Reper, pjesnik, aktivista, voditelj Milovan Marković muzičku karijeru gradi pod imenom Rastaman Piperski. Nakon što je prošle godine odlučio da kroz muziku i stihove ispriča priču “Mala je zakon”, ovoga puta Rastaman Piperski nastavlja sa temom muško-ženskih odnosa, pa će danas tačno u podne na kanalu Studija Krug u kojem je sve snimljeno objaviti novi singl naslova “Mala je za kuću”.
O čemu govori ovoga puta, žato su žene u njegovim pjesmama uvijek uslovljavane sa mala, ali i o planovima Rastaman Piperski priča za Vijesti.
Nakon singla “Mala je zakon”, stiže novi sličnog naziva - “Mala je za kuću”. Zašto u svakoj pjesmi ženu oslovljavaš sa mala?
Kada god želim da nešto slikovitije i detaljnije opišem ili ukažem ljudima, nekako uvijek biram da koristim lokalizme na koje sam, zavisno od problematike koju tretiram, upućen. Osim što obezbjeđuju bolje razumijevanje određenog fenomena, ti i takvi lokalizmi - kakav je “mala”, daju i na prijemčivosti kod publike, to jeste, ciljne grupe koju sam targetirao i kojoj se obraćam - u želji da prenesem određenu poruku. Tako je i u ovom slučaju jer sam, na ovaj način, nastojao da objasnim jedan naš autentični sociološko-kulturološki fenomen, koji se najbolje može svesti u onom podgoričkom “samo lagano” i koji je, da se razumijemo, u pojedinim situacijama zastupljen i kod mene samog. S obzirom na to da je rep muzika savremeni vid pjesništva, na ovu moju “tezu” nekako se savršeno nadovezuju riječi Branka Miljkovića koji kaže da “pesnik je oduvek bio onaj koji u drugima leči bolest od koje sam umire”. Takođe, nekako i paradoksalno, kao oružje u borbi protiv neke anomalije u društvu uvijek biram služiti se upravo tom anomalijom. Taj izraz, “mala”, zapravo i najbolje ilustruje da dobar dio nas muškaraca sebe smatra višim (tj. bitnijim) u odnosu na žene koje su, navodno, male.
Ako se naslovi prethodne i ove uporede, izgleda kao da je u pitanju nastavak prve pjesme. O čemu se radi?
Od samih početaka bavljenja muzikom, što je bilo još u tinejdžerskim danima, uvijek sam mnogo volio story tell rep. Riječ je, dakle, o potpravcu u rep muzici gdje MC, odnosno reper, nastoji ispričati neku svoju životnu priču, situaciju koju je do/proživio, fikciju ili anegdotu što vjerodostojnije, s tim da u story tell repu poenta je da priča bude zaokružena - od početka do kraja. Što je priča “zaokruženija” i realnije iznesena - pjesma dobija na vrijednosti. Tako je pjesma, “Mala je za kuću”, zapravo samo druga u nizu priča koja se, kao nastavak, nadovezuje na moju prethodnu “Mala je zakon”. Njih dvije, u određenom segmentu, vrlo realno i vjerodostojno prate i moj (emotivni) život jer, da se razumijemo, većina nas repera u stanju je pričati samo ono što im se u stvarnom životu događa. Numera “Mala je za kuću” govori o djevojci koja je za lijep i skladan porodičan život, brak i sve ono što ide uz to, pa je, kao takva, idealna za “kuću”. Naravno, ne u onom konzervativnom tumačenju da “žena je samo za udaju”, ili da je to jedino mjerilo koje njoj, kao nježnijem polu, treba odrediti vrijednost. Ipak, iako naslovljena na ženu, tj. “malu”, ova pjesma zapravo je upućena muškarcima koji, baš zbog toga što su žene nježne, brižne i pažljive, ugađaju sebi kao da će one, po “deafultu”, zauvijek biti tu, za nas. Naprotiv, ženi isto kao i muškarcu (a možda čak i više), treba pažnja, a ljubav je najsavršeniji mogući način da se dosegne taj reciprocitet. Ne pitajte kako sam ovo naučio, jer cijenu ove naknadne pameti (i) danas plaćam.
Prošli put sve je snimano u kućnim uslovima, kakve si uslove imao sad?
Što se tiče uslova ovog puta, zaista, bilo je idealno i profesionalno. Pjesma “Mala je za kuću” snimana je u muzičkom studiju “Krug”, koji se nalazi u Podgorici, pod dirigentsko-produkcijskom palicom Dragana Miljanovića. Ono što je, osim samog rada na pjesmi - koji se sastoji od snimanja, miksa i mastera - bilo dodatno zadovoljstvo jeste i što smo Dragan i ja bivše kolege još iz vremena kad smo, zajedno, radili na jednoj lokalnoj radio-stanici. Tako nam je “Mala za kuću” bila dobar povod da evociramo neke uspomene, sjećanja i vještine iz tog perioda jer smo, kroz taj posao, ponekad bili prinuđeni da, u marketinške svrhe radija, kreiramo džinglove koji su, vrlo često, bili pjesme u formi do 30 sekundi. Osim toga, ovo nam je bio i svojevrstan test na kojem smo mogli vidjeti šta smo od tada naučili i na koji smo način unaprijedili svoja znanja i vještine - kako u stvaranju pjesama, tako i njihovim oblikovanju, tj. produkciji.
Hoćes li se nakon ovog singla ozbiljnije posvetiti muzici?
U svom okruženju sam poznat po tome što se bavim različitim stvarima i, generalno, različitim vidovima i formama alternativnog izražavanja - počev od aktivizma, muzike, produkcije pa sve do poezije. Međutim, nijednoj nisam privržen i vjeran jer, valjda, moja ličnost od “hiljadu kako i hiljadu zašto” ne može nikada naći smiraj i zadovoljenje na odgovorima na pitanja koja postavlja, sebi ili društvu, kroz bilo koju od tih formi. Tako da, s obzirom da sam čovjek momenta i onog “kako me kad pukne”, nisam siguran da se mogu ograničiti samo na muziku - kao jedini vid izražavanja. Ipak, ono što je sigurno jeste da ću se, već početkom iduće godine, potruditi da završim i treću pjesmu na ovu temu muško-ženskih odnosa, čime ću kompletirati svoj EP “Mala je...”, a što je bila i moja podsvjesna želja još prilikom rada na pjesmi “Mala je zakon” koja mi je, da budem iskren, nekako i najdraža, jer je to moja lična priča, posvećena djevojci koja je, stvarno, bila “zakon za kuću”.
Na ovaj način, nastojao sam da objasnim jedan naš autentični sociološko-kulturološki fenomen, koji se najbolje može svesti u onom podgoričkom “samo lagano” i koji je, da se razumijemo, u pojedinim situacijama zastupljen i kod mene samog. S obzirom na to da je rep muzika savremeni vid pjesništva, na ovu moju “tezu” nekako se savršeno nadovezuju riječi Branka Miljkovića koji kaže da “pesnik je oduvek bio onaj koji u drugima leči bolest od koje sam umire”
Iako naslovljena na ženu, tj. “malu”, ova pjesma zapravo je upućena muškarcima koji, baš zbog toga što su žene nježne, brižne i pažljive, ugađaju sebi kao da će one, po “deafultu”, zauvijek biti tu, za nas. Naprotiv, ženi isto kao i muškarcu (a možda čak i više), treba pažnja, a ljubav je najsavršeniji mogući način da se dosegne taj reciprocitet. Ne pitajte kako sam ovo naučio, jer cijenu ove naknadne pameti (i) danas plaćam.
Bonus video:
