sam, onda je testiram kroz eksperimentalnu svirku s prijateljima i na kraju njen dominantni ton me inspiriše da uradim neku novu muziku. Tada se stvori kompletna slika o instrumentu koji smo napravili.
Pravite i akustične i električne gitare, koju je lakše napraviti?
Ivan: Lakše je napraviti električnu gitaru. Akustična gitara proizvodi zvuk na drugačiji način i samim tim traži drugačiji i kompleksniji pristup izradi. Zbog toga sam do sad napravio samo dvije akustične gitare i čeka nas dug proces istraživanja i eksperimentisanja dok se taj dio naše ponude konkretizuje.
Andrija: Još uvijek nijesam učestvovao u izradi akustične gitare, ali moj posljednji samostalni eksperiment je korak ka tome. Električna gitara koju sam ručno izradio u toku prošle godine rađena je po ugledu na Murblu, drugu akustičnu gitaru koju je napravio Ivan. Pristup izradi tijela za tu gitaru bio je sličan načinu na koji se izrađuju tijela za akustične gitare i bilo je izazovno, ali sam zadovoljan rezultatima.
Koliko Vam vremena treba da napravite jednu gitaru i koja je najkompleksnija koju ste uradili do sad?
Ivan: Izrada svake gitare je poseban proces i teško je odrediti precizno vrijeme izrade. U prosjeku nam je potrebno između 100 i 150 aktivnih radnih sati raspoređenih kroz period između četiri i šest mjeseci. U uslovima u kojima smo do sad stvarali, svaki projekat bio je paklen. Iz moje perspektive najkompleksniji su bili Vertigo modeli jer smo ih radili na novoj opremi i dizajnirali u 3D softveru sa kojim se ranije nijesmo poznavali.
Andrija: Za mene je najkompleksniji bio moj posljednji ručni rad jer sam odlučio da istovremeno probam nekoliko novih stvari u izradi i dizajnu. Radio sam je preko pola godine sa prekidima, a pristupao sam joj svaki put kad naiđe inspiracija.
Naglašavate da Vaše gitare nijesu standardne. Kad to kažete, na šta zapravo mislite?
Ivan: Nijesu standardne zato što sami izrađujemo skoro sve detalje na njima, imamo svoj dizajn koji evoluira od modela do modela, a sami pravimo i magnete sa kompletnom konstrukcijom čime dobijamo ton koji naše gitare razdvaja od ostalih na tržištu.
Vaše gitare koje radite nijedna nema sličnosti sa nekom od prethodnih koje ste napravili, a trudite se da ispoštujete želje onoga ko naručuje istu. Koliko je teško ispuniti svaku želju kupca?
Ivan: Prve gitare jesu bile unikatne i neponovljive, a sad imamo u ponudi dizajn koji je moguće ponavljati. Još uvjek nijesmo imali puno kupaca i trenutno možemo izaći u susret svakome.
Andrija: Gitare koje smo napravili do prošle godine, kad smo unaprijedili proces proizvodnje, jesu bile suštinski različite, ali izrada svake sljedeće bazirala se na neko prikupljeno znanje stečeno izgradnjom prethodne gitare. Dosadašnji kupci su bili naši prijatelji, ljudi koje poznajemo i kao ličnosti i kao muzičare, pa smo sa njima nekako uvijek nalazili sredinu između onoga što žele i onoga što mi možemo da uradimo. U suštini, najbitnije je precizno definisati želje. Kad tačno znate ka čemu se krećete, nije ih teško ostvariti, čak ni kad to zahtijeva kompleksniji ili dugotrajniji proces izrade.
Unikati uvijek diktiraju cijenu. Koliko se cijene instrumenti napravljeni po želji i kod graditelja gitara?
Ivan: Cijene se mnogo više nego instrumenti koji su iz serijske proizvodnje, pod uslovom da je instrument vrhunskog kvaliteta izrade.
Andrija: Meni se čini da najviše volimo te potpuno unikatne gitare. Kako smo u proces proizvodnje uveli CNC mašinu koja omogućava ponovljivost dobijenih rezultata, koliko god da sam ponosan na te rezultate i koliko god da su to fenomenalne i prelijepe gitare, nekako mi srce uvijek malo više zaigra kad u ruke uzmem neki od naših unikata. Osim toga, više bih volio doći do neke unikatne gitare proizvođača kog cijenim, nego do neke provjereno vrhunske fabrički izrađene gitare.
Od kojih materijala su izgrađene gitare i da li od njega zavisi i zvuk koji se dobija?
Ivan: Godinama smo eksperimentisali sa vrstama koje su dostupne u Crnoj Gori. Neke od njih su jasen, javor, trešnja, rogač, i murva kao naš favorit. Murva, na primjer, daje blago dublji ton, ali ima i malo više izražene srednje tonove jer joj je struktura porozna. Iz istog razloga se taj ton lakše rasprši pa bude kraćeg trajanja. Ako sa druge strane uzmemo jasen, koji je u strukturi nabijen i čvrst, trajanje tona će se produžiti.
Andrija: Na zvuk utiče više faktora, a drvo je svakako jedan od njih. Kad su akustične gitare u pitanju, vrsta drveta od kog je rađena u velikom procentu utiče na cjelokupni ton. Ako govorimo o tonu električnih gitara, pored toga što utiču na trajanje note, neke vrste će mu dati svjetliji, a neke tamniji karakter. Bitno je napraviti dobru selekciju drveta za fretbord i vrat jer kroz te kombinacije ljudi traže neki “modžo” koji vole. Za ton kod električnih gitara ipak je najbitnija elektronika, ali ni tu kod nas drvo ne izostaje. Od njega pravimo kompletnu konstrukciju za magnete jer je fantastičan izolator i potpuno neutralan materijal u svijetu elektronike.
Prilikom pravljenja gitare procent vlage ne smije da prođe određenu granicu. Nakon određenog broja godina iz gitare ispari sva vlaga i smola. Postoji li mogućnost da se pri samoj izradi taj proces ubrza?
Ivan: Sušenje drveta je veoma kompleksan proces i od samog starta je vrlo bitno kontrolisati brzinu kojom drvo otpušta svoje prirodne sokove. Ako se proces previše ubrza može doći do pucanja drveta, dok u suprotnom može doći do truljenja. Drvo s kojim smo do sad radili sami smo i brali i sušili. Proces sušenja je uvijek bio dugotrajan, jer se odvijao u nekim dosta prirodnim uslovima, a od davnina važi pravilo da se drvo suši jedan centimetar godišnje. Kad se procenat vlage svede na oko 12%, drvo treba da odleži u radnim uslovima i tek kad se vrati na optimalnu količinu vlage može bezbjedno da se obrađuje.
Andrija: Što se tiče ubrzanog procesa sušenja drveta, postoje komore koje su za to specijalizovane i u kojima vladaju strogo kontrolisani uslovi. Uspjeli smo da pronađemo nekoliko firmi u Crnoj Gori koje nude usluge sušenja drveta u takvim komorama. Ove godine imamo u planu da isprobamo te usluge za završni dio procesa sušenja drveta koje smo ubrali prošle zime da bi nam kompletne zalihe koje trenutno imamo bile što prije dostupne za izradu instrumenata. Ako dobijemo zadovoljavajuće rezultate, rado ćemo nastaviti s tom praksom za drvo koje u budućnosti budemo brali sami.
Već ste se ispraksali kad su u pitanju električne i akustične gitare, šta je sa bas gitarama, da li vas građenje istih privlači?
Ivan: Za sad imamo dvije bas gitare iza nas. Obije su bile eksperimenti sa fantastičnim rezultatima. Ove godine razvijamo dizajn za bas po Vertigo modelu, a ambiciozni smo i da dizajn jednog od ranijih radova prilagodimo za repetitivnu proizvodnju.
Ima li muzičara iz Crne Gore ili regiona koji sviraju na Vašim gitarama?
Ivan: Iz regiona još uvijek nema, a u Crnoj Gori na našim gitarama svira nekoliko naših prijatelja. Uvijek pominjemo Ivana Marovića koji je od samog starta uz nas kao prijatelj, kao saradnik i kao kupac. Za njega trenutno izrađujemo treću gitaru, a već postoje neki nagovještaji vezano za izradu i četvrte.
Andrija: Tu je još i Gorčin Pejović, naš brat od strica, koji svira na jednom od naših najranijih radova. Trenutno se odmetnuo u neke popularnije muzičke žanrove, ali još uvijek tvrdi da je to za njega “najbolja gitara na svijet’”. Moramo pomenuti i Andriju Vujoševića, nekad člana hard core benda Parental Advisory iz Bara za kog smo radili jedini Flying V do sad. Tu je još jedan naš drugar, Marko Pejović, koji je kupio prvu bas gitaru koju je Ivan napravio. On je svirao u Brzom Bendu Cetinja (BBCT).
Država prepoznala doprinos kulturi i kreativnosti
Ovu Vašu ideju podržalo je Ministarstvo kulture u okviru projekta “Kreativna Crna Gora”. Koliko to znači za Vaš brend?
Andrija: Mi smo ozbiljno krenuli da razvijamo naš brend upravo zahvaljujući podršci Ministarstva kulture. Do tog trenutka njegovali smo tu našu strast ka izradi gitara, ali smo to radili u vrlo ograničenim uslovima i nijesmo baš imali prostora za aktivan razvoj brenda. Zahvaljujući toj podršci, koja nam je primarno pomogla da unaprijedimo uslove za rad, oformili smo viziju i ciljeve i usput dobili podršku crnogorske javnosti. Osim toga, vjerujemo da činjenica da nas je sopstvena država prepoznala kao projekat koji može da doprinese razvoju tako važnih industrija kao što su kulturne i kreativne može biti samo plus prilikom razvoja “Pejović Guitars” kao internacionalnog brenda, ka čemu se vrlo polako, ali sigurno krećemo.
Ivan: Ne smijemo zaboraviti da pomenemo i podršku našega grada kroz Eko biznis centar Cetinje koja nam je jednako značajna iz više aspekata. Podrška njihovog tima nas je uputila ka konkretizaciji oformljenih vizija i ciljeva. Od njih smo dobili i prostor za rad na tri godine pod fenomenalnim uslovima, što je taman neki dobar rok da se osposobi naš kućni prostor za radionicu. Bitno nam je što je Opština Cetinje od početka razvoja brenda Pejović Guitars uz nas jer mi strašno volimo naš grad i nadamo se da ćemo za nekih tri do pet godina moći kvalitetno da doprinesemo njegovom razvoju.
Puno naučio iz servisiranja
Mnogi graditelji gitare takođe se bave prepravkom i popravkom starih. Mogu li gitaristi kad je Vaša radionica u pitanju računati i na taj vid usluge?
Ivan: Kako smo naučili da pravimo gitare prepravljajući i popravljajući prvu električnu koju smo dobili, logično je bilo nastaviti istim tokom. Već nekih 15 godina servisiram ove instrumente i baš dosta ljudi koristi moje usluge. Kroz tu praksu sam puno naučio i napredovao jer su mi do ruka dolazile različite gitare sa različitim problemima. Osim toga, zahvaljujući ovoj aktivnosti upoznali smo veliki broj ljudi koji u Crnoj Gori sviraju gitaru i srećni smo što nas ima dosta.
Bonus video:
