Preminula Beti Dejvis

Postigla je uspjeh u Evropi, ali joj je u Americi bilo zabranjeno da nastupa na televiziji zbog njene seksualno-agresivne scenske ličnosti

2410 pregleda 0 komentar(a)
Foto: Printscreen YouTube
Foto: Printscreen YouTube

Pjevačica Beti Dejvis, kultna funk pjevačica i bivša supruga džez legende Majlsa Dejvisa koja je svojevremeno bila nedovoljno cijenjena, čak i skandalizovana, ostavila je iza sebe upečatljivi funk kojim je utrla put mnogim pjevačicama poslije nje.

Beti je preminula u 77. godini. Njenu smrt potvrdila je Danijel Mađo, njena bliska prijateljica čije je istraživanje kao etnomuzikologinje bilo usredsređeno na rad Beti Dejvis. Uzrok smrti nije objavljen.

Rođena je kao Beti Mabri 1945. i odrasla u Duramu u Severnoj Karolini a potom se seli u Pitsburg. Sa 16 godina dolazi u Njujork upisavši se na Fashion Institute of Technology dok je živjela sa svojom tetkom. Upijala je kulturu Greenwich Villagea i folk muziku ranih 1960-ih. Povezala se s posjetiocima Cellara, mondenskog kluba u centru grada. Bila je to multirasna, umjetnička kolonija modela, studenata dizajna, glumaca i pjevača. U Cellaru je radila kao DJ, a takođe je radila i kao model, pojavljujući se na fotografijama u časopisima Seventeen, Ebony i Glamour.

Tokom svog boravka u Njujorku upoznala je nekoliko muzičara uključujući Džimija Hendriksa i Slaka Stuna. Sjeme njene muzičke karijere niklo je zahvaljujući prijateljstvu sa soul pjevačem Luom Kortnijem, koji je producirao njen prvi singl, “The Cellar”.

Ipak, njen prvi profesionalni nastup bio je tek kada je napisala “Uptown (to Harlem)” za Chambers Brothers.

Njihov album iz 1967. bio je veliki uspjeh, ali Beti se fokusirala na svoju manekensku karijeru. Bila je uspješna kao model, ali joj je posao dosadio:

"Nisam voljela manekenstvo jer ti nije trebao mozak za to. To će trajati samo dok izgledaš dobro", kazala je u jednom intervjuu.

Kao Beti Mabri, snimila je “Get Ready For Betty” i “I’m Gonna Get My Baby Back” 1964. godine za DCP International. Negdje u to isto doba snimila je i duet s Rojem Arligtonom i pod njihovim zajedničkim imenom “Roy and Betty” objavila singl “I’ll Be There”.

Godine 1968., dok je još bila u vezi s Hjuom Masekelom, snimila je nekoliko pjesama za Columbia Records, a Masekela je radio aranžmane. Dvije od njih su objavljene kao singl: “Live, Love, Learn” i “It’s My Life”.

Njena veza s Majlsom Dejvisom započela je ubrzo poslije raskida s Masekelom, a u proljeće 1969. Beti se vratila u Columbiijin studio kako bi snimila seriju demo pjesama, a Majls i Teo Masero su bili producenti. Tokom tih sesija snimljeno je najmanje pet pjesama, od kojih su tri bile njene originalne, a dvije obrade grupa Cream i Creedence Clearwater Revival.

Majls je pokušao da upotrijebi ove demo pjesme kako bi osigurao ugovor za njen album, ali ni Columbia ni Atlantic nisu bili zainteresovani i arhivirani su ih u trezor sve do 2016. kada su objavljene na kompilaciji “The Columbia Years, 1968-1969”.

Po završetku braka s Majlsom, Beti se preselila u London, verovatno oko 1971., kako bi nastavila svoju manekensku karijeru. Napisala je novu muziku dok je bila u Velikoj Britaniji, a poslije otprilike godinu dana vratila se u SAD s namjerom da snimi pjesme sa Santanom. Umjesto toga, snimila je sopstvene pjesme s grupom funk muzičara sa Zapadne obale. Dejvis je napisao i aranžirao sve njene pjesme. Njena prva ploča, “Betty Davis”, objavljena je 1973. godine. Objavila je još dva studijska albuma “They Say I’m Different” (1974.) i svoj prvijenac za izdavačku kuću Island Records “Nasty Gal” (1975.).

Nijedan od tri albuma nije imao komercijalni uspjeh, ali je imala dva manja hita na Billboard R&B listi.

Dejvis je kao pjevačica ostala kultna figura, dijelom zbog njenih neskrivenih seksualnih tekstova i stila izvedbe, koji su u to vrijeme bili kontroverzni.

Postigla je uspjeh u Evropi, ali u SAD joj je bilo zabranjeno da nastupa na televiziji zbog njene seksualno-agresivne scenske ličnosti. Neki od njenih koncerata bili su bojkotovani, a njene pjesme nisu puštane na radiju zbog pritiska vjerskih grupa i NAACP-a.

Karlos Santana prisjetio se Beti kao “nesalomive - nije se mogla ukrotiti.

Muzički, filozofski i fizički, bila je ekstremna i privlačna”.

Poslije nekoliko snimanja 1979., Dejvis je prestala da stvara muziku i vratila se u Pitsburg, gdje je od tada živjela povučeno, nikad se ne vrativši na scenu.

Bonus video: