Gitarista iz Sarajeva Đani Šehu održao je sinoć koncert klasične gitare u CUE Podgorica hotelu.
Na njegovom repertoaru našla su se djela kompozitora: G. R. Zamboni, N. Coste, I. Albéniz, H. V. Lobos i V. Ivanović, koje pripadaju različitim muzičkim epohama, pa je istim pokrio period od baroka do modernog doba.
”Kompozicijama različitih epoha treba pristupiti pažljivo i pokušati da ih što autentičnije inerpretirati. Svaka epoha imala je svoja neka pravila u artikulaciji, dinamici i to je ono što mi pokušavamo da izvedemo. Da to autentično prikažemo u današnje vrijeme ne možemo, jer instrumenti na kojima izvodimo tu muziku nastalu prije nekoliko vjekova su drugačiji nego što su bili tada, takođe i žice koje se koriste”, objašnjava na početu razgovora za “Vijesti” Šehu, a na pitanje može li se na ovaj način, svirajući kompozicije iz različitih epoha, ispratiti i koliko je gitara kao instrument evoluirala, odgovara:
”Moglo bi na jedan način, ali nažalost ovoga puta nijesam ponio svoju romantičarsku gitaru koja je kopija gitare koja se koristila u romantizmu. To je gitara manjeg korpusa sa otvorenim dodatnim basovima sedmim i osmim. Sinoć sam svirao osmožičanu, ali modernu gitaru koja ima širi vrat, pa nijesu samo basovi otvoreni. Donekle ovim repertoarom se može ispratiti i prikazati koliko se gitara i gitaristički repertoar razvijao”, objasnio je on.
Kompozitori tokom baroka i klasicizma najviše su stvarali za klavir i gudače, no ima iz tog perioda dosta kompozicija napisanih za gitaru.
”Puno literature nije direktno za gitaru pisano, ali jeste za lautu. Sinoć sam svirao i jednu sonatu italijanskog baroknog kompozitora koja je orginalno pisana za lautu, pa sam uradio transkripciju za gitaru. Takođe u vrijeme klasicizma gitara je bila već itekako zastupljena, naravno drugačije je instrument izgledao. Postoje djela pisana za gitaru i u tom periodu, čak su ona standarni dio našeg repertoara”, ispričao je Šehu.
Od epoha, sagovornik “Vijesti” ne krije da mu je omiljeni barok.
”Uvijek nešto sviram iz tog perioda”, priznaje Šehu.
Zadatak da izaberu djela koja će svirati na koncertu instrumentalistima nekad najteže pada, a Šehu otkriva da li mu je pri izboru bitnije da ih publika zna, ili je upravo čar u tome svirati nešto što njegove kolege gitaristi često ne biraju:
”Ne predstavlja mi nešto bitno da li publika već poznaje neko djelo ili ne, meni je najbitnije uvijek da osjetim povezanost sa tim djelom. Jako je teško nekad izvoditi ta djela koja su na svakom drugom koncertu zastupljena, jer onda posebno mora nešto da se desi da bi bilo interesantno i publici, a i nama izvođačima takođe. Sa tehničke strane to bude sve uredu, ali onda zavisi od samog trenutka na koncertu, ambijenta, atmosfere, komunikacije između publike i umjetnika dal’ će se to desiti. To je uvijek upitno”, objašnjava on.
Đani Šehu je osnovno i srednje muzičko obrazovanje sticao u rodnom Sarajevu, ali je po završetku srednje škole, započeo studije gitare na Ecole Normale de Musique Alfred Cortot u Parizu, u klasi prof. Rafael Andie. U Beč odlazi 2000. godine gdje započinje studije na Universität für Musik und darstellende Kunst u Beču. Gitarista upoređuje koliko se pristup muzici u svjetskim muzičkim centrima razlikuje od onoga kod nas:
”Ne bih rekao da je razlika u pristupu vezano za muziku, već uopšteno za umjetnost i odnos prema istoj. To je nešto što se ne može objasniti, vjerovatno je vezano i za tradiciju. Zbog toga svoje studente obično na trećoj godini usmjeravam da iskoriste mogućnost erasmus stipendije i mogućnosti studentskih razmjena, da odu u inostranstvo i tamo provedu dva plaćena semestra sa punom stipendijom, da jednostavno osjete taj pogled na umjetnost koji je jako teško dočarati ako nijesu imali priliku da upoznaju to u tim velikim centrima”, savjetuje Šehu kojipored uspješne koncertne karijere je i predavač na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Prenijeti znanje na druge nije lak zadatak, te to što je neko dobar izvođač ne značio da je i predavač.
”Mnogo puta smo bili i sami svjedoci da odemo na masterklas kod sjajnog izvođača čijim smo koncertom oduševljeni, ali jednostavno predavanje i sam čas bude prilično skroman ili iznenađujuće loš. Jednostavno, to je poziv potpuno drugačiji od koncertnog i odgovoran je veoma. Teško je spojiti te dvije stvari, ali nadam se da sam donekle to uspio”, kaže on.
Već danas, Šehu će i sam držati masterclas na Muzičkoj akademiji na Cetinju.
”Ne znam koliko će studenata biti, ali ono što ću u tako kratkom periodu pokušati da prenesem je ono što smatram da je jedino i moguće na takvim radionicama, gdje nemamo puno vremena, a to je jedan način razmišljanja i pristup muzici koji ja njegujem i smatram da je jedini ispravan. Onako kako sam prirodno naučio, sa poštovanjem pravila i onda oslanjanje individualnog osjećaja interpretacije. Pokušaću da prenesem studentima kako ja razmišljam kada uzmem neko djelo da radim, na šta obraćam pažnju i da im pomognem po mogućnosti da ih oslobodim i ohrabrim u tom pravcu”, otkriva temu današnjeg predavanja Šehu.
Energija između publike i izvođača koncert čini koncertom
Prošla godina bila je teška za umjetnike, nije bilo predstava, koncerata, izložbi i prešlo se na novi način predstavljanja rada - online. Ovakav način prilagođavanja situaciji Šehu ne podržava.
”Teška je bila prošla godina, a bio sam protiv online koncerata. Na samom početku je to bilo interesantno, kad smo imali policijski čas i kad nije bilo izlaska iz stanova, pa se nešto dešavalo. Ali, jednostavno koncert je posebna forma gdje je jako bitna ta energija koja se osjeti i stvori između umjetnika i publike i to je ono što koncert čini koncertom. Online koncertu je nemoguće to ostvariti tako da ih ja nijesam držao”, smatra on.
Bonus video:
