znanje sticao na jednoj od najboljih institucija za tu vrstu muzike u svijetu - Berkli

Džez je muzika ljudskog roda

Makedonski gitarista, kompozitor i edukator Toni Kitanovski jedan je od mentora projekta “Balkan Youth Jazz Orchestra”

3109 pregleda 106 reakcija 0 komentar(a)
Kitanovski, Foto: Daniel Gjurchinovski
Kitanovski, Foto: Daniel Gjurchinovski

Projekat “Balkan Youth Jazz Orchestra” nije samo okupio mlade muzičare i kompozitore sa prostora Balkana, već i iskusne mentore koji već skoro godinu dana rade sa njima. Pored Maje Popović koja je idejni tvorac, u projektu je učestvovao i makedonski giatista, kompozitor i edukator Toni Kitanovski.

Kitanovski je aktivan na internacionalnoj muzičkoj sceni na polju džeza i savremene muzike, napisao je veliki broj kompozicija u džez idiomu, kao i simfonijskih djela, muziku za film i pozorište, umjetničke performanse i savremeni ples.

Nastupao je na prestižnim međunarodnim festivalima i u svjetskim salama, a svoje znanje nesebično dijeli i kao profesor džez gitare i kompozicije na Muzičkoj akademiji Univerziteta “Goce Dolčev” u Štipu, gdje je ujedno i dekan. Njegovo iskustvo i rad sa mladima primijenio je i kod projekta “Balkan Youth Jazz Orchestra”, a big bend sačinjen od muzičara sa Balkana imaće priliku da na koncertima 29. i 30. aprila u Podgorici i na Cetinju pokaže sve ono što su proteklih mjeseci vježbali.

“Odmah ću vam reći da sam se uključio, ne samo zbog korisne ideje, već najviše zbog izvanrednog iskustva u prethodnim projektima sa Majom Popović i velikog poštovanja koji imam za njen rad. Bez ljudi kao što je ona, ovakvi projekti se ne mogu napraviti”, smatra Kitanovski koji kao dugogodišnji edukator ima iskustva u radu sa mladim muzičarima.

“Kao prilično svestrani muzičar imam iskustva koja valja prenijeti, što je oduvijek bilo jedno od glavnih obilježja džeza - prenositi iskustva na mlađe i pomagati u realizaciji njihovih umjetničkim ciljevima. Radio sam dosta sa vrhunskim orkestrima, ali i sa sastavima koji okupljaju mlade muzičare. Sa mladim muzičarima dolazak do rezultata dolazi malo duže, ali su obije situacije podjednako inspirativne. Ne postoji zamjena za iskustvo, isto kao što ne postoji ni za omladinsku strast i želju da se osvoje nove teritorije”, objašnjava Kitanovski.

Projekat “Balkan Youth Jazz Orchestra” šansu je dao mladim muzičarima. Kroz prvu fazu najprije su izabrani instrumentalisti za orkestar, da bi onda šansu dobili i mladi kompozitori. Kao neko ko je znanje sticao na čuvenoj džez akademiji Berkli, Kitanovski na osnovu iskustava u ovom projektu otkriva koliki je potencijal mladih muzičara na Balkanu:

“Iskreno, potencijal je isti kao i svuda na planeti. Demokratija u džezu je savršena i ne priznaje granice, nacije, rase, mogućnosti...Džez je muzika ljudskog roda, kao što je to precizno objelodanio Djuk Elington”.

Orkesar će izvesti kompozicije mladh kompozitora čija su djela izabrana na konkursu, a jedan od onih koji je imao priliku sve da ih presluša i odabere najbolje, bio je i sagovornik Vijesti. Na konkursu je stiglo dosta kompozicija, a Kitanovski otkriva koliko je bilo teško odabrati one koje će orkestar svirati i čime su se vodili kad su ih birali:

“Odabrali smo skoro sve. Bilo je nedoumica oko nekih koji su poslali simfonijska djela i nikada nisu pisali za big bend, ali upravo oni su bili najrazvijeniji kompozitori. Održali smo im online časove oko specifičnosti pisanja za big bend i odlično su se snašli”, otkriva Kitanovski koji nije aktivni samo kao predavač na akademiji “Goce Dolčev”, već i kao muzičar sa svojim triom dosta nastupa. Preslušavajući kompozicije u nekim je čuo potencijal, pa se njihovo izvođenje neće svesti samo na ova dva koncerta.

“Možda one nisu za moj trio, ali vjerujem da ću svakako neka djela uvrstiti u sljedeće ovakve projekte. Sljedeći je u Kini u oktobru”, obećava Kitanovski. Orkestar je poprilično velik, 21 član, a čine ga muzičari sa prostora Balkana. Kompletan rad otežala je i aktuelna pandemija, no oni su, prema riječima muzičara spremni za ono što ih čeka.

“Kao i uvijek, treba prvo nešto htjeti napraviti. U ovom slučaju valjalo je biti hrabar, ali i prepažljiv jer je zdravlje u pitanju. Mislim da smo napravili (Maja, Vladimir Nikolov i ja) dobar balans kao najodgovorniji za organizaciju i sadržaj projekta”, pohvalio se Kitanovski.

Kao neko ko je znanje iz oblasti džez muzike sticao na jednoj od najboljih institucija za tu vrstu muzike u svijetu - Berkli, svjestan je da ga nije lako prenijeti na mlađe generacije, jer dobar muzičar ne znači i da je dobar profesor.

“Tačno je, neki muzičari ma koliko bili dobri izvođači, ipak nijesu dobri predavači. Kad se te sposobnosti spoje kod nekoga jako je važno biti aktivan kao muzičar i proširivati svoja iskustva i znanja da biste imali šta predavati. Trebaju se stvari spojiti i kod studenta, radne navike, potencijal za kreativnost, ukus....na kraju i to što zovemo talenat. Kad nešto fali, zadatak profesora je da inspiriše i da bude strpljiv u očekivanju rezultata. Berkli je divno mjesto, otvoreno uvijek kažem da je najbolja muzička škola na ovoj planeti, jer to i mislim. Ja sam učio od samoukog velikog majstora Dragana Đakonovskog i crpio iz njegovog ogromnog iskustva. Berkli mi je dodao nekih deset posto, bez kojih ne bih bio to što sam danas. Moji studenti imaju privilegiju da dobiju sve to na tacni. Meni nije teško prenijeti znanje, ali je to veliki posao i težak rad. Na kraju, stvari se moraju spojiti i kod roditelja. Treba češće ili bar ponekad pitati djecu šta ona žele, a ne ponavljati im šta svijet nameće”, napominje Kitanovski kod koga se ljubav prema džez muzici rodila još dok je učio da svira gitaru.

“To se desilo kao u bajci. Prvi put sam čuo džez gitaru velikog Barnija Kesela i poslije desetak sekundi riješio sam da ću to raditi do kraja života, jer nestali su svi drugi izbori. Možda više neka luda strast bez ambicije da ikad budem dobar, već da samo to istražujem. Ljubav je rasla kako sam saznavao nove stvari i gradio svoju estetiku. Ne bi ništa bilo bez posvećenosti mojih roditelja mojim željama i potrebama”, siguran je on.

Kitanovski, ipak, nije posvećen samo džez muzici. Naime, ima dosta napisanih simfonija. Kako su danas u modi rok, pop, disko, kao i simfonije sa primjesama ostalih popularnih žanrova, Kitanovski otkriva da li se kroz svoja djela tog tipa drži isključivo klasike, ili je spreman da i kroz druge pravce pravi eksperimente:

“Izborio sam se u životu da živim samo od muzike koju volim da radim. Važno je biti vrhunski u jednom muzičkom pravcu, onda možeš raditi kvalitetno sve druge. Ako se razbacaš na sve strane radićeš sve osrednje. Barem je to moje gledanje stvari. Volim i osjećam cijelu muziku, ali prije muzike volim porodicu i muzičare sa kojima dijelim scenu. Eksperiment je nekada naći novi zvuk koji kao da nema majku ili oca, a ponekad praviti muziku u već postojećim pravcima. Ne volim rasprave oko tonalne, atonalne ili eksperimentalne muzike jer mi imaju ukus nedozrelog voća. Ali, mislim da kreativni i savremeni umjetnik treba imati nostalgiju za budućnost. Ne znam da li imam urođenu sposobnost ili sam je stekao kroz istraživanja da spajam raznorodne stilove. Treba imati valjani razlog da miješaš pop i klasiku. Ja ga još nisam našao jer ga i ne tražim. Ali uvjek imam dobar razlog da pomiješam džez, klasiku, cigansku muziku, Afriku, Južnu Ameriku, Balkan, stare i nove stilove, hip-hop...čini mi se da sam ponudio više pitanja nego odgovor na vaše pitanje”, zaključuje Kitanovski.

Pisanje muzike za film je najveća strast

Tokom karijere Kitanovski je imao priliku da stvara primijenjenu muziku. Tako je upravo on zaslužan za kompozicije koje su se našle u prvijencu crmogorskog reditelja Ivana Marinovića - filmu “Igla ispod praga”.

“Ivan Marinović, režiser, scenarista i producent i ja smo se upoznali u Skoplju preko našeg zajedničkog prijatelja, filmskog producenta Roberta Jazadžiskog. Ivan sada sprema drugi dugometražni film i već radimo zajedno oko muzike. On je vrhunski mladi svestrani umjetnik sa izvanrednim muzičkim ukusom i kulturom i naša saradnja je uvijek inspirativna. Pisanje muzike za film je moja možda najveća strast jer sam umjetnost prvo prepoznao preko filma. Ivanu se dopala moja muzika i pozvao me da budem dio tima”, otkriva Kitanovski kako je došlo do saradnje sa Marinovićem.

Raditi muziku za film znači da kroz istu morate dočarati i određena emotivna stanja kroz koja neki od aktera prolaze, a koliko je to izazovan posao Kitanovski priznaje:

“Jako izazovan, zahtjevan i težak. Sa tehničke strane postaješ bolji i brži kako imaš više iskustva, ali ne smiješ upadati u šablone. Ideje se počinju kuvati u glavi kad čitam scenario prvi put mjesecima prije nego krene snimanje. Važno je mijenjati ideje dok nisi potpuno siguran da je to najbolje rješenje koje možeš ponuditi za scenu i za film kao cjelinu. Posljednja tri mjeseca rada su najzahtjevniji dio posla. Tada razmišljam samo o filmu i postaje mi opasno voziti auto”.

Tačno je, neki muzičari ma koliko bili dobri izvođači, ipak nijesu dobri predavači. Kad se te sposobnosti spoje kod nekoga jako je važno biti aktivan kao muzičar i proširivati svoja iskustva i znanja da bismo imali šta predavati

Preporučujemo za Vas