Dvije strane muzičke ličnosti Danijela Alibabića

Bilo je vrijeme da idem na sve ili ništa

Početkom novembra crnogorski kantautor objaviće drugi studijski album koji će donijeti 10 potpuno novih pjesama

22577 pregleda 11 komentar(a)
Foto: Petar Kasalica
Foto: Petar Kasalica

Iako je njegov prvijenac objavljen prije 10 godina, crnogorski kantautor Danijel Alibabić bio je aktivan sve ove godine.

Nastupao je, objavljivao singlove, pisao najviše za mališane, no došlo je vrijeme da predstavi nove pjesme. Tako će početkom oktobra publici biti dostupan njegov album “Dvije strane”. I dok su mnogi tokom pandemije vrijeme provodili “zaključani”, Danijel nije želio da se ulijeni već je vrijedno radio na novim pjesmama.

O albumu, karijeri, autorskom radu priča za Magazin....

Najavio si album koji će nositi naziv “Dvije strane”. Šta bi takav naziv zapravo trebalo da simbolizuje?

”Dvije strane powered by Meridian” je naziv mog novog albuma koji simbolizuje dvije strane muzičke ličnosti Danijela Alibabića, dvije strane muzičkog karaktera. Sama ta ideja je potekla od mene, jer sam razmišljao dugo o tome šta će, pored muzike, da me izdvoji iz mase, da bude drugačije, autentično. Poznato je kako su nekad izgledale kasete, želio bih da ovim projektom vratim stare vrijednosti. Zamislio sam i da omot CD-a bude oslikan na način da iz jednog Danijela izlaze dva, jedan koji ostaje vjeran pop-zvuku s dosta ozbiljnim i zahtjevnijim kompozicijama i jedan koji je moderan, nov, otvoren i za neku novu ciljnu grupu.

Kao što si već najavio na njmu će biti ukupno 10 pjesama, pet u pop-fazonu, a pet “različitih modernih žanrova”. S obzirom da se sa smjenom generacije po klubovima mijenja i ukus publike, koliko je bitno prilagoditi se svakoj ciljnoj grupi i koliko je teško prići im, a opet ne odstupiti od sebe?

Deset novih pjesama će imati i nešto zajedničko, u produkcijskom smislu biće kvalitet na visokom nivou, kako audio tako i vizuelno. Ono što će ih razlikovat je žanr. Jedna strana - strana A, biće školski primjer pop-muzike s dosta ozbiljnijim tekstovima u odnosu na prethodne pop kompozicije koje sam izvodio. Pjevački su zahtjevnije i prikazuju me u još boljem svjetlu nego do sada. Na njima su radili Dejan Božović, Milan Minjo Perić, Bojan Jovović, Lejla Hot, Mahir Sarihodžić i dvije kompozicije potpisujem i ja. Moram istaći veliko oduševljenje saradnjom s Mahirom Sarihodžićem, koji je javnosti poznat i kao bliski saradnik i producent Dina Merlina. Tri kompozicije sam snimio kod njega u Sarajevu i radujem se što sam ovim projektom ujedinio Balkan. Druga strana će biti potpuna novina i iskorak u mojoj karijeri. Saradnja s pretalentovanim mladim Albinom je, po reakcijama saradnika i prijatelja, pun pogodak. Ono što ga, pored talenta, izdvaja od mlađih autora je mogućnost da dobro procijeni šta je za koga dobro i ko šta može iznijeti. Rijetki su momenti kad sam “na prvu” zadovoljan i nemam sugestiju za korekciju. Nemanja Antonić i Milan Radulović Laca su takođe za mene uradili kompoziciju koja je potpuno drugačija od svega danas, s jako dobrim tekstom i mnogi tipuju zapravo na nju da će najbolje proći. Ono što je značajno važno za mene je što sam se pronašao u ovim pjesmama i samom žanru, bilo mi je lijepo dok sam pjevao i osjećam da će magija preći i na publiku. Emel Franca, Zoran Milatović i Nemanja Mihajlović uradili su kompoziciju koja će zauvijek biti posebna za mene jer opisuje moju suprugu i našu ljubav, Zoran je njen prijatelj i znao je da na papir prenese baš sve onako kako jeste. Dragan Brajović Braja je napisao duet koji će, siguran sam, ostaviti veliki trag i na samom CD-u i generalno na moju karijeru. Siguran sam u to da će biti hit za sva vremena.

Upravo ova podjela - dvije strane, po pet pjesama koje pripadaju određenim žanrovima, nekad su se dijelile na stranu A i B kad su u pitanju ploče i kasete. Uvijek su prve pjesme na stranama A i B “nosile” album. No, to se s upotrebom CD-a dosta promijenilo, a posebno zahvaljujući Internetu. Koliko je danas jednom umjetniku teško da predvidi ukus publike i samim tim izdvoji numere koje će “nositi” jedan album?

Danas je jako teško prognozirati bilo šta. Nekada je bilo pravilo, znali smo da je pop - pop, da je folk - folk, da je rock - rock... Danas se često kombinuje pop s folkom, imamo i neki novi pravac tzv. trep, dance pomiješan s etnom i samim tim se izgubio neki red. Danas se muzika ne dijeli na žanrove, već na to da li se publici nešto dopada ili ne. Teško je definisati kom žanru koja pjesma konkretno pripada. I na to jeste mnogo uticao internet. Imamo priliku da zahvaljujući internetu pratimo sve novitete, ne samo u zemlji i regionu, već i u svijetu. I brzo nas sve zasiti, nemamo vremena da nešto poslušamo kvalitetno i kako treba, predugo je da kompozicija traje tri minuta, da ne govorim duže od toga. Publika nema koncentraciju duže od jednog minuta da presluša nešto novo, ako im u tom prvom minutu ne daš to što žele. To je razlika današnjice od nekadašnje muzike i samog trajanja hitova. Danas nemamo hit koji će ostati hit nakon godinu dana, a kamoli nakon 20, 30, 50 godina… Nije lako prognozirati na šta će najviše publika “kliknuti”, možda im se svidi novi Danijel, a možda zavole i ovog ozbiljnijeg.

Od albuma prvijenca prošla je čitava decenija. No, nijesi sjedio skrštenih ruku. Nakon što si završio promociju istog, objavio si nekoliko singlova. Hoće li se i za neke od njih naći mjesto na albumu?

Nadam se da to neće postati tradicija da na 10 godina izdajem album. Ideja izdavanja CD-a, a ne singla, je i iz razloga što želim svoju karijeru da podignem na viši nivo. Želim i da moji nastupi budu promijenjeni, u smislu da mahom izvodim svoju muziku i da to bude primarni razlog dolaska na moje nastupe. U međuvremenu sam snimio dosta pjesama koje su zadovoljavajuće prošle kod publike. “Baš mi je dobro” svi pjevaju na nastupima, “Žena za medalju”, takođe. Ova kompozicija ima najviše pregleda ili klikova na Youtube servisu od svih mojih kompozicija do sada. Tu su i kompozicije “Grad”, “Podstanar”, “Dar ili kazna”, “Tebi je na dug”, međutim te kompozicije se neće naći na mom CD-u jer je ideja da bude 10 novih pjesama, ali ih svakako izvodim uživo na svojim nastupima redovno.

Danijel Alibabić
foto: Petar Kasalica

Nekad su se muzičari trudili da svojim pjesmama koje će se naći na njihovom albumu “zaokruže cjelinu”, a onda je bio trend da se na jednom albumu nađe “za svakog po nešto”. Robuju li nekad muzičari, trendovima zarad aktuelnosti?

Mišljenja sam da se trendovi uvijek moraju pratiti. I u produkcijskom smislu, ne samo žanrovski. Tehnika non-stop napreduje, način snimanja se takođe mijenja i valjalo bi biti u korak s vremenom. Vi uvijek imate opciju da propustite voz, ukoliko tim ne želite da se vozite, pa da čekate sljedeći, no ja ne razmišljam na taj način više. Težio sam uvijek ka tome da budem drugačiji i da publici dam nešto novo. Ne želim da im budem dosadan u smislu da kad slušaju moje pjesme stiču utisak da slušaju jednu te istu pjesmu.

Prošli album pratila je kampanja “Ja neću ovakvu najavu”. Bili su bilbordi s tim natisom širom Podgorice. Jesu li ovakvi marketinški trikovi i danas neophodni s obzirom na hiperprodukciju koja vlada u muzici?

Koliko je važno uložiti i novac i vrijeme u nove pjesme, spotove, toliko je važno i imati tim koji je zadužen za marketinšku logistiku. Da bi se sve kockice poklopile, potreban je ozbiljan tim profesionalaca koji će svaki segment pokriti. Kada svako radi svoj posao kako treba, veće su šanse da tvoj proizvod pronađe pravi put. Uvijek ljudi iz sjenke povlače značajne poteze, kao što su PR menadžer, menadžer za sve platforme, menadžer za nastupe. To su segmenti o kojima se malo zna, a bez njih se ne možemo baviti ovim poslom. Mogu se pohvaliti da tim profesionalaca radi trenutno sa mnom i očekujem da ćemo zajedničkim snagama dati dobre rezultate. Da biste postali zvijezda, potrebno je biti timski igrač. To sve iziskuje mnogo finansijskih ulaganja, ali je i jedini način da danas, kad je svaki faktor važan, uspijete. Kampanja koja je pratila prethodni CD bila je interesantna i drugačija, pa samim tim sad imamo zadatak da je nadmašimo.

Vrijeme od tvog prvog pojavljivanja - kao član grupe No name, preko prvog albuma do danas, dosta se promijenilo. Nažalost, melodija, tekst, anaržman sve je nekako u drugom planu, pa se muzika mnogo više gleda nego sluša. S obzirom na to da sve košta, a da svi znamo da protekle dvije godine zbog korone nijeste mogli da radite, koliko je teško ispratiti sve te zahtjeve publike?

Zbog pandemije smo došli u situaciju da biramo, da li želimo da sjedimo kod kuće i brojimo dane kad ćemo početi da radimo ili iskoristiti slobodno vrijeme za prave stvari. Nijesam želio da se uspavam i da mi opravdanje za lijenost bude bilo šta. Sve vrijeme tokom trajanja pandemije radio sam na svom projektu, obavljao razgovore sa saradnicima na novom CD-u, pravio planove i strategije. Razmišljao na koji način da se vratim kad dođe trenutak da možemo ponovo da radimo, da tu pauzu iskoristim na najbolji mogući način. I, na kraju, uspio sam u tome. Sad imam finalan proizvod. U finansijskom smislu, ovo je definitivno najskuplji projekat u mojoj dosadašnjoj karijeri i bilo je i vrijeme da idem na sve ili ništa. Imao sam sreću da, u vrijeme kada se teško odlučuje bilo koja kompanija da ulaže u muzičke projekte, dobijem značajnu podršku od generalnog sponzora “Meridianbet”. I na tome sam jako zahvalan.

Jedan si od rijetkih koji je odlučio da svoju karijeru gradi iz rodne Podgorice. Jesi li nekad zažalio zbog te odluke? Imaš li nastupe po regionu?

Možda sam nekad i pomislio da bi mi put bio brži i lakši da iz nekog drugog grada gradim karijeru, ali sam sada srećan što sam ostao u svom gradu kao jedini solista koji je napravio karijeru regionalnu, a nije se selio iz Podgorice. Nemam ništa protiv toga, da budem precizan, ali me raduje da je i to jedna od stvari koja me razlikuje od svih. Beograd je centar svih dešavanja i to je svima poznato i jasno, ali nije mi daleko od Podgorice, pa samim tim nemam problem da otputujem i odazovem se svakom poslovnom zadatku. Ali, moj dom je Podgorica.

Rado pričaš i na temu “krize u autorstvu”. Kao neko ko je pisao hitove ne samo za sebe, već i za druge pjevače, posljednjih godina se autorski više oslanjaš na druge. Znači li to da je i kod tebe nastupila “kriza autorstva”?

Kriza autorstva traje godinama, a najviše kad govorimo o tekstovima. To je, siguran sam povezano i sa situacijom u zemlji i načinom na koji živimo. Svjedoci smo kako se stvarala lijepa muzika dok se lijepo živjelo i kako narod lijepo živi dok se stvara lijepa muzika. Već dugo je narod umoran, sit loših vijesti, tuge, beznađa i sit muzike bez poente, poruke, bez muzike, tonova koja se stvara u takvoj atmosferi. Možda sam se i iz tog razloga posvetio autorstvu za dječiju muziku jer su djeca najčistija bića. Dvije kompozicije koje sam komponovao za sebe su izašle iz mene u jednom dahu, inspirisan životima ljudi koji su iz mog bliskog okruženja.

Djeca su nepresušan izvor i energije i inspiracije

Kad su u pitanju pjesme za djecu, kako si i sam rekao, tu si kao autor najaktivniji. Znači li to da te muzika za najmlađe mnogo više ispiriše?

Napisao sam mnogo kompozicija za djecu, mnoge su i nagrađene. Djeca su nepresušan izvor i energije i inspiracije. S njima je najlakše sarađivati, njihov cilj je jasan. Žele da se zabave i tu nema stresa, niti bilo kakve problematike. Obožavam rad s djecom i zato sam se upustio u priču koja traje već šest godina - “D moll”.

Do sada si, kad je u pitanju muzika za djecu, radio za druge pjevače. Međutim, mnogi muzičari su tek nakon što su postali roditelji odlučili da i sami snime albume za djecu - Leontina, Ivana Peters, Sergej Ćetković, Tijana Dapčević, Marko Luis.... Hoćeš li i ti pokušati nešto slično i koje su to numere koje pjevaš svom sinu?

Kolege koje si nabrojala su uradile predivne kompozicije za djecu i znam da se i djeci dopadaju. Imam dosta planova za naredni period D moll-a, među kojima je i snimanje dječjih pjesama u kolaboraciji s velikim zvijezdama. Moram priznati da moj sin voli muziku, voli ritam i reaguje na tatine nove pjesme. Pjevao sam mu i dok je bio u stomaku, a i sada mu pjevam pjesme Erosa, Lajonel Ričija, Tošeta, Zdravka Čolića, međutim, najviše mu se sviđaju “Pilići”, to mu pjevuši baka.

Školica pjevanja me ne odvlači od karijere

Pomenuo si i školu pjevanja D moll, koja je danas prerasla u rasadnik talenata. Mnogi su upravo prve korake napravili u toj školi, a danas ih gledamo kroz razna takmičenja. Sem znanja, često i scenu dijeliš s nekima od polaznika - nastupaju s tobom, pjevaju ti prateće vokale, ugovaraš im svirke, radiš pjesme. Da li ti i to oduzima energiju i odvlači te od tvoje karijere?

Neopisivo sam zahvalan svojim saradnicima koji su zaslužni za naš razvoj. Rasli smo i nadograđivali se onoliko koliko smo se trudili i ulagali ljubavi i posvećenosti u posao koji radimo. Sada smo već škola koja se može pohvaliti sa 212 polaznika, učešćem grupe D moll na Pjesmi Evrovizije, pobjedom Komnena Vukovića na najvećem dječijem festival ikada održanom, pregrštom nagrada, nastupa i koncerata, humanitarnim aktivnostima i snimljenim reklamama...

D moll pop hor, koji vodi Saša Barjaktarović, je svakako atraktivan način da se, uz potrebu za pjevanjem, družite i nastupate, pa je hor dostupan i malo starijim pjevačkim talentima.

Upis je u toku i radujemo se novoj sezoni, novim licima i novim izazovima i mogućnostima, koji će biti pred D moll školom pjevanja i horom.

Ne oduzima mi vrijeme jer, kao što rekoh, okružen sam vrhunskim timom profesionalaca, pa sve obaveze uspijevam da uskladim. Od skoro se našem timu pridružila i Renata Perazić, a na saradnju s njom sam jako ponosan.