Često su potrebne decenije da neka grupa zavrijedi status kultne, brojni albumi da potvrde njen kvalitet i trajanje. Ne i bosansko-hercegovačkoj grupi Bolero koja je snimila dva studijska albuma i otišla na dvodecenijsko „neplaćeno odsustvo“. Bolero je nestao sa scene, ali ne i njihove pjesme. Zahvaljujući fanovima one su trajale i bile popularne kao u godinama kada su snimane. "Jelena", "Galebovi", "Sjećanja", "Krčmarska Moskva", "Dajana", „Sviraj harmoniko“, „O Jesenjinu“, „Dajana“... samo su neki od hitova koje pjevaju kako generacije koje su rasle u onoj velikoj Jugoslaviji, tako i mladi koji i ne znaju da je poznato o djelo Morisa Ravela „krivo“ za naziv grupe.
„Jedno vrijeme sam mislio da smo zaboravljeni, čak sam bio odustao od svega misleći da se ne trebam više baviti muzikom, da nemamo publiku, a onda sam shvatio da nije tako – da su naše pjesme postale ne hitovi, nego evergrin. Izgleda da nijesmo bili svjesni šta smo napravili. Najveći kompliment nam je da klinci pjevaju naše pjesmo. Za to možete živjeti“, kazao je frontmen benda Miroslav Mišo Bartulica, nakon nastupa na trećoj, završnoj, večeri Lake festa.
Sabirao je utiske, ali i emocije i uspomene, zahvalan publici što ih je toplo primila, što je horski pjevala sa njima, šta je na ljubav uzvratila ljubavlju.
“Sjedio sam deset minuta sam i razmišljam šta se to ovdje dogodilo. Oduševljen sam publikom. Ovo je velika inspiracija. Stalno govorim da ne možemo stići publiku, da su uvijek iznad nas. Volio bih da im vratimo to što nam šalju“, kazao je Bartulica.
A Bolero ne da je publici vratio svu energiju i emocije, već ih je i „zadužio“.
„U Nikšiću smo bili ranije više puta. Grad ima ambijent koji je zadržao, bez obzira na sve. I Bolero je ostao isti – na ljubavno-socijalnom tragu, bez politike. Kažu mi da su mi pjesme tužne, da se može uz njih zaplakati, ali ja to ne shvatam kao negativno. Mislim da je to baš ta emocija koja je iskrena. Svaku svoju pjesmu otplačem i ako mi ne idu suze, onda znam da nije dobro i da nešto ne štima“, iskren je frontmen grupe Bolero.
Emocija mu nije falilo ni tokom nastupa, a to se posebno vidjelo prilikom izvođenja pjesme „Jelena“. Prvi dio pjesme je on otpjevao, a u vazduhu su treperile emocije „skvašene“ ne tuđim, nego njegovim suzama.
Treće veče festivala, koji se održava 11. put, otvorio je hevi metal bend iz Srbije Kraljevski apartman, a zatim je na binu izašla grupa koja je u junu ove godine proslavila 30 godina postojanja, a koja je nastupila i na prvom Lake festu – Kanda, Kodža i Nebojša.
„Bio je to festival u povoju. Sada je sve opuštenije, vrlo je dobra atmosfera, kao da je postignuta rutina“, kazao je nakon nastupa frontmen KKN-a, Oliver Nektarijević.
Singlom „Beton“ najavili su novi album koji bi trebalo da izađe u oktobru.
„Na albumu smo radili od početka korone. Imali smo zakazano najbolje ljeto što se svirke tiče i onda je korona. Ali, zahvaljujući njoj napravili smo novi album. Kako kažu, svako zlo ima neko dobro. Trudimo se da u tekstovima bude što manje politike. Bolje da psujemo cio tekst nego da bistrimo neku dnevnu politiku. Mislim da je to deplasirano“.
Veče nije moglo, na zadovoljstvo publike, da prođe bez splitskog muzičara i producenta Vojka V (Vojko Vrućina), kome u ličnoj karti, kako sam kaže, stoji Andrija Vujević. Energičnim nastupom, dosjetkama koje su odavno ušle u žargon mlade generacije, Vojko je „zapalio“ publiku.
„Bio sam na Lake festu sa 'Dječacima' prije sedam – osam godina i bilo je dosta mlako, a sada je ludilo. Mislim da je publika sada malo odgojena za repere. Bio je rok bend, pa tehno, pa ja. Svi vole ovo, svi piju, svi se vole zabavljati, a i ja dosta dugo radim ovo pa ih uspijem 'dići'. To su sve mladi ludi ljudi, dobro raspoloženi“, kazao je muzičar koji se afirmisao u grupama „Dječaci“ i „Kiša metaka“, da bi od 2018. godine započeo solo karijeru.
„Digao“ je Vojko publiku na noge, skakalo se po travi, ali i na bini, dvojicu momaka je na sebi svojstrven način „natjerao“ da na sceni rade sklekove, tri mlade šarmentne dame iz publike su igrale zajedno sa njim.
Publika je horski pjevala hitove „Ne može“, „Kako to“, „Umoran“…a ironični tekstovi i energičan nastup opravdali su glas koji ga “bije” – da ga rado slušaju i stari i mladi, i oni koji odrastaju uz rep, ali i oni kojima to nije omiljeni žanr.
“Inspiracije ne fali nikad. I iz najmanjih sitnica se može izvući himna države. Sad sam izbacio jedan singl, pa ću još jedan, i tako singl po singl, mislim da će album izaći 2050. Početkom ljeta bio sam u Podgorici, sad u Nikšiću, očekujem da ću obići i druge gradove, recimo Budvu“, kazao je reper.
Lake fest, koji se ove godine održao pod sloganom „Tradicija se nastavlja“, zatvorili su Paul van Dyk, čovjek koji je dva puta proglašen najboljim DJ-em svijeta, osvajač Gremi nagrade i tvorac jednog od kultnih klubskih hitova današnjice „For an Angel“, i Dejan Milićević, DJ, producent i pionir srpske i regionalne elektronske scene.
Nada se podršci Vlade
Direktor Lake festa Peđa Zečević zadovoljan je ovogodišnjim izdanjem festivala i nada se da će naredne godine moći da publiku obraduje zvučnim imenima. Ali, kako je kazao, to zavisi od sponzora.
„Svaki Lake fest je novi izazov, pa tako i ovaj. Nakon dvije godine korone i čudnih uslova za rad, ovo je prva 'normalna' godina, ako možemo da je tako nazovemo. Ono što je činjenica je da je lijepo na Krupcu, da je atmosfera dobra, ljudi se zabavljaju i mislim da Nikšić ostaje na mapi dobrih festivala na području Zapadnog Balknana. Imamo obećanja od glavnih sponzora da ćemo uskoro imati informaciju sa koliko novca raspolažemo naredne godine što će nam olakšati situaciju. Svake godine je sve teže, pojavljuju se neki novi festivali, i treba da se pojavljuju. Nama fali komunikacija sa Vladom. Mijenjaju se Vlade, ali Lake fest ostaje na ciframa koji su tri puta manje od ostalih. Ako to promijenimo možemo ići dalje“, poručio je Zečević.
Bonus video:
