Almas nakon šest godina objavio prvi solo album: Muzika mora odslikavati ono što jesi

"Svu muziku radim sam, većinu toga i odsviram, a tekstove radim sa svojim najboljim prijateljima koji me poznaju istinski, znaju kako razmišljam u kojem sam raspoloženju, šta mi se događa u životu, tako da osjećam te riječi kao svoje", kazao je Smajlović

5005 pregleda 0 komentar(a)
Smajlović, Foto: Printscreen/ YouTube/Almas
Smajlović, Foto: Printscreen/ YouTube/Almas

Dugo je publika čekala na prvi solo album Almasa Smajlovića. Prije šest godina numerom "Sat" najavio je solo karijeru te da više nije frontmen bosanskohercegovačke rok grupe "Erogene zone", a i sam je vjerovao da će sve biti dostupno publici mnogo prije. No rad na istom se odužio, a projekat "Krug" napokon je u etru, najavljen još jednim singlom "Sjene okova".

"Ovo što mogu da vidim i čujem rekao bih da su reakcije na pjesmu ‘Sjene okova’ odlične. Pjesma se često vrti na radiju, dok se na TV stanicama emituje spot. Preko drustvenih mreža dobijam puno poruka i pozitivnih reakcija što znači da ima publike sličnih senzibiliteta", pohvalio se Smajlović.

I taj prvi solistički album koji najavljuješ već nekoliko godina je u etru. Puštao si singl po singl, osluškivao puls publike. Šest godina je prošlo od prvog singla "Sat", sa kojim si najavio solo karijeru, je li i korona dodatno usporila rad na pjesmama, ili je najteže bilo naći one prave?

Korona jeste usporila taj proces u tehničkom smislu, ali u ovom kreativnom i nije baš, ja sam radio komponovao pjesme i u tom periodu. Imao sam uglavnom manje više sve numere u formatu demo snimka, čak i više nego što je stalo na albumu. Ono što je uticalo na čekanje je što sam se posvećivao svakoj pjesmi na isti način sa istom energijom, emocijom kao i produkcijski. Želio sam do kraja biti apsolutno zadovoljan sa svakim detaljom, snimano i miksano je u više studija, masteri su rađeni i u Njemačkoj, Londonu, Sarajevu tako da kad ste temeljni to zahtjeva vrijeme.

Interesantno je da si objavio duet sa Tifom, kao i onaj sa Božom Vrećom. Kao frontmen grupe Erogene zone, imao si publiku koja je i nakon raspada benda nastavila da prati tvoj rad, no koliko su se navikli na nov zvuk i ovakve, možda i neočekivane saradnje?

Sve su reakcije bile i više nego pozitivne. Što se tiče Tife to je bilo možda i očekivano, barem sa moje strane jer se dugo poznajemo i izuzetno volim Tifu prije svega kao čovjeka, a onda naravno i kao pjevača i mislim da je to najljepši rok vokal ovih prostora. Duet sa Božom Vrećom za pjesmu ‘Ne želim odustati’ je bilo iznenađenje uglavnom za većinu moje publike, a i meni je to jedno novo iskustvo raditi sa nekim ko dolazi iz neke totalno drugačije sfere muzike od one koju sam ja svirao i preferirao, ali na kraju smo napravili divnu pjesmu i sklopili ta dva senzibiliteta u jedan. Trudio sam se da sve što radim, radim sa ljudima čiji rad poštujem i cijenim i za koga mislim da je najbolji u tome što radi, a Božo je sigurno jedan od umjetnika prelijepog glasa koji radi genijalne stvari.

Jesu li se na novom albumu našli svi oni singlovi koje si puštao od 2017. godine kad si i zvanično započeo novu karijeru? Koliko ima pjesama, kako su nastajale?

Sve pjesme koje sam objavio kao singlove su na albumu, a ima ih ukupno 12. Od toga sam osam objavio kao singlove i još četiri koje publika ima priliku čuti prvi put. Sve pjesme su nastajale uglavnom u tom peridu od 2017. i usko su vezane za sve ono što se događalo u mom životu i oko njega u poslijednjih pet godina.

Danas su kod mlađih generacija popularni neki drugi muzički žanrovi. Međutim nije se puno promijeni zvuk u odnosu na ono što si radio sa bendom Erogene zone, malo je omekšao. Koliko je teško ne praviti u muzici kompromise i tvrdoglavo se držati onoga što ti voliš, umjesto da kao neke tvoje kolege ugađaš publici?

Muzika mora odslikavati ono što ti jesi i ono u čemu uživaš i sam. Sve ostalo nema smisla, barem meni. Godinama se ukusi i standardi mijenjaju i bilo bi glupo da sviram isto kao i prije 15 godina. Mislim da je drugačije i bolje ono što radim danas, važno mi je da muzika koju radim, prije svega, ima smisla i da to što radim nije pitanje samo ukusa nego i nivao na kojem radim.

Jedna od pjesama na albumu nastala je tokom opsade Sarajeva. Koliko je teško danas naći dobru pjesmu sa smislenim tekstom, lijepom melodijskom linijom? Nude li ti neki autori svoje radove i kako znaš koja je za tebe koja ne, mora i da te "pogodi na prvu"?

Svu muziku radim sam, većinu toga i odsviram, a tekstove radim sa svojim najboljim prijateljima koji me poznaju istinski, znaju kako razmišljam u kojem sam raspoloženju, šta mi se događa u životu, tako da osjećam te riječi kao svoje. Rijetko uzimam nečije druge pjesme, jer moram stajati u potpunosti iza toga što govorim.