Jurica Pađen prisjetio se rada u Parnom valjku i druženja sa Rahimovskim

Nije znao da dozira sebe, uvijek se davao maksimalno

Aki je bio dobar momak i predan onome što radi. Davao se na bini 100 odsto. Bio je pun energije. Sad kad neko ode, onda pričaš sve najbolje, ali ovo stvarno stoji, to bih o njemu rekao i da je još živ

13661 pregleda 1 komentar(a)
Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva

Vijest da je u subotu preminuo pjevač kultne grupe Parni valjak- Aki Rahimovski mnogi su dočekali sa nevjericom. I dok se brojne kolege širom regiona opraštaju od Rahimovskog koji će prema infromacijama koje su objavili hrvatski portali biti sahranjen u srijedu u Zagrebu, frontmen Aerodroma Jurica Pađen prisjetio se dana kad je svirao u bendovima “220” i “Parni valjak” i dijelio binu sa Akijem.

”Aki je bio dobar momak i predan onome što radi. Davao se na bini 100 odsto. Bio je pun energije. Sad kad neko ode, onda pričaš sve najbolje, ali ovo stvarno stoji, to bih o njemu rekao i da je još živ”, kaže na početku razgovora za Vijesti Pađen.

Ne krije da su se uvijek dobro slagali, čak i kad je Pađen napustio Valjak.

”Počeli smo da se družimo i sarađujemo kad smo imali po 20 godina. Danas mladi bendovi se zovu i oni čiji članovi počinju sa 35 ili 40 godina da se bave muzikom. No, mi smo naše karijere počeli mnogo prije. Sa 20 godina smo osnovali Parni valjak, a prije toga Aki se priružio grupi ‘220’, gdje smo bili Husein Hasanefendić Hus i ja. I pod tim imenom smo zajedno svirali. Kad je osnovan Valjak, znali smo i po 150 dana minimum godišnje da provedemo zajedno u kombiju, restoranima, hotelima, na bini... bili smo zapravo kao porodica”, priča Pađen.

No, njihovo druženje nije se završavalo sa turnejom, već su nastavljali da se gledaju i u Zagrebu.

”Nas trojica smo bili gotovo nerazdvojni. I posao i privatni život se preplitao. Nije nam bilo dosta tih 150 dana na putu, već i kad bismo se vratili kući, nastavljali smo druženje. Bilo je to i prijateljstvo i posao, sve u jednom”, ističe Pađen.

Parni valjak sa početka karijere, fotografija uz koju se  Pađen oprostio od Rahimovskog
Parni valjak sa početka karijere, fotografija uz koju se Pađen oprostio od Rahimovskogfoto: Privatna arhiva

On se prisjetio da Rahimovski kad je došao na Husov i njegov poziv u Zagreb, u hrvatskoj prijestonici nije poznavao nikoga.

”Aki je na neviđeno došao u Zagreb iz Skoplja, nikog nije imao niti je ikoga znao osim nas. On se onda sa nama družio u tim počecima po gradu, išli smo zajedno po zabavama. Bez obzira na to što se događalo, uvijek smo bili zajedno, prava ekipa. Nijesmo funkcionisali kao gomila profesionalaca koja je došla da odradi posao, pa nakon istog niko za nikog ne pita”, tvrdi Pađen dodajući da nijesu ni bili svjesni činjenice da će upravo “Parni valjak” prerasti u tako veliku priču i da će uspjeti da prevaziđu sve okvire koje su tada mogli da zamisle.

”Mi smo naprosto voljeli da sviramo. Zezali smo se, a radili dobru muziku. To što smo onda snimili, to je i dan danas za mnoge nedostižno. Možda sad zvučim neskromno, ali mi nismo bili svjesni tada toga. Ljubav prema muzici bila je dovoljna da na svakom koncertu damo svoj maksimum. Za nas je to bila igra, pa niko nije razmišljao da radimo nešto dobro, samo nam je bilo bitno da se i sami dobro zabavimo. Danas kad razmišljam o tome, kad poslušam te naše pjesme, vidim da smo bili vrlo kreativni”, ponosno ističe Pađen.

Rahimovski je, kako je već otkrio sagovornik Vijesti, došao u Zagreb kako bi postao pjevač grupe “220”.

”Mi smo učestvovali na Boom festivalu u Zagrebu. Gledali smo kompletan program jer nas je zanimalo ko je sve još od izvođača tu sa nama, a primijetili smo bend iz Skolja - “Tor”. Odjednom se pojavila loptica sa dugom kosom koja mahnito skače gore-dolje i nevjerovatno pjeva. Pogledali smo se i rekli da ga moramo pozvat da bude naš pjevač. Tako smo odlučili, pozvali Akija i on je pristao da dođe. Odlično se uklopio sa ostatkom ekipe koja je činila grupu ‘220’, a nakon toga smo odlučili da se i profesionalno posvetimo muzici. Tada smo osnovali Parni valjak. Plan nam je bio da što više vremena provedemo na turnejama. Svi članovi sastava 220 smo tada bili studenti, ali neki se zbog fakultetskih obaveza nijesu mogli odlučiti na taj korak. Kako sam studirao ekonomiju, nijesam morao biti na predavanjima, tako da smo Hus, Aki i ja nastavili dalje muzičku priču kao ‘Parni valjak’, a sve ostalo je istorija”, prisjeća se Pađen dodajući da se prvi zvanični koncert Parnog valjka desio 10. novembra 1975. godine.

I dok će Rahimovskog publika pamtiti po pjesmama, karakterističnoj boji glasa, ali i emociji i energiji, Pađena za svog prijatelja i kolegu vežu mnoge lijepe uspomene.

”Emociju u glasu kakvu je nosio Aki, rijetko ko ima. Nije to samo stvar grla, tehnike. On je zaista bio odličan pjevač, ali to je jedna duša koja pokreće sve to skupa, a to je ono najbitnije. To što je on davao sebe 100 odsto, totalno je gorio na bini, nije bilo razmišljanja, kalkulacije odvajalo ga je od svih ostalih pjevača. A bio je i jednostavan, pošten, dobar, drag i poseban. Mislim da je kao takav nezamjenjiv. Izborio je svoje mjesto jer je bio drugačiji i toliko poseban”, smatra muzičar.

To što je u jednom trenutku napustio Valjak i odlučio da osnuje sopstveni bend, nije uticalo na odnos sa Husom i Akijem.

”Kao konkurencija se nikad nijesmo gledali, to je uvijek bio moj prvi bend i baš sam se malo prije čuo sa našim bubnjarem. Taj album ‘Slike’ koji smo snimili, može neko da kaže da smo umišljeni, ali je činjenica da su ga objavili tri strana diskografa, a od toga jedan veliki iz Londona - Radio activ record koji objavljuje najbolje od svjetskog roka i undergrounda. Ta ploča je izašla u inostranstvu, tačnije u Engleskoj, a ja sam sopstveni materijal kupio kao uvozni proizvod. Nije da smo mi umišljali, ne znam za nijedan bend sa ovih prostora da je to postigao. Nisam ja odjednom prosvijetljen pa da mislim da je to nešto dobro zbog nostalgije za prošlim vremenima, već vidim i kako ljudi iz inotsranstva reaguju na taj album. Aki je nama bio duhovno dodijeljen. Bili smo slično programirani, ne bi ni sarađivali zajedno da je bilo drugačije”, siguran je Pađen koji se sa ostatkom Valjka družio i nakon napuštanja benda.

”Družili smo se i kasnije, viđali se na koncertima i uvijek je bila dobra vibra koja se ne zaboravlja. Ipak u odnosu na Akija, mnogo sam se više družio sa Husom, svirao je i na mom All Stars albumu, odem kod njega kući, on dođe kod mene. Sad je bio plan da se nađemo kad se vrati sa skijanja i malo zajedno sviramo, ali desilo se ovo sa Akijem”, sa nevjericom priča Pađen.

Prema njegovim riječima, kakav je bio na početku karijere, Aki je ostao do samog kraja, pa se ni nakon problema sa zdravljem i moždanim koji je pretrpio 2018. nije promijenio, već je na bini ostao dosljedan sebi.

”To je bilo jače od njega. Nije on tu mogao da kalkuliše. To bi publika osjetila. Nije znao da dozira sebe, uvijek se davao maksimalno. To je bila njegova priroda, njegov poziv. I poslije moždanog je ostao isti na bini. Bio sam na koncertu njihovom u Areni nakon tog događaja i on ga je odradio vrhunski”, ispričao je Pađen.

Iako će ga puno pjesama sjećati na Akija Rahimovskog, jednu ipak posebno izdvaja iz bogatog opusa Parnog valjka.

”Ali ako moram da izdvojim jednu, onda je to jedan od najvećih hitova Valjka, snimili smo ga kao singl- ‘Lutka za bal’. A sjećam se bilo je puno provala i šala. Jednom smo svirali u negdje u Srbiji, Kragujevac ili Niš, nastala je neka gužva pred binom, Aki je pokušao da smiri taj dio publike, ali je počelo i fizičko obračunavanje. To je Akija zbunio i kad nam je objašnjavao kako je sve izbilo i šta je vidio kazao je ‘tu ne znaš ko pije ko jede - umjesto ko plaća’. To mi je ostalo zabilježeno u memoriji kao nešto simpatično”, zaključuje Pađen.