Obrade su velika zamka

Nisam sujetan muzičar i uživam u svačijem talentu, a moj je vjerovatno da prepoznam emociju onoga što je autor htio da napiše. Pravi tim ljudi je ono što pokreće ovaj naš posao u pravcu u kom treba

10338 pregleda 5 komentar(a)
Kovačević, Foto: Luštica Bay/Rea Vasić
Kovačević, Foto: Luštica Bay/Rea Vasić

Muzičarka Lena Kovačević pauzu između nastupa koristi da više vremena provodi sa porodicom.

Nedavno je uživala na Crnogorskom primorju, a kako mjere u suzbijanju aktuelne pandemije popuštaju, i Lena polako pravi planove za koncerte aktivnosti. Nedavno je objavila singl “Crni leptir”, planira duet sa Eminom Jahović, ali i da njen dugoočekivani album “Cafe” napokon bude objavljen. Uskoro kreću i nastupi, a čak dva imaće u septembru u Crnoj Gori, tačnije u kompleksu Luštica Bay.

Iako je završila džez akademiju, a njeni početci upravo se vežu za ovaj žanr, numera “Cafe” po kojoj će njen četvrti studijski album nositi ime doživio je uspjeh širom svijeta. Lena je pokazala da muzika nema granice, pa se tako njena muzika sluša u Francuskoj, Truskoj, Egiptu, Alžiru...

O svemu tome Lena priča za Magazin...

Publika već duže vrijeme čeka na Vaš novi album. Riješili ste da nosi ime Cafe, po hitu koji je objavljen prije tri godine. Posljednja najava istog bila je numera Crni leptir koju ste pustili u etar za Dan zaljubljenih. Šta sve od tog albuma publika može da očekuje?

Na ovom albumu imaćemo zapravo skup svih singlova od 2017. godine kada je izašao “Kafe”, pa do novih pjesama, još ukupno dvije koje treba da izađu do jeseni. Bio je plan da album bude objavljen prošle godine, ali smo napravili pauzu zbog svih događanja. Željela sam da ga promovišem kako treba. Ipak, muziku sam snimala i nastavila da radim bez obzira na pandemiju.

Od numere “Cafe” bilo je dosta singlova hoće li se svi naći na albumu?

Tu su, “Cafe”, “Dubine”, “Samo da mi je”, “Požuri”, zatim duet sa Markom Luisom, zajednička pjesma sa Eminom Jahović koji tek treba da izađe, jedan brzi singl koji nas sada čeka..

Iako se danas muzika mnogo više gleda nego sluša, a zbog hiperprodukcije “hitovi” traju mjesec, dva, to nije bio slučaj sa numerom “Cafe”. Već godinama se vrti na radio-stanicama, osvajala je top liste, doživjela razne remikse, čak i francusku verziju. Znači li to da imate u planu da osvajate i inostrano tržište?

Presrećna sam zbog činjenice da se i “Cafe” i “Požuri”, a sada već i obrada pjesme “Leto” emituju u inostranstvu. Numera “Požuri” se emituje na radiju nacionalne frekvencije u Turskoj, između pjesama LP i Ejmi Vajnhaus, na našem jeziku, to je za mene ostvarenje nekih mojih snova kad sam počela da se bavim muzikom.

Numeru “Cafe” u pomenutoj verziji pjevali ste na francuskom. S obzirom na to da, kako kažete, se Vaše numere vrte i na turskim radio-stanicama, čak ste najavili i srpsko-turski duet hoćete li možda i sami zapjevati na tom jeziku?

Voljela bih da makar neki dio imamo zajednički, nekako su ti dueti divni upravo zbog mogućnosti da otvorimo neka nova vrata. Muzičar sa kojim ću raditi duet je u komercijalnoj muzici u Turskoj, ali kao i ja, ne previše komercijalnoj. Sličnog smo senzibiliteta i producenti su to osjetili dobro.

Vaše pjesme su mješavina više žanrova - popa, džeza, soula... Od početka gradite prepoznatljiv stil, a koliko je teško naći numeru koja se uklapa u to što radite i zašto više i sami ne pišete pjesme posljednje vrijeme, jer ste na prvom albumu komplet sve potpisali, mada u nekim kompozicijama Vam je oko teksta pomogao Bajaga?

Mnogo volim da pišem muziku i tekstove i za svoju dušu, to zaista radim. Nekoliko pjesama sam pisala i za kolege. Moj stil je daleko od komercijalnog - radijskog kad pišem za sebe. Zato mnogo više volim da se prepuštam autorima koji kada stvaraju - misle na radijsku publiku, a pri tom poznaju moj vokal i stil. Nisam sujetan muzičar i uživam u svačijem talentu, a moj je vjerovatno da prepoznam emociju onoga što je autor htio da napiše. Pravi tim ljudi je ono što pokreće ovaj naš posao u pravcu u kom treba.

Da li se još tada, dok ste sarađivali sa Bajagom rodila ideja da obradite njegove pjesme?

Volim njegove tekstove odavno, a s obzirom na to da smo brzo počeli da sviramo širom regiona, pomislila sam koliko bi bilo lijepo publici dati muziku koju poznaju i vole iz nekog novog ugla. Moji muzičari i ja dijelimo istu strast prema obradama i domaćim i stranim.

Imate dva albuma obrada - San i Džezeri koji su rasprodati u rekordnom roku. Jeste li se nakon uspjeha sa tim numerama kojima ste udahnuli nov život plašili kako će publika reagovati kad se opet vratite autorskoj muzici? Da li je obraditi hitove koje publika voli i pjeva godinama nekad mač sa dvije oštrice, jer ih uvijek upoređuje sa originalom?

To je ogromna zamka, jer prirodno, uvijek nešto poredimo sa originalom. Međutim, takve zamke se izbjegnu dijametralno različitim aranžmanom i stilom, i onda zaista nema prostora poređenju. Tako je i sa pjesmom “Leto je”. Mnogo volim tu obradu i toliko sam srećna što imamo podatke da se emituje čak u Egiptu.

Iako ste studirali džez i pjevali na početku karijere, danas Vas svrstavaju u pop pjevačice. Koji je bio prelomni trenutak da napravite taj prelaz?

Sa singlom “Cafe” zapravo, gdje se desio miks i popa i neke šansone, ali i činjenicom da je slijedila pjesma “Dubine” koja zapravo vuče i na R&B. Na koncertima izvodim i singlove sa radija, ali i albume koji su rađeni u nekoliko tiraža, i mada se ne smatraju toliko komercijalnim, oni su zapravo pokrenuli moju priču.

Kod nas je džez muzika važila za elitističku. Koliko se odnos prema ovom žanru promijenio u odnosu na to kad ste Vi počinjali da se bavite istim?

Uvijek će to biti muzika koja nije za široke mase i tako treba da bude, kao i klasična muzika koju sam ucila. To je prirodno.

Do skoro odsjeci za džez muziku nijesu postojali na akademijama kod nas, pa su mladi ljudi, poput Vas, morali svoje znanje da usavršavaju u inostranstvu. Čak je važila ona da je na ovim prostorima teško biti džez muzičar. Koliko su sve te činjenice znale da obeshrabre one koji su željeli da se bave ovim žanrom?

Nikad nije bilo lako baviti se umjetničkom muzikom, pogotovo ne na ovim podnebljima, ali preživjela je muzika i preživjeli muzičari koji je vole. Od te ljubavi ne može ništa čovjeka da udalji.

Jeste li i sami razmišljali da se angažujete kao pedagog, i svoje znanje prenesete na mlađe generacije?

Jednog dana, daće Bog. Danas sa porodicom i obavezama i ambicijama i snovima koje imam, ne uspijevam da postignem. Jednog dana...

Džez je zbog improvizacija “muzika trenutka”. Nedostaje li Vam ta sloboda i uopšte improvizacija kad pjevate pop?

Nikako. Sve moje pjesme od “Cafea” i “Dubina” imaju improvizacije, a ona nam je takođe najvažniji dio koncerata. To je ono što sam sačuvala i prenijela na sve što radimo. Sviram sa muzičarima koji su zaista čarobni i godinama smo gradili naš jezik, publika to toliko voli na koncertima, taj jezik koji međusobno govorimo je ono što mi je najviše nedostajalo u ovoj pauzi.

Nikad nije bilo lako baviti se umjetničkom muzikom, pogotovo ne na ovim podnebljima, ali preživjela je muzika i preživjeli muzičari koji je vole. Od te ljubavi ne može ništa čovjeka da udalji

Mnogo volim da pišem muziku i tekstove i za svoju dušu, to zaista radim. Nekoliko pjesama sam pisala i za kolege. Moj stil je daleko od komercijalnog - radijskog kad pišem za sebe. Zato mnogo više volim da se prepuštam autorima koji kada stvaraju - misle na radiijsku publiku.

Bonus video: