Muzičarka Dea Škorić za Vijesti:

Mandolinska avantura koja traje do danas

Dea Škorić sa svojim kolegom Đakomom Ferarijem održaće koncert u Muzičkom centru u četvrtak, gdje će svirati na instrumentu u koji se zaljubila još kao klinka

2187 pregleda 0 komentar(a)
Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva

Jedan od najpopularnijih instrumenata u 18. vijeku bila je mandolina, no danas se rijetki odlučuju za isti. Međutim, hrvatska muzičarka Dea Škorić od prvog dana znala je da će svirati ovaj instrument.

Danas se trudi da ne samo mandolinu kao instrument, već i klasična djela koja su napisana za isti promoviše. Ona je sa kolegom pijanistom iz Italije Đakomom Ferarijem napravila duo, a publika u Podgorici imaće priliku da ih čuje u četvrtak 24. novembra u kamernoj sali Muzičkog centra. Ovaj koncert biće u sklopu edukativnog programa koji je MACG pokrenuo prošle godine, a prije koncerta Dea i njen kolega održaće radionicu.

O mandolini, popularnosti instrumenta, ali i o djelima napisanim za nju, priča za Vijesti Dea Škorić...

Mandolina nije baš zastupljena u muzičkim školama. Kako ste se zainteresovali za isti?

Kad sam imala sedam godina otišla sam na prijemni ispit za upis u muzičku školu u Splitu. Tu sam srela profesora koji je tada predavao mandolinu u Glazbenoj školi Josipa Hatzea. Obratio mi se i pitao me koja mi je najdraža pjesma. Sjeo je kraj mene, izvadio mandolinu i sa mnom zapjevao. Rekao je kako je mandolina idealan instrument jer je uvijek mogu nositi sa sobom bilo gdje, te da mogu svirati i pjevati kad god zaželim. Mene su instrument i profesor toliko oduševili da sam ja rekla mami da želim svirati mandolinu. I tako je započela moja mandolinska avantura koja traje do danas.

Vivaldi ima dva koncerta za mandolinu, Mocart takođe nekoliko djela. Ovaj instrument je bio u 18. vijeku jedan od najpopularnijih u Italiji. Zašto ga danas rijetko srijećemo u kamernim orkestrima i orkestrima uopšte?

Mislim da je više faktora tome pridonijelo. Jedna od glavnih problematika s kojom se mandolina susreće je ta što, ne samo šira publika, već i sami muzičari nisu upoznati s literaturom napisanom za mandolinu. Osim Vivaldija i Mocarta koje ste spomenuli, malo je poznato da su velikani poput Betovena, Verdija, Hendla, Paizijelija, Skarlatija, Malera, Šonberga uvrstili mandolinu u svoje opuse. Samo za vrijeme baroka napisano je oko 700 djela za mandolinu, od kojih je 39 koncerata za solo mandolinu i orkestar. Danas se često susrećemo sa situacijama da dionicu mandoline u simfonijskim djelima izvodi neki drugi instrument koji je timbrom najsličniji mandolini. Naravno, to nije uvijek slučaj i jako me raduju izvedbe gdje se može čuti mandolina.

Napravili ste duo sa italijanskim pijanistom Đakomom Ferarijem. Je li teško bilo napraviti repertoar s obzirom na to da ima dosta komada napisanih za klavir i druge instrumente, ali ne i za klavir i mandolinu?

Đakomo je korepetitor na Konzervatoriju G. Verdi u Milanu i imao je priliku sarađivati s jako puno različitih klasa instrumenata. Na početku je ostao iznenađen količinom originalnog repertoara za ova dva instrumenta. Tako da nije nikakav problem napraviti repertoar. Naprotiv, veći problem nam se odlučiti koja djela izabrati iz cjelokupnog repertoara. Ali to su slatke brige.

Za koncert u Muzičkom centru sviraćete upravo neke kompozicije koje su napisane za ova dva instrumenta, ali i neke obrade koje ste morali prilagoditi mandolini i klaviru. Koliko je teško napraviti transkirpt jednog djela za mandolinu?

Transkripcije djela koje smo izabrali originalno su napisane za mandolinski orkestar. Prilikom transkripcije bitno je voditi računa za koje instrumente je napisana originalna kompozicija i za koje instrumente se želi izvršiti prilagođavanje. Važno je dobro poznavati karakteristike instrumenata za koje se piše i tehnike sviranja, u ovom slučaju mandolina i klavir, kako bi se na najbolji mogući način istakle prednosti i raznolikosti pojedinog instrumenta, te našao najbolji mogući način za njihovu koheziju.

Koliko je danas mandolina inspirativna kompozitorima, uglavnom je to instrument koji se vezuje za pozorište?

Kroz svoje muzičko djelovanje imala sam sreću i prije svega čast upoznati veliki broj savremenih kompozitora koji pišu za mandolinske komorne sastave i orkestre. Prema njihovim riječima jako je inspirativno pisati za klasični instrument koji u sebi nosi dio tradicionalnog i autohtonog. To kompozitoru otvara niz stvaralačkih mogućnosti i slobodu izražavanja.

No, u Podgorici nećete imati samo koncert već i edukativnu radionicu gdje ćete mlađe generacije upoznati sa ovim i sličnim instrumentima. Koliko su mlađe generacije uopšte zainteresovane za ove stare instrumente?

Jako je važan način na koji se ovi instrumenti približe djeci jer se u većini slučajeva nisu nikad prije susrela s mandolinom. Kad im se pokažu sve mogućnosti koje mandolina pruža, onda su reakcije najčešće i više nego pozitivne. Moram priznati da me to izuzetno raduje. Budući da sam zahvaljujući profesoru koji me toliko fascinirao i ja upisala mandolinu, na neki način osjećam odgovornost da na isti način svojim učenicima prenesem strast prema instrumentu i muzici.