Muzičar Adis Sirbubalo jedan je od rijetkih čije stvaralaštvo nije vezano samo za jedan muzički žanr. Naime, kao klavijaturista benda “Zoster”, posvećen je rege muzici, sa bendoma “Halka” svojevremeno je njegovao sevdah, sa sastavom “Poruke u boci” obrađuje strane hitove, dok je projekat “Sirtango” potpuno drugačiji, u pitanju je instrumentalna muzika, a Sirbubalo u ovom projektu svira harmoniku.
Bio je zadužen i za aranžmane posljednje dvije pjesme Dina Merlina - “Mi” i “Dođi”, a kao studijski muzičar sarađivao je sa mnogim izvođačima.
Pošlogodišnje izdanje “Sarajevo Jazz festivala” donijelo je i njegov koncert, a kompozicije koje je tom prilikom izveo snimljene su i našle su se na njegovom prvom samostalnom albumu koji je obljavljen prvog marta, a dostupan je na streaming platformama i servisima. Više o ovom projektu, ali i muzici koju stvara u ostalim žanrovima, Sirbubalo priča za Vijesti...
Nakon mnogih bendova u kojima si svirao, riješio si da se okreneš solo karijeri, tako da publika može čuti album sa pet instrumentalnih kompozicija. Koji je bio prelomni momenat da odlučiš da se publici predstaviš i kao pijanista?
Sve je počelo pozivom i ponudom od Edina Zubčevića, da otvorim 24. džez festival u Sarajevu sa solističkim koncertom za klavir u okviru posebnog programa pod nazivom “Sevdah na distanci”. S obzirom da sam u vrijeme pandemije dobio slobodno vrijeme koje prije nisam imao, bio sam u mogućnosti da odgovorim na ovakakv izazov i pripremim repertoar.
Ovaj repertoar od pet instrumentala izveo si, kako kažeš u okviru programa “Sevdah na distanci”. Kako album nosi ime i postoji li mogućnost da se ovaj projekat proširi sa još kojom kompozicijom?
Projekat je self titled tako da sa svojim prvim albumom dijelim ime. Format koncerta je rezultirao formatom albuma i zapravo se radi o nastupu uživo, ali bez publike. Već radim na svom koncertnom programu, proširujući repertoar sa albuma sa još nekoliko novih kompozicija, a to je istovremeno početak rada na mom novom solo albumu koji planiram snimiti i objaviti do kraja godine.
S obzirom na to da si kroz određene solo dionice svakoj pjesmi dao pečat, koliko će se ti djelovi kompozicije mijenjati pri samom izvođenju uživo?
Sve kompozicije su unaprijed aranžirane s tim da svaka kompozicija ima dio za improvizaciju, tako da će improvizovane partije po prirodi stvari biti uvijek nove i drugacije.
Neke od ovih numera svirao si kao član benda “Halka”. Koliko ti vremena trebalo da napraviš aranžmane, jer ipak su i u njihovom izvođenju tradicionali drugačije zvučali?
Osim autorskih kompozicija, birao sam tradicionalne pjesme sa kojima sam imao već iskustva, i koje sam dovoljno poznavao, ne samo kao instrumentalista, već kao i aranžer. S obzirom na to da je bilo tako, stvari su se brzo dešavale i razvijale, i u konačnici je došao rezultat sa kojim sam zadovoljan, a sudeći po reakciji publike, koncert i album se sviđaju mnogima.
Većina muzičara tradicionalne pjesame obrađuje kroz džez, međutim kod tebe ima dosta i klasike. Koliko je bilo teško da prearanžiraš kompozicije i kroz tradicionalne pjesme pokažeš virtuoznost?
Moja muzika je rezultat dugogodišnjeg muzičkog iskustva i rada u različitim žanrovima sa kojim sam se upoznavao tokom moje karijere kroz formalno i neformalno obrazovanje. Klasičnu muziku i džez sam učio školujući se u Sarajevu i Čikagu, a ostale žanrove sam upoznao svirajući sa raznim muzičarima u različitim bendovima uz dodatno iskustvo koje sam stekao radeći muziku za televiziju i film. Svo to iskustvo se u većoj ili manjoj mjeri, vjerujem, može čuti podjednako na mom prvom solo albumu.
Čak se i u tim autorskim djelovima kompozicija čuju razni stilovi klasične muzike. Jesi li u startu imao viziju kako želiš sve to da zvuči? Da li je to način da se sevdah približi nekoj drugoj publici?
Svi ti estetski procesi se dešavaju spontatno u mojoj muzici. Koristeći se elementima iz različitih jezika, u ovom slučaju žanrova i pristupa muzici ispričao sam svoju priču na svom jeziku.
Kompletan materijal snimljen je na koncertu koji je održan u jednom posebnom prostoru - Vijećnici. Kakav je to prostor za koncerte i kako ti je bilo izvesti sve to bez publike?
Svirati u spektakularnoj sarajevskoj Vijećnci je zaista jedinstveno iskustvo. Svirati koncert za publiku bez publike u praznoj Vijećnici dalo je novu dimenziju samom koncertu i zaista sam srećan da je taj događaj ostao dokumentovan, u mom slučaju kao jedna od najljepših uspomena.
No, ti ne sviraš samo klavir, već i harmoniku. S obzirom na to da je harmonika mlad instrument, nema za nju puno napisanih kompozicija, uglavnom su transkripti, a u našim krajevima uglavnom važi za „narodnjački instrument“, hoćeš li i za nju napraviti sličan projekat i pokazati i čari kroz mješavinu žanrova i tog instrumenta?
Upravo radim na još dva projekta, posve različita u kojima harmonika ima važnu ulogu. Jedan od tih projekata je duet sa sjajnim multiinstrumentalistom i pjevačem sevdalinki Zaninom Berbićem, koji je takođe predstavljen na prošlogodišnjem Jazz Festu Sarajevo. Uskro će i snimak tog koncerta biti objavljen kao album, a već pripremamo studijski album. Radi se o tradicionalnom repertoaru sevdalinki u tradicionalnoj izvedbi.
Publika te zna, ne samo kao člana nekadašnjeg benda Halka, već i kao dio sastava Zoster, Poruke u boci, Sirtango. Može li se sve postići, ili ćeš ipak nekih projekata, zarad solo karijere, morati da se odrekneš?
Biti profesionalni muzičar je poziv koji zahtijeva različita odricanja, česta i duga odsustva od kuće i porodice. Do pandemije je bilo jako teško uskladiti sve obaveze i turneje, ali vrijeme pandemije sam pokušao da iskoristim za sve one projekte koje do sada nisam stigao. Pouzdano znam da svaki angažman oduzima mnogo vremena, tako da ću kao i do sada morati da pravim kompromise, samo što ću u budućnosti prednost davati svojim projektima, a ostati otvoren za sve druge, dosadašnje i buduće.
Kao studijski muzičar imao si priliku da radiš sa mnogim izvođačima - Dino Merlin, Aleksandra Radović, Almas Smajlović, Amel Ćurić. Koliko te ispunjava rad u studiju i uopšte aranžiranje kompozicija?
Raditi u popularnoj muzici je veliki izazov, između ostalog jer je konkurencija velika, i jer je veličina izazova jednaka veličini i popularnosti umjetnika ili umjetnice sa kojima sarađujem. Poštujem uspjeh i rad ljudi koji su mnogo duže od mene u ovom poslu i svaku saradnju s njima koristim i da nešto naučim, i da nešto zaradim.
Pjevanje solmizacije pokrenulo izazov među pijanistima
Prošle godine zahvaljujući online časovima koji smo mogli svi da pratimo, jedna nastavnica muzičkog pjevajući solmizaciju skrenula je pažnju javnosti. Upravo taj čas pokrenuo je izazov među pijanistima koji su se trudili da putem klavira naprave što bolji aranžman na "njenu melodiju". Koliko je bilo zabavno nadmetati se sa kolegama na ovaj način?
Bilo je to zabavno iskustvo i nadam se da je bilo svima podjednako zabavno i smiješno, naročito jer je to nastalo u vrijeme prvog šoka pandemije i nove normalnosti. Zadovoljan sam što su brojne reakcije kolega bile kreativne i duhovite.
Bonus video:
