Kroz sevdah vodi ljude na puovanje kroz istoriju

Imamović: Sanjam dugo, toplo i koncerata puno ljeto

Damir Imamović, čiji je album “Singer Of Tales” nominovan u dvije kategorije magazina Songlines, nada se da će se brzo vratiti nastupima

2705 pregleda 1 komentar(a)
Damir Imamović, Foto: Edvin Kalić
Damir Imamović, Foto: Edvin Kalić

Aktuelni album “Singer of Tales” bosanskohercegovačkog sevdah umjetnika Damira Imamovića nominovan je za dvije nagrade britanskog muzičkog magazina Songlines. Imamović je nominiran je u dvije izuzetno važne kategorije: Best Artist i Europe. Za nagradu u kategoriji Europe, sa Damirom je u konkurenciji i portugalska diva Mariza, kao i engleski trubadur Sem Li i francuski bend “Cocanha”. U kategoriji “Best artist”, uz Damira su nominovani argentinska rock legenda Melingo, izraelka Liraz i kubanka Hulijana Kanjizares.

Od aprila 2020. godine kada je “Singer of Tales” objavljen za londonsku izdavačku kuću Wrasse Records ovaj projekat izaziva veliku pažnju javnosti, ali i kritike. Najprije je u julu prošle godine proveo kao prvi na međunarodnoj listi izdanja u oblasti World Music-a Transglobal World Music Charts, i nakon četiri mjeseca u samom vrhu Evropske liste World Music izdanja. Imamovićev album dopao se i članovima nacionalnog udruženja muzičkih kritičara Njemačke, pa je tako “Singer of Tales” osvojio i njemačkog Gremija. O novim nominacijama, očekivanjima ali i muzici u doba pandemije Imamović priča za Vijesti...

Aktuelni album donio vam je dosta nominacija, ali i nagrada. Sada ste nominovani u dvije kategorije britanskog muzičkog magazina Songlines. O kakvim je zapravo priznanjima riječ?

Songlines je najvažniji magazin za takozvani “world music”. Njihova godišnja nagrada je vrlo zapažena, jer oni sistematski prate sva dešavanja na ovoj sceni, pišu prikaze, predstavljaju nove i stare muzičare iz cijelog svijeta, pa je njihov izbor obično vrlo relevantan. Vrlo sam srećan da su me primijetili sa posljednja dva moja albuma i dobijao sam zaista mnogo prostora kod njih. Prošle godine su uvrstili moj novi album u top 10. Ipak, ovo mi dolazi kao veliko iznenađenje.

Jeste li se i sami nadali ovolikom svjetskom uspjehu albuma “Singer od Tales”?

Pa, iskreno, jesam. Ne radim ništa što nisam radio i prije. Ali sam, valjda, navikao ljude na moj pristup i moju estetiku, pa je to sada počelo dopirati do šire publike na međunarodnoj sceni. Sličan put sam imao i kada sam kod nas počeo prije 15-ak godina. Sve se odvijalo sporo, faza po faza, i onda “buknulo”. Moguće je da je uspjehu albuma kao izdanja doprinijela i pandemija. Ljudi su bili zatvoreni u prvom lockdownu u momentu kada je album izašao. Imali su vremena i bili željni novih stvari. Kao nekog signala da nije sve stalo. Velika turneja, premijerni nastupi u Londonu, Mančesteru, po cijeloj Evropi, sve je to otkazano, ali je album nekako našao put do ljudi.

Koliko je ovom uspjehu zaslužna i činjenica da je ipak renomirana izdavačka kuća stala iza Vas i Vašeg projekta?

Pa, sigurno je igralo ulogu. I to, i poznati producenti Džo Bojd i Andrea Goertler, i nova ekipa saradnika na čelu sa kontrabasistom Gregom Koenom i slično.

Oduvijek je važila ona krilatica da “muzika ne poznaje granice”, no one su dolaskom Interneta i njegovom sve većom upotrebom zaista polako i izbrisane. Međutim, posljednjih godina muzička industrija je u krizi - slabo se prodaju albumi i sve se svelo na preslušavanje putem interneta, brojanje klikova iliti pregleda i lakove. Možemo li onda imati pravu sliku o tome kolika je uspješnost nekog projekta?

Kao i sve muzičare, i mene zbunjuje ovaj svijet u pandemiji. Taman smo se nekako navikli da prodaja muzike nije više što je nekada bila i da je suština muzičkog posla u sviranju koncerata. Meni je to i odgovaralo, jer sam uvijek od svega u mom poslu najviše volio upravo koncerte. Onda se sve zatvorilo i ostali smo samo na internetu i na nekom slabom protoku fizičkih izdanja. Neka utjeha je da ovo ne može zauvijek trajati, a sve nas je strah da će trajati duže nego što mislimo i da ćemo posljedice osjećati u godinama koje dolaze.

Trebali ste po izlasku albuma krenuti na turneju. Ista je odložena zbog pandemije, a najavljena za 2021. godinu. Kakvi su izgledi, hoćete li se skorije opet družite uživo sa publikom?

Srećan sam da svi promoteri i organizatori još uvijek žele koncerte. Sada možda i više zbog uspjeha albuma. Dogovaramo te koncerte svi s nekom nelagodom i onom neizbježnom: “ako uslovi to dozvole”. Viša sila je bila uvijek onaj smiješni dio ugovora, koji tu stoji čisto radi forme. Sada je postala nekako centralni dio naših dogovora. Datume smo prvo pomjerili na proljeće 2021. a sada ih polako mičemo na ljeto i na jesen.

Ipak, muzika koju njegujete najviše dolazi do izražaja kad je pjevate sa što manje instrumenata i pred publikom. Kako Vi gledate na sve veći broj Vaših kolega koji se prilagođavaju situaciji i drže online koncerte? Mogu li oni biti budućnost muzike?

Sigurno će toga u budućnosti biti više nego prije. Pandemija je ubrzala prelazak svega na digitalu. To možda i nije loše za neke izvođače. Ipak, mislim da će, kada se uspijemo izboriti s pandemijom, ljudi biti željni druženja i koncerata više nego ikad. Nekako sanjam dugo, toplo i koncerata puno ljeto.

Ne samo posljednjim albumom, već svakim projektom do sad trudili ste se da prikažete tu umjetnost pričanja priče pjesmama. S obzirom da gotovo svaka sevdalinka i ima neku priču iza sebe, kako je nastala, koliko je bitno da se svaki segment iste zna i prenese dalje?

Sigurno sam tu u prednosti pred nekim mojim kolegama koje se takođe bave edukacijom u svojim oblastima muzike, jer se bavim žanrom koji ima dugu istoriju te uključuje mnogo znanja iz kulture, politike, istorije. Uvijek je dobro i važno osloniti se na to. Ništa manje zanimljive nisu ni priče o ritmovima, skalama, instrumentima, načinima aranžiranja, vrstama stiha, poetskim slojevima koji su nastajali u različitim periodima. Zbog toga je često interes veliki, jer se tu nađe i ljudi koji nisu muzičari i žele slušati radionice, ne kao praktični polaznici, nego teorijski, radi informacija koje ne mogu naći na drugim mjestima. Sve to čini sevdah stvarno vrijednim i interesantnim, jer može povesti ljude na jedno putovanje kroz istoriju sa kojeg se, nadam se, oni dobronamjerni vrate kao bolji ljudi.

Veliki broj ljudi o sevdahu i mom radu žele znati više

Svake godine organizujete veliku SevdahLab radionicu u Sarajevu. Kako je nemoguće bilo držati časove uživo, ista je bila online. Kako je to prošlo, može li i takav vid predavanja biti zanimljiv?

Radionice sam počeo raditi nekad 2013. jer sam shvatio da postoji veliki broj ljudi koji o sevdahu i mom radu žele znati više. Od tada do danas sam razvio nekoliko nizova najrazličitijih sevdalijskih radionica i srećan sam da interes za njih ne jenjava. Uspio sam da ih ove godine uradim online. Dobra strana toga je da ljudi mogu prisustvovati, bez obzira na lokaciju na kojoj se nalaze. Posljednja radionica na engleskom je bila zamišljena kao neki opšti uvod u sevdah i okupila je muzičare i pjevače iz Amerike, Kanade, Britanije, Poljske, Indije, Belgije i dr. Naravno, nikada online rad, bar kada je izvedbena umjetnost u pitanju, ne može zamijeniti rad uživo s ljudima. Ali, bilo je jako lijepo i uspješno.

Preporučujemo za Vas