Floskule da “muzika ne poznaje granice” i da je “talenat presudan” dobro su poznate gitaristi Igoru Paspalju koji je u okviru tradicionalne godišnje nagrade najprestižnijih svjetskih magazina posvećenih gitari - Guitar World i Guitar Player proglašen gitaristom godine. Iako je gitaru počeo da svira kao tinejdžer, zahvaljujući predanom radu i trudu, ali i talentu Paspalj je danas traženi gitarista i u svijetu. Svoje znanje nesebično dijeli, pa drži časove i online ljubiteljima gitare širom svijeta.
Prošla godina bila je veoma uspješna za Vas. Naime, proglašeni ste najboljim gitaristom svijeta. Priznanje je došlo zahvaljujući godišnjoj nagradi najprestižnijih svjetskih magazina posvećenih gitari - Guitar World i Guitar Player. Jeste li se nadali da ćete biti najbolji virtuoz na ovoj planeti?
Prošla godina uprkos pandemiji i cijeloj situaciji u svijetu je za mene zaista bila uspješna. Početkom 2020. godine dobio sam ugovor da radim za JTC guitar najveći online gitar comunity sa sjedištem u Londonu. Zatim, dobio sam predivnu ćerkicu koja sada ima šest mjeseci i dobio sam nagradu od Guitar World i Guitar Playera čemu se stvarno nijesam nadao. Moram da naglasim svi mediji govore o najboljem gitaristi na svijetu, ali to je nagrada Najbolji gitarista za 2020. godinu i ne bih se mogao nazvati najboljim na svijetu, ali svakako da je veoma značajno priznanje od najboljih renomiranih svjetskih magazina.
Uz ovo priznanje dobili ste snimanje audio i video-materijala u njihovoj režiji, kao i gitaru PRS S2 McCarty. Jeste li iskoristili svoju nagradu?
Uz to priznanje ide i nekoliko nagrada. Spomenuću vrijednu gitaru koja je nedavno stigla i koja je sjajna. Tu je snimanje audio i video materijala, ali to trenutno pregovaramo jer materijal se snima u njihovim studijima koji su u ili u USA ili UK, što je trenutno neizvodljivo zbog situacije sa pandemijom. Takođe, u aprilu izlazi intervju u Guitar World magazinu i pretpostavljam i u Guitar Player magazinu. Sve to plus njihova promocija stvarno sam oduševljen.
Koliko Vam je ova nagrada otvorila vrata da sarađujete sa muzičarima iz inostranstva?
Prošlo je nekih dva i po mjeseca od kako sam dobio nagradu i interesovanje je poraslo i 200 do 300 odsto, počev od onoga za privatne časove, preko saradnje sa bendovima širom svijeta u smislu snimanja materijala kao gostujući gitarista. Mogu stvarno da se pohvalim da sam trenutno zatrpan poslom.
S obzirom na to da ste odrasli uz neke strane gitariste, jeste li imali među njima uzore? Čija tehnika sviranja Vam je u početku bila motiv da više vježbate?
Iako sam počeo svirati gitaru sredinom 90-tih, apsolutno me je opčinila scena 80-tih godina kada sam čuo Van Helena, Ostina, Vaja. Tada sam odlučio da ću definitivno svirati gitaru i da će to biti moj poziv.
Gitaru ste počeli da svirate veoma kasno, sa 13, 14 godina. Koliko Vam je teško bilo da sve to nadoknadite, koliko ste sati vježbali u početku, a koliko ste instrumentu posvećeni danas?
Jesam krenuo prilično kasno, više bih volio da sam počeo da sviram sa šest godina. Da bih sve to nadoknadio vježbao sam od šest do 10 sati dnevno u tim ranijim godina. Kako je vrijeme odmicalo, sticao sam sve bolju tehniku, pa nije bilo potrebe da toliko vremena provodim vježbajući. I dalje provodim vrijeme sa gitarom - snimajući, podučavajući, praveći neke svoje kompozicije, međutim ne vježbam više toliko kao što sam vježbao dok sam bio mlađi. Sad samo održavam tehniku.
Već prvim pojavljivanjem na sceni, dobili ste nagradu za najperspektivnijeg mladog gitaristu. Je li vam to bio vjetar u leđa i naznaka da ste na pravom putu?
Moje prvo pojavljivanje na sceni bilo je na drugoj Prijedorskoj gitarijadi i to svega pet, šest mjeseci nakon što sam počeo da sviram instrument. Tada mi je dodijeljena nagrada za najperspektivnijeg gitaristu. U tom trenutku mi je to značio, iako je bilo na malom, lokalnom nivou. Teško mi je bio provijeriti koliko sam uopšte talentovan za to, ali svakako da me je ta nagrada podstakla da još vježbam i bila mi je vjetar u leđa.
Poznato je da su gitaristi često i kolekcionari. Koliko gitara Vi posjedujete i imate li omiljenu?
Nisam kolekcionar da skupljam, gitare, imam šest elektičnih gitara i svaka služi svrsi. U mladosti sam mijenjao gitare, ali više to ne radim. Svaku gitaru koju nabavim zadržim, ne prodajem jer zbog različite konstrukcije, različitog tona svaku ću koristiti u nekom drugom momentu snimanja, svirajući različiti stil. Tako da sa šest gitara ne bih se baš mogao nazvati kolekcionarom. Mada, nije ni to malo.
O vašoj virutoznosti na električnoj gitari zna čitav gitarski svijet zahvaljujući ovoj nagradi. Zasvirate li nekad i akustičnu gitaru i u kojim prilikama?
Ponekad zasviram i akustičnu gitaru, najčešće kad se društvo okupi. Takvi momenti su rijetki u studiju jer nijesam akustični gitarista i ne zovu me često da sviram akustične dionice. Ipak, imao sam priliku nekoliko puta ovdje i u Dubaiju da odsviram akustičnu gitaru. Eto, mogu da odredim i taj posao (smijeh).
Iza sebe imate i solo album. O kakvom projektu je riječ i hoće li Vam sada biti lakše da promovišete autorsku muziku?
Taj solo album objavio sam davno, prije nekih desetak godina. Bio je to amaterski projekat, sniman kući sa jeftinom opermom i sa malo znanja kako sve to funkcioniše. Ali bez obzira na sve to, on je u to vrijeme naišao na neki odjek, dobio sam poruke iz raznih djelova svijeta da se ljudima sviđa, pitali su gdje mogu da ga skinu. U posljednje vrijeme planiram da uzmem nekoliko kompozicija sa tog albuma, pa da ih ponovo snimim, remasterizujem, jer bi one sada doprle do mnogo više ljudi zahvaljujući svemu onome što se izdešavalo za ovih deset godina koliko sam aktivno u svijetu gitare. Sad bi, siguran sam, mnogo više ljudi čulo, bar te neke kompozicije koje bi sada i drugačije snimio i drugačije odsvirao.
Tokom karijere sarađivali ste sa velikim brojem muzičara, a znali su samo da Vam pošalju aranžman i Vi da snimite gitaru. Kad Vas angažuju, daju li Vam aranžeri odriješene ruke da solo odsvirate na svoj način ili imaju smjernice?
To mi je jedan od poslova, pored privatnih časova i dizajniranja master classova, da mi bendovi šalju materijal da im gostujem na pjesmi ili CD-u. Ljudi koji me zovu upoznati su sa mojim stilom sviranja i znaju šta mogu da očekuju. Ima i onih koji imaju posebne prohtjeve, a ja sam tu zaposlen i odradim onako kako klijent želi. Ima ih koji traže specifičan solo, specifičan zvuk, ali uglavnom mi daju odriješene ruke.
Ono što karakteriše velike instrumentaliste su upravo te solo dionice. Kad ste na koncertima koliko imate prostora da svoju virtuoznost pokažete kroz njih?
Posljednjih šest godina karijere koje sam proveo u Dubaiju mi je bila sjajna škola jer sam upravo tamo nastupao šast dana sedmično, 11 mjeseci u godini. Za tih pet godina imam preko hiljadu i po nastupa, a na njima je znalo biti po nekoliko hiljada ljudi. Tu se stvarno ispeče zanat, jer možete da eksperimentišete, mijenjate solo, svako veče imate priliku da ga drugačije svirate. E sad naravno, to nekad ispadne malo bolje, nekad lošije, nekad sam više zadovoljan, nekad manje.
Na Vašem YouTube kanalu imate i tutorijale o oviru kojih učite zainteresovane da sviraju gitaru. S obzirom da se časovi u muzičkim školama instrumenta drže jedan na jedna, koliko se znanje može steći na ovaj način kad učenika nema ko da ispravi?
To na YouTube servisu su samo tizeri za tutorijale koje pravim za JTC Guitars, razne lekcije posvećene raznim gitarskim tehnikama. Moguće je, držim časove studentima iz čitavog svijeta, sada je to, uz ovu tehnologiju, kao nastava jedan na jedan u muzičkoj školi. Ne bih prostao da držim nastavu apsolutnim početnicima ili djeci jer njima stvarno morate da pomjerite ruku, da je namještate, pazite da to ispravljaju. Oni nemaju toliku koncentarciju, mnogo bi teže bilo sa njima raditi online. Za ljude koji nijesu apsolutni početnici, online nastava je maltene kao da sjedite sa nekim u istoj sobi.
Radili ste i kao profesor muzike najprije u Banjaluci, kasnije i u Dubaiju. Prenijeti znanje nije lako, potrebno je puno strpljenja jer ipak nije svaki učenik jednako nadaren i spreman. Koliko je i sam pristup profesora bitan da zna da prepozna šta tog učenika zanima i kroz koji program će dati svoj maksimum?
Prenijeti znanje nije lako, potrebno je i puno stpljenja, ali treba i da ih motivišete. Uvijek je prisniji odnos u muzici između učitelja i učenika, nego recimo, u matematici. Radio sam individualnu nastavu jedan na jedan tako da je lakše da izgradite odnos sa studentom bez obzira na to koliko on ima godina. Predavao sam od osnovne muzičke škole djeci od šest, sedam godina, preko srednjoškolaca, univerzitetskih učenika, dok sam na privatnim časovima imao učenike koji su stariji od mene. Svakako je mnogo jednostavnije kada imate taj odnos jedan na jedan, treba se ophoditi sa njima drugarski ali ipak i profesionalno, ali na kraju je sve do učenika. Od toga koliko će oni zagristi i koliko će se stvarno posvetiti tome zavisi njihov napredak. Ni svaki učenik nije jednako talentovan. Međutim, iz iskustva mogu reći da je vrlo malo studenata da stvarno nisu talentovani. To maltene i da ne postoji. Talenat je bitan jer može da ubrza put do cilja, ali rijetko ćete naći nekoga ko je stvarno netalentovan da nema sluha, osjećaj za ritam. Tako da je na kraju naša uloga najviše da njih motivišemo, a sve ostalo zavisi od njih.
Bonus video:
