"pjesma bola, ljubavi, emocija, ali i balada"

“Jutarnje magle” su dugo čekale svoj red

Ljubomir Stanišić vraća se muzici nakon 40 godina pauze
 

1717 pregleda 168 reakcija 0 komentar(a)
Ljubomir Stanišić, Foto: Printscreen YouTube
Ljubomir Stanišić, Foto: Printscreen YouTube

„Jutarnje magle“ - pjesma bola, ljubavi, emocija, ali i balada kojom čovjek koji je jedan od začetnika rokenrola u Nikšiću najavljuje povratak na muzičku scenu. Riječ je o Ljubomiru Stanišiću koji je onom zvaničnom muzikom prestao da se bavi 1981. godine. Zvaničnom, jer je muzika bila i ostala sastavni dio njegovog života.

„Kada je poginuo moj najstariji brat Momo, 1981. godine, prestao sam da se aktivno bavim muzikom. Nijesam mogao više i za mene je to bio kraj. Moja pokojna supruga me stalno nagovarala da snimim pjesmu, ali eto, to nijesam uradio dok je bila živa, jer sam stalno govorio da je to za mene gotovo“, sa sjetom u glasu priča Ljubomir koji je bio član prve rok grupe u gradu pod Trebjesom, „Fenix“, koja je osnovana 1967. godine.

Korona je promijenila njegove planove i odlučio je da ispuni želju svoje životne saputnice Anke koja je uz njega bila i u dobru i u zlu i koja je preminula prije pet godina.

„Kada je počela korona sjetio sam se Ankinih riječi da snimim pjesmu i kopkalo me zašto to nijesam uradio. Marinko Pavićević i ja smo godinama prijatelji, tako da uzmem njegov tekst, gitaru i napravim muziku. Prijatelji su, kada su čuli pjesmu, počeli da me nagovaraju da je snimim i eto... uradio sam to. Drago mi je što je pjesma zaživjela i što je naišla na tako pozitivne kritike“, kaže Stanišić.

Pjesma je snimljena u njegovom muzičkom studiju, a za aranžman su se potrudili i kćerka Iva, akademska slikarka, koja je krenula očevim stopama - druži se sa gitarom i kičicom od malih nogu.

„Imam još dosta pjesama i vjerovatno će me ‘Jutarnje magle’ povući da još koju pjesmu uradim“, kazao je Ljubomir.

Sa „Fenixom“ je „žario i palio“ ne samo u gradu pod Trebjesom, nego i širom Crne Gore. Nakon raspada grupe muzičku karijeru nastavlja u “Đetićima” i na, tada jedinom festivalu zabavne muzike u Crnoj Gori, “Titogradskom proljeću”, dva puta su osvajali prvo mjesto - 1972. i 1975. godine.

Pjesma “San Stefan” sa kojom su pobijedili 1972. nije se “skidala” sa prvog mjesta top lista bivše Jugoslavije. Iza njih su ostali čak i “Parni valjak” i “Prljavo kazalište”. Žao mu je što ta pjesma nikada nije snimljena.

Za Pjesmu Evrovizije je 1979. godine osnovao grupu “Montenegrini” i sa kompozicijom “Nijema plaža” osvojili su prvo mjesto i dobili mogućnost da na Opatijskom festivalu predstavljaju Crnu Goru.

Dvije godine nakon Opatije, Ljubomiru je poginuo brat, a on odlučio da se zvanično oprosti od gitare. Tada se okrenuo drugoj velikoj ljubavi - slikarstvu, a njegove slike obišle su svijet i krase domove znanih i neznanih - Džeremija Ajronsa, Đorđa Balaševića, Mateje Kežmana, Dragana Džajića, Vlade Divca, profesesora Slobodana Sotirova… Imao je preko 80 samostalnih izložbi u zemlji i inostranstvu.

Sa kćerkom Ivom je osnovao muzički studio gdje nastaju njegove autorske pjesme koji su mnogi pjevači snimili.

“Bivši pjevač ‘Bijelog dugmeta’ Alen Islamović mi je uzeo tri pjesme za njegov novi album. Imam dosta pjesama koje čekaju da dođu na red”, kazao je Stanišić.

I “Jutarnje magle” su dugo čekale svoj red.

Preporučujemo za Vas