Foto: Nemanja Jovanović

PUNO IDEJA I ŽELJA ZA 2022.

Moramo da čuvamo sve ono što imamo

Operska umjetnica Tamara Rađenović priča o kompoziciji koju je prezentovala krajem prošle godine, o koncertu u čast Monserat Kabalje, albumu, planovima....

16510 pregleda 252 reakcija 8 komentar(a)
Foto: Nemanja Jovanović
Foto: Nemanja Jovanović

Operska umjetnica Tamara Rađenović desetak dana pred početak 2022. godine objavila je spot za numeru “La rosa i el souce” Carlosa Guastavina, a isti je objavljen uoči njenog nastupa na koncertu u čast njene mentorke Monserat Kabalje.

Tamara je ovu kompoziciju snimila uz pratnju Simfonijskog orkestra “Makris” i pod dirigentskom palicom maestra Predraga Goste, aranžman je uradio Bojan Mladenović, snimatelj zvuka bio je Miloš Marinković, a producent zvuka Marko Kovač. Reviziju zvuka obavio je Karlos Kabalje, rođeni brat slavne Monserat. Kadrovi za video snimani su u Crnoj Gori pod rediteljskom palicom Dejana Senića.

O pomenutoj kompoziciji, koncertu u čast Monserat Kabalje, albumu, planovima, Tamara priča za Vijesti...

Na koncertu u čast Monserat Kabalje
Na koncertu u čast Monserat Kabaljefoto: A. Bofill

Već neko vrijeme pušten je spot za tvoju izvedbu kompozicije “La rosa i el souce”. Kakve su reakcije?

Premijera mog spota “La Rosa y el sauce” je bila prije dvije nedjelje. Reakcije su zaista divne. S obzirom da se radi o ne toliko poznatoj operskoj pjesmi, jako mi je drago da je publika prihvatila pozitivno, da im se sviđa melodija i cijeli koncept snimanja spota na mjestima netaknute prirode moje drage Crne Gore. Zahvaljujem se takođe Turističkoj organizaciji Bara što su nam dopustili da snimamo i u divnom Starom Baru koji sam posjetila prvi put prošlog ljeta. Zaista moramo da čuvamo sve ono što imamo jer imamo jako puno.

Zašto si poželjela da od svih kompozicija sa kojima si se susretala do sada baš snimiš ovu Karlosa Gustavina? Kakav je utisak ostavila na tebe?

Još tokom studija na akademiji, prije četiri godine, kada sam naišla na ovu Gustavinovu pjesmu, zamišljala sam kako ću da je snimim sa orkestrom. Oduševila sam se melodijom koja je tako emotivna, a tako jednostavna. Prvi put sam je izvela 2018. godine na jednom koncertu i od tada su mi uvijek ljudi davali pozitivne kritike kad god sam je izvodila. Konačno, prije tri mjeseca mi se ukazala prilika da je snimim profesionalno sa orkestrom. Snimanje je bilo u Beogradu u velikoj sali Kolarčeve zadužbine. Pratio me je simfonijski orkestar Makris pod dirigentskom palicom maestra Predraga Goste.

Već duže vrijeme sam razgovarala sa mojim prijateljem i sjajnim videografom Dejanom Senićem da treba da uradimo jedan spot u Crnoj Gori gdje bi se prikazale posebne lokacije naše prirode uz neku opersku kompoziciju. Čekala sam pravi momenat da bi sve bilo skroz profesionalno i kraj septembra je na kraju bio momenat kada smo snimili spot.

Ovom prilikom se zahvaljujem cijelom timu koji je učestvovao u snimanju. Bili su to za mene nezaboravni momenti. Takođe, želim da naglasim i pohvalim haljine koje sam radila sa mladom dizajnerkom Bojanom Čelebić koja upravo završava master studije modnog dizajna u Milanu i sa Borisom Ćalićem koji je modni dizajn završio u Londonu. Veliko je zadovoljstvo raditi sa našim kreativnim, vrijednim i progresivnim ljudima.

Tamara Rađenović
foto: Dado Ljaljević

Aranžman za ovu kompoziciju je uradio Bojan Mladenović. Je li imao odriješene ruke, ili je morao da prati tvoje instrukcije?

Aranžman je bio inspirisan aranžmanom koji već postoji i koji se koristi uglavnom kada se izvodi ova pjesma. Bojan je dodao svoju četkicu kreativnosti da aranžman malo oboji i učini ga drugačijim.

Spot je sniman u Crnoj Gori, koliko je dana trajalo snimanje i kakvo je bilo to iskustvo? Ima li neka scena da ti je posebno teško pala?

Bilo je jako interesantno i na momente komično. Za kadrove koji su snimani u Starom Baru sam nosila Borisovu haljinu sa jako, jako dugim šlepom. Zbog toga smo prvobitno imali probu prije snimanja nekoliko dana da vidimo kako bi haljina mogla da se namjesti, zakači da bi imala efekat talasa. Probali smo razne metode i došli smo do nekih ideja. Međutim, na dan snimanja je duvao tako jak vjetar koji uopšte nismo očekivali po prognozama. Ispostavilo se da je vjetar pomogao da dobijemo prirodan efekat pomjeranja haljine i stvarno je bilo suđeno da haljina bude snimljena onako kako sam zamišljala. Bilo mi je užasno hladno, drhtala sam poslednjih sat vremena snimanja, ali sam se trudila da razmišljam o krajnjem cilju i rezultatu.

Kada smo snimali poslije nekoliko dana kadrove na lokaciji blizu Nikšića, imali smo sumnju da će možda i tamo da duva jak vjetar, a i s obzirom da pričamo o 1.700 metara nadmorske visine, očekivali smo da će biti hladno. Međutim, nekako nam se ‘’dalo’’ da imamo divan sunčan dan i toplo vrijeme. Nevjerovatno! Pričamo ipak o kraju septembra na planini. Snimali smo kadrove sa konjem. Konj Plamen je za ovu priliku stigao na planinu u pratnji svog druga, jer su konji jako druželjubivi i vole da su zajedno. Ekipa konjičkog kluba ‘’Mountain riders’’ sa gospodinom Ištvanom je zaista bila maksimalno profesionalna da olakša snimanje kadrova sa konjem. S obizrom da sam se jahanjem bavila kao mala, nisam imala strah, ali sam imala poteškoće jer sam bila u haljini i bosa što je daleko od standardne jahačke opreme (smijeh). Kadrovi su snimani i dronom čiji zvuk može nekada da malo uznemiri konja, pa smo morali da vodimo računa o tome. Bio je interesantan prizor kada se u jednom momentu stvorilo krdo krava oko nas koje je lokalni mještanin onda poveo sa mjesta snimanja. Imali smo i divlje konje koji su se pojavili u jednom momentu… Zaista jako zanimljivo iskustvo.

Tamara Rađenović
foto: Igor Fain

Pretpostavljam da većina operskih umjetnika kad prave koncerte biraju i kompozicije koje publika zna, kako bi im njihov nastup bio zanimljiviji. Čime se ti vodiš kad biraš kompozicije za repertoar?

Upravo kao što si rekla - vodim se i ja time, trudim se da imam makar jednu kompoziciju koja je baš poznata. Osim toga, cijeli repertoar koji biram za koncerte su operski hitovi koje publika koja prati opersku umjetnost sigurno zna. Želim da publika izađe sa koncerta uvijek nasmijana i srećna, da dotaknem njihova srca i da približim opersku umjetnost onima koji se tek sa njom srijeću.

Kad smo kod repertoara, nedavno si učestvovala na koncertu koji je održan u katedrali Basilica Santa Maria del Mar u Barseloni, u organizaciji Fondacije Monserat Kabalje. S obzirom na to da je svega na tom koncertu bilo desetak umjetnika, kakvo je bilo to iskustvo i šta si na tom koncertu pjevala?

Jeste, bilo nas je osam operskih pjevača i dva gosta iz pop svijeta - Pep Sala, njihova katalonska zvijezda i planetarno poznati italijanski pjevač Al Bano. Ovo je bio prvi koncert fondacije i povod je bio Božić, tako da je sve bilo u duhu božićnih pjesama koje se često izvode. Moj prvi nastup je bio sa Dezdemoninom arijom ‘’Ave Maria’’ iz Verdijeve opere Otelo. Odabrala sam ovu ariju jer je Monserat puno izvodila, a ambijent gotske katedrale koja izgleda zaista da dah stane zasluživao je ariju koja je sama po sebi molitva. Vjerovatno sam do sada rekla bezbroj puta da sam jako emotivna po prirodi, ali se na nastupima odvojim uglavnom od tih emocija makar malo kako ne bih plakala dok pjevam. Međutim, malo mi je falilo da mi krenu suze zbog nekoliko razloga. Prvi je da sam imala čast da budem na takvom mjestu, ispred takve fondacije koju sada vodi Monseratina porodica koja me podržava i koja je kao dio moje porodice. Osim toga pjevala sam ispred divne barselonske publike od oko 900 ljudi koja je došla da podrži fondaciju u vrijeme pandemije koja je ujedno donijela jako izazovan momenat za umjetnike. Povrh svega toga u publici su bili i moji roditelji koji su došli iz Crne Gore kako bi dali i onu najvažniju podršku.. Pjevala sam takođe i duet sa mojim kolegom i prijateljem tenorom iz Južne Afrike - Levijem Sekgapaneom koji je bio pobjednik Monseratinog takmičenja 2015. godine kada sam ja bila na masterklasu kao dvadesetogodišnjakinja. Pjevali smo poznatu ‘’Silent night’’ pjesmu na engleskom, njemačkom i katalonskom što se publici posebno svidjelo.

Na kraju smo zajedno otpjevali sa Al Banom čuvenu ‘’White Christmas’’ of Irvinga Berlina… Bilo je baš magično i zaista koncert za pamćenje.

Tamara sa sa Al Banom
Tamara sa sa Al Banomfoto: A. Bofill

Godina 2021. je završena, po čemu ćeš je pamtiti s obzirom na to da zbog korone nije bilo previše koncerata?

Za mene je 2021. godina bila sjajna. Možda nije bila, kao što kažeš, sa te profesionalne strane skroz ispunjena zbog silnih lokdauna i svih poteškoća sa kojim se suočavala cijela planeta, ali za mene je bila jako važna i lijepa. Radila sam na sebi, srećna sam jer sam cijelu godinu imala aktivnosti koje sam sebi nametala da napravim progres naprijed. Trenirala sam, razgovarla više puta nedjeljno sa profesorkom italijanskog, radila sa mojim mentorima online koji su mi puno pomogli iz Amerike, Francuske i Austrije, provela sam i prvi dio godine u Crnoj Gori gdje sam uživala, uspjela sam i da malo putujem kako bih imala konekciju sa ljudima iz moje profesije, zatim se vratila u London odakle i pišem ovaj intervju u novogodišnjoj noći dok me čekaju tradicionalni ‘’mince pies’’ i panettone.

U 2021. sam izabrana da budem jedan od ambasadora na projektu Savjeta Evrope u Crnoj Gori ‘’Blokiraj mržnju, širi ljubav’’, imali smo i prvi događaj prije tri nedjelje koji je prošao uspješno i mnogo se radujem daljoj saradnji.

Pored nastupa u Barseloni, imala sam tri solistička koncerta, od kojih dva u mom rodnom Beogradu na Kolarcu i jedan u Sinagogi u Novom Sadu. Imala sam čast da dijelim scenu na koncertima sa sjajnim Davidom Bižićem, baritonom svjetskog glasa kojeg mnogo volim, pijanistom Đorđem Nešićem sa kojim sam nastupala do sada već nekoliko puta, a izdvajam naš koncert u Karnegi holu u Njujorku u novembru 2019. Veliko zadovoljstvo mi je bilo takođe da radim sa dirigentom, maestrom Predragom Gostom i njegovim Makris orkestrom sa kojim sam posebno uživala. Napravili smo divne koncerte koje ću pamtiti, a sa njima sam snimila nekoliko kompozicija za moj prvi CD koji planiram da objavim u jednom momentu. Dok sve ovo pišem, voljela bih kada bih mogla da pošaljem najveći zagrljaj svima koji su bili dio mog života tokom 2021. Zahvalna sam svima koji su mi pomogli da napredujem u svim sfverama života i koji su mi uljepšali ovu godinu.

Kakvi su planovi za 2022?

S obzirom da je neizvjesnost pandemije još uvijek prisutna, sve se planira u nekom kratkoročnom okviru vremena. Za sada imam planiran nastup u Francuskoj početkom januara, krajem januara me čeka debi sa orkestrom u Rusiji, a u najavi su koncerti za koje čekam potvrdu u Italiji kao i jedan za mene bitan nastup u Londonu na proljeće. Evo baš ovog jutra sam dobila poziv da održim solistički koncert sa simfonijskim orkestrom u Izraelu početkom marta, što će takođe biti moj debi u toj zemlji. Mislim da je već vrijeme da se dogodi i neki ozbiljniji nastup u Crnoj Gori tako da moj tim intenzivno i o tome razmišlja. Puno planova, ideja je tu. Korona nas malo ometa, ali suština je da idem zaista pozitivno u Novu godinu, nasmijana jer sam zdrava, srećna jer su i svi moji najbliži dobro i uzbuđena zbog svega što me čeka.