prilagođavali se situaciji usljed pandemije

Živi nastupi - neposredan dijalog umjetnika i publike

Muzičari Katarina Pavlović, Bojan Peko Minić, Srđan Bulatović i Danijel Alibabić pričaju o tome mogu li online koncerti i kod nas da zažive

2030 pregleda 0 komentar(a)
Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva

Zbog pandemije koja i nakon godinu dana ne jenjava, mnogi muzičari se okreću novoj formi nastupa - online koncertima. Poput svjetskih zvijezda koje na taj način održavaju vezu sa publikom, sve je više i onih regionalnih koji se usuđuju na online koncerte za koje se takođe prodaju ulaznice. Rambo Amadeus, Josipa Lisac, Vatra, Massimo Savić, Božo Vrećo, samo su neki od muzičara sa ovih prostora koji se mogu pohvaliti uspješnim online koncertima, no crnogorski muzičari, za sad, ne odlučuju se na ovakav potez.

“Ljudima koji žive ne samo od muzike nego i za muziku, ona predstavlja potrebu koju nije lako zamijeniti, potpuno razumijem želju da se muzičari prilagode situaciji i nastave da rade to što rade na najprikladniji način. U vrijeme zabrane sviranja u fizičkoj blizini publike, kako smo navikli prije svega ovoga, onlajn koncerti su bili jedino rješenje, možda ne idealno i sigurno ni približno adekvatna zamjena žive svirke, ali najbolje moguće u datim okolnostima, ko je bio u prilici da ih organizuje”, smatra frontmen rok benda Rudolf Bojan Peko Minić.

I pop pjevač Danijel Alibabić podržava sve one koji su se usudili na ovakav vid nastupa.

“Prilagođavali smo se situaciji u kojoj smo se našli, ali nedostaju nastupi pred publikom i nadam se da ćemo uz odgovarajuću disciplinu i vakcinaciju uskoro moći da računamo i na koncerte i nastupe”, nada se Alibabić.

Ipak ima i onih kojima ništa ne može da zamijeni osjećaj dok slušaju muziku uživo, a među njima je i violinistkinja Katarina Pavlović.

“Nisam ljubitelj online dešavanja, jer ne postoji veće uzbuđenje od kupovine karte za koncert i odlaska na isti. Imala sam priliku da jako puno putujem i uvijek bih pogledala dešavanja u gradu u kom se nalazim i iskoristila priliku da posjetim muzej, predstavu ili koncert. Dešavalo se da idem u inostranstvo samo da bih slušala nečiji koncert i to je zaista avantura. Posjetila sam na stotine koncerata raznih izvođača tako da mi online koncert nikako ne može približiti osjećaj koncertne dvorane, kao ni ljude koji prenose emocije kroz muziku uživo”, smatra Pavlović koja je, dok su se neki odlučivali za online nastupe, tokom pandemije “oglašavala” spotovima snimljenim na zanimljivim lokacijama u kojima svira obrade hitova.

Pavlović
Pavlovićfoto: Danilo Papić

“Nemam publiku od više miliona ljudi, pa ne znam koliko bi nekom bilo interesantno da se uključujem online. Svako je pronašao svoju viziju sebe na društvenim mrežama, a moja je video zapis jer to uvijek ostane zabilježeno, pa koga zanima može da pogleda”, objašnjava Pavlović.

Tokom pandemije, grupa Rudolf imala je jedan online nastup zvaljujući projektu Platforma 081, a o utiscima Minić kaže:

“Imali smo jedan koncert na Biogradskom jezeru i ja sam kasnije učestvovao na Open mic svirci, ostvarenoj saradnjom studija Stivi i Platforme 081. Koncert je bio divno zamišljen i tehnički realizovan, fino je propraćen i prokomentarisan, osjetilo se, doduše, da dugo nijesmo svirali i da smo nastupali nakon samo jedne ili dvije probe poslije polugodišnje pauze u kojoj se nijesmo gledali, ali i dalje je to uspio koncert i jedno sjajno iskustvo koje se pamti”, prisjetio se Minić.

Danijel Alibabić bio je među prvima koji se tokom pandemije, makar jednom nedjeljno družio sa publikom na Facebooku i Instagramu. Željan nastupa po klubovima, Danijel je scenu zamijenio terasom, pa su zahvaljujući ozvučenju, pored pratilaca na društvenim mrežama, nastup slušale i komšije.

“Radujem se što sam dosao na ideju ‘Koncert sa balkona’ jer sam ostvario svoj cilj, a to je da policijski čas uljepšam svojim komšijama, ali i pratiocima na društvenim mrežama. Vjerujem da će se sam taj čin pamtiti zauvijek. Odjeknilo je toliko da su svi mediji u regionu pisali o tome, čak se emitovalo i u centralnin dnevnicima na skoro svim televizijama u regionu”, pohvalio se Alibabić.

Među onima koji su tokom pandemije imali online koncert jeste i gitarski duo koji čine Srđan Bulatović i Dako Nikčević. Njihov nastup održao se u okviru manifestacije Podgoričko kulturno ljeto, a pratila ga je publika na društvenim mrežama.

“Nisam pristalica online koncerata, ni kao izvođač ni slušalac. Koncerti uživo su nezamjenjljivi. Bez obzira koliko je tehnologija napredovala mišljenja sam da još nije dorasla tom zadatku. Nikakva tehnologija za sada ne može prenijeti osjećaj, atmosferu, zvuk, a da ne govorim o reakciji publike kao što je to neposredno. Svirao sam online koncert prošle godine, vjerovatno će ih biti još, ali meni to ne predstavlja neki poseban užitak. Posao je posao i moramo mu se prilagođavati, kao i vremenima u kojima smo i koja dolaze, te ne možemo raditi samo onako kako bismo mi željeli. Online koncerti me podsjećaju na generalnu probu, na muk sa nje, lišene prisustva i reakcije glavnog kritičara i onoga zbog koga postojimo-publike”, priča utiske sa tog koncerta Bulatović. Prema njegovim riječima, prednost online koncerta je što ga može pratiti veliki auditorijum.

“Ali isto ili slično to se može uraditi i radi se videima koji svakodnevno postavljaju mnogi muzičari reklamirajući sebe na taj način. Mana ima mnogo, ali glavna je što nema direktnog kontakta sa publikom. Upravo njena reakcija nas uči, motiviše kako da se ponašamo, stvaramo, kuda da idemo dalje i umjetnički i stvaralački”, dodaje Bulatović, dok Katarina ne vidi prednost u održavanju online nastupa.

“Ne mogu to da shvatim ozbiljno. Koncert se mora izvoditi uživo pred publikom u koncertnoj dvorani adekvatnoj za određenu vrstu muzike. Mi svi znamo kako izgleda slika Mona Lize, ali samo oni koji su je vidjeli uživo mogu razumjeti njenu vanvremensku dragocjenost”, smatra Pavlović, dok je Bulatović siguran da su online koncerti trenutno u upotrebi više kao eksperiment zbog trenutne situacije.

“Iskreno se nadam da neće zaživjeti, nego da ćemo se vratiti na onaj jedini i pravi način koji vjekovima traje - neposredan dijalog umjetnika i publike”, nada se Bulatović.

Bulatović
Bulatovićfoto: Privatna arhiva

Ono što je bitno svima koji su na sceni su aplauzi, bis, pjevanje publike uglas. Toga nema na online koncertima. Mogu li onda i muzičari jednako uživati bez toga, sagovornici Vijesti su pokušali da objasne:

“Mi spadamo u onu grupu ljudi koje pomenuh na početku, koji žive za muziku prije nego od nje, uvijek uživamo kad sviramo. Skoro smo snimali spot za jednu pjesmu i dio toga je podrazumijevao da odsviramo ponešto na bini za grupu statista. Trebalo je da vrtimo isti dio pjesme ukrug, ali i to nam je bilo dovoljno da ukrademo “zalogaj” ranijeg stanja. Naravno da ništa ne može zamijeniti katarzu koju nekad izazove konekcija muzičara sa publikom, nema zamjene za masu koja pjeva naše pjesme zajedno s nama, ali ako već ne može da se svira tako, onda makar ikako, samo da se svira”, kaže Peko Minić.

“Publika najbolje osjeti energiju koju šaljemo sa bine, ali i uzvraća istu, pa samim tim je od velikog značaja, jer od njih mnogo zavisi i kvalitet našeg nastupa”, otkriva Alibabić.

Kod nas u Crnoj Gori malo je izvođača i bendova koji koji mogu prodavati ulaznice za takve koncerte. Na pitanje, da li je i to razlog što muzičari ne razmišljaju o ovakvim poduhvatu, Alibabić odgovara:

“Crna Gora ima mnogo kvalitetnih muzičara i mislim da nas nakon ove pauze čekaju velike stvari. Vjerujem da su moje kolege, baš kao i ja, za sve vrijeme pauze radili na sebi i svojoj karijeri”, nada se nekadašnji član benda No Name.

Minić ipak vjeruje da nije samo problem rasprodati karte, već takav koncert podrazumijeva i veliku organizaciju.

“Takva organizacija ponekad umije i da traži dosta novca, iza jednog takvog koncerta stoje kamermani, tonci, producenti, ljudi koji se staraju o prenosu snimka, montažeri, tu je brdo skupe opreme, piće i hrana, gorivo, a na kraju sve to bude i prilično sterilno. To zna svako ko je odgledao koncert uživo, a onda kasnije snimak istog koncerta, to su potpuno različite priče. Ako slušalac ne može da osjeti kako mu bas i bubanj odjekuju u grudima, kako mu distorzija drma kičmu, to nije isti doživljaj kao na koncertu. Mislim da zato ljudi teško kreću u tu priču, potrebna su ulaganja koja se teško mogu isplatiti, a rezultat je daleko od onoga što bi bilo uživo. Srećom, postoje entuzijasti i pregaoci puni energije i volje da ostvare takve stvari iz čiste ljubavi i volonterski, tako da se povremeno dese i fine stvari tog tipa, poput naše pomenute saradnje sa Platformom na Biogradskom jezeru”, objašnjava Minić koji sa bendom Rudolf nije imao drugih svirki po klubovima, ni kad su one bile dozvoljene.

“Dugo nijesmo mogli ni da se sastanemo, dio benda je zbog studija bio van Crne Gore, a poslije, kad smo svi došli ovdje, nije se mogla organizovati proba, bila su zabranjena okupljanja, međugradski prevoz (nijesmo svi u istom gradu) i slično, tako da se nijesmo ni pripremali za svirke. Sada se već spremamo, ali dozvoljavanje svirki se i ne pominje, ne računajući ovu smijuriju od trosatnih dnevnih svirki u baštama lokala, i to sa zabranom ljudima iz publike da igraju i pjevaju”, podsjeća Minić.

Muzičarima su odnedavno dozvoljeni nastupi pred publikom ali pod posebnim uslovima - samo akustika i bez igranja, i u periodu od 18 do 21 čas.

“Ovo je medvjeđa usluga i muzičarima i ugostiteljima, prvima jer se osjećaju djelimično zadovoljenim samom dozvolom da se svira (a to ne bi trebalo da je tako), a drugima što neki nemaju bašte ili su male, ulažu novac da plate muzičare koji sviraju za goste raspoređene za nekoliko razmaknutih stolova, nose maske i ne smiju da igraju i pjevaju s bendom, sve je to više žalosno nego smiješno, ali eto, opet se svira, i publika i muzičari osjete makar malu satisfakciju što se nešto dešava, pri čemu je to daleko od sjajnog stanja. Neki od nas iz benda sviraju pojedinačno ili kao akustični duo, ali Rudolfova muzika nije baš za akustičnu varijantu u šest popodne, tako da je bend u stanju hibernacije dok se dozvole električne svirke u nešto boljim okolnostima”, priznaje Minić.

“Lično sam zadovoljan da bar malo počnemo sa radom jer mnoge kolege žive od ovog posla i izdržavaju svoje porodice. Svakako je značajno da smo počeli sa radom i raduje me činjenica da ćemo uskoro moći i da se potpuno vratimo našem poslu i planovima koji već 15 mjeseci stagniraju”, zaključuje Alibabić.

Alibabić
Alibabićfoto: Nikola Vulikić

Online koncert ili raniji snimak - nema razlike

Zahvaljujući online koncertima uz kupljenu kartu iz fotelje možemo pratiti nastupe omiljenih izvođača i bendova iz čitavog svijeta. Ipak, Katarina Pavlović kaže da nije sigurna da bi kupila ulaznicu za takav muzički spektakl.

“Prosto se ne pronalazim u takvoj vrsti interpretacije”, kratko je prokomentarisala, dok Bulatović smatra da je to isto kao da gleda njihove snimke koji već postoje na internetu.

“Čak bih više uživao i uživam da čujem neki raniji koncert i reakciju publike i atmosferu sa njega. A ima vrlo zanimljivih izvođača i koncerata koje u ovoj pauzi ne sviranja sopstvenih javnih koncerata i koristim za slušanjem muzike. Nikada nisam slušao i analizirao toliko izvođača kao sada. I imam li potrebe slušati online koncerte!?”, pita se Bulatović.

Preporučujemo za Vas