Hrvatski gitarista Branko Bogunović, poznat po solo, ali i nastupima sa popularnim muzičarima kao što su Rade Šerbedžija, Toni Cetinski i Zdenka Kovačiček, učesnik je četvrtog Christmas Under the Black Mountain Jama, koji u nedjelju, 17. decembra u Domu kulture u Đenovićima organizuju Kristijan Đuranović i Radovan Čeprnić.
Iako se za njegove nastupe često vezuje akustična gitara, “Vijestima” je Bogunović je otkrio da će ovoga puta pokazati svoje umijeće i na električnoj, ali i da priprema nešto drugačiji repertoar.
“Biće pomiješano, s obzirom na to da kombinacija koja dolazi sa Vedranom Božićem i basistom i bubnjarom koji će svirati sa nama. Dogovorili smo da napravimo pola električnu, pola akustičnu svirku”, potvrdio je on.
Pošto često, između ostalih, izvodi obrade The Beatlesa, ovoga puta će, u duhu bluza u repertoar uvesti i neke nove numere.
“Neće biti Bitlsa, niti pop muzike, mada njih ne smatram pop muzičarima, to je engleski rok, ali ništa od toga neću izvoditi. Imam nekih svojih numera koje su u tom maniru, to su obrade tradicionalnih hrvatskih pjesama, koje sam napravio u bluz varijanti i kao električnu varijantu ćemo imati pjesme pokojnog Rorija Galagera i njegove grupe Taste, jer su oni bili izraziti bluz svirači”, pojasnio je hrvatski gitarista.
U svojim intervjuima Bogunović često ističe da u publici rijetko ima žena, jer ih ne privlače akustične gitare, već da njegove koncerte pretežno slušaju kolege.
“Više sam mislio da svirači, instrumentalisti ne izazivaju kao pjevači (kod kojih je bitan i izgled) pažnju. Žene ne doživljavaju previše instrumentalnu muziku, koju ja uglavnom izvodim sa akustičnom gitarom”, kaže uz smijeh muzičar i dodaje da ne vjeruje da se situacija promijenila.
“Moram priznati da na moje koncerte uglavnom dolaze gitaristi, vjerujem da će tako biti i ovoga puta. Vedran je zaista legenda ex-YU roka, više od 50 godina je na sceni, ali u ovoj kombinaciji gdje je on solo i svira ono što voli, mislim da je vrlo interesantno, te da će više doći muzičari da to čuju”, siguran je on.
Na pitanje da li je zbog takve publike koja je u stanju da prepozna i najmanju grešku u nezavidnoj poziciji u odnosu na kolege koji privlače “nestručnu” publiku, Bogunović odgovara potvrdno.
“Kad svirate sa pjevačem stojite iza njega, gledate u njegovu stražnjicu i ne morate da razmišljate ni o čemu, jer ljudi vas uopšte ne slušaju, već gledaju pjevača, a vi možete da svirate šta želite”, duhovito objašnjava gitarista i dodaje da je na njegovim solo nastupima drugačije.
“Morate biti vrlo odgovorni prema onome što svirate, ali to je više odgovornost prema sebi nego prema drugima, jer ja i kada vježbam kod kuće trudim se da to dobro zvuči, da ne bude prevare, nekada se neke fraze i tonovi koji su teški i suvišni maknu”, ističe on i dodaje da kada muzičar svira ono što voli, prema materijalu se mora ophoditi pošteno, jer “to kad izađe na binu i drugi čuju”.
Bogunović je iskoristio priliku i da pohvali manifestaciju u okviru koje gostuje u Crnoj Gori, jer je prema njegovom mišljenju “rokenrol ili mrtav ili na izdisaju zavisno od zemlje”.
“U Srbiji se uzgaja kult svirača i gitarista iz prošlih vremena, kao što su Dragi Jelić, Točak (Radomir Mihailović), Vlatko Stefanovski, a u Hrvatskoj dosta manje cijene muzičare”, tvrdi on.
“Zato veoma volim kada sa Radom Šerbedžijom nastupam u Srbiji, Crnoj Gori, gdje smo svirali već četiri puta, a nedavno smo bili i u Makedoniji, jer ljudi sa pažnjom i poštovanjem slušaju to što svirate”, priča gitarista, koji smatra da je u Hrvatskoj drugačije.
“Daleko od toga da želim da pričam loše o svojoj zemlji, ali mislim da imaju drugačije muzičke afinitete u smislu da nove generacije daleko više slušaju taj, kako ga je Rambo Amadeus nazvao, turbo folk”, nastavlja Bogunović, koji uzrok pronalazi u buntu.
“U smislu da ne žele da slušaju stranu muziku, već domaću, al' onda ova naša nije nešto, pa ćemo uzeti srpsku... Ne razumijem tu šizofreniju, to su estetski bipolarni poremećaji, jer nema razloga da Hrvati slušaju srpski turbo folk, a slušaju ga gromoglasno, svuda i stalno, što je ultimativni muzički pravac u našoj zemlji u ovom trenutku”, smatra on.
Bezuspješno tražio rodbinu po Bijelom Polju
Malo je poznato da hrvatski gitarista ima crnogorske korijene, ali kako kaže, rođake ne poznaje.
“Nemam rođake, koliko ja znam, a uostalom rijetko dolazim u Crnu Goru. Prije godinu dana, kada smo išli na nastup u Srbiju preko Bijelog Polja, odakle su moji porijeklom, raspitivao sam se, ali neuspješno”, priznao je on.
“Znam da mi je otac govorio da su nam korijeni sa sjevera Crne Gore, a u suštini to je miješano porijeklo, jer je otac pola Srbin, pola Crnogorac, mama je Ruskinja, jedino u sebi nemam ništa hrvatsko, osim što sam cijelog života tu”, uz smijeh je prokomentarisao Bogunović.
Volio bih više solo nastupa
U međuvremenu, gitarista će nastaviti saradnju u vidu pratnje drugim muzičarima na koncertima, među kojima je i Šerbedžijom.
“Sviram još i sa Zdenkom Kovačiček, ali ona je u godinama pa više nije za daleka putovanja zbog čega nastupamo u okolnim mjestima i u Sloveniji. Najdraže bi mi bilo da me ljudi zovu na solo nastupe, ali nažalost da nema Kristijana Đuranovića, entuzijaste koji je napravio ovaj događaj, mislim da se ne bi često gledali u Crnoj Gori”, poručuje on.
Upitan da li se može očekivati i saradnja sa crnogorskim muzičarem, Bogunović kaže da je to vjerovatno.
“Sa Kristijanom se družim već četiri-pet godina i primijetio sam njegov prvi album. Vrlo je simpatičan i susretljiv gitarista i muzičar i veoma mi je drago što sam ga upoznao. Zapravo, mi smo se prvi put vidjeli ove godine u Tivtu nakon dugogodišnjeg druženja na Facebooku”, objasnio je on.
Bonus video:
