Operska umjetnica Marija Nešić već je imala priliku da se predstavi crnogorskoj publici. Zbog utiska koji je ostavila na prošlogodišnjem nastupu, ona je pozvana da opet održi koncert na Luštici Bay. Tako će svojim jedinstvenim repertoarom razgaliti publiku u petak 29. jula u Amfiteatru u marine.
Sopran Marija Nešić na poseban način izvodi popularne pjesme “O sole mio”, “Granada”, “Chitarra romana”, uz djela čuvenih italijanskih kompozitora Đakoma Pučinija i Nina Rote, na njenom repertoaru nalaze se i mnoge druge popularne pjesme, pa su njeni koncerti pravi specijalitet za ljubitelje arija.
Ova umjetnica pohađala je paralelno i klasičnu i muzičku školu. Diplomirala je na pravnom fakultetu i godinama radila posao u struci, međutim ljubav prema muzici nikada nije zamrla, te je u jednom trenutku odlučila da se posveti istoj. O svemu tome priča u razgovoru za "Vijesti"...
Vi ste i pravnica i operska umjetnica. Kada vam je bilo jasno da ćete biti “samo” operska pjevačica?
Želja je postojala još od prvog razreda Osnovne škole, mislim da je još tada bilo jasno da će moj put ići u tom pravcu. Konačnu odluku donijela sam 2015. kada sam prošla audiciju u Narodnom pozorištu. Nemirnog sam duha i zbog toga mi je potrebno da imam jednu vrstu slobode, da mogu da se krećem kad hoću i gdje hoću. A to mi je donijela ova vrsta posla. Svaki dan otkrivam nešto novo kod sebe, to mi je jako zanimljivo i inspirativno.
Da li ste se nekada kajali što ste uložili energiju u studije prava?
Ne! Nikada se nisam pokajala zbog toga. Pravni fakultet mi je pružio nešto što nisam mogla da naučim nigdje, dosta korisnih stvari, informacija, jedno sveobuhvatno znanje, a znanje je moć. Imala sam sreće da budem savremenik velikih pravnih stručnjaka od kojih sam mnogo naučila.
Kada kažete da vaš posao iziskuje mnogo odricanja, na šta prije svega mislite. Čega ste se sve odricali ranije, u dvadesetim godinama, a čega sada?
Mnogo propuštenih, a željenih izlazaka i pjevanja (Rođendana, proslava... na primjer, pred koncert ili probu ne smijem da pijem kafu s mlijekom, crno vino, da jedem čokoladu, moram dobro da se odmorim, psihički pripremim, uđem u taj film. Ali ja toliko volim svoj posao i ne pada mi teško da se odreknem takvih stvari.
Odustali ste od karijere operske pjevačice u pozorištu da biste bili koncertna pjevačica. Volite da budete “sami na sceni” ili vam je bliži ovaj repertoar?
Volim slobodu. Volim da sama osmislim kako će izgledati scena, kostim, svjetlo, repertoar. Biti sam na sceni jeste posebna stvar, ako to volite naravno, meni prija. Kako je Alber Kami pisao “Sloboda nije ništa drugo nego šansa da budeš bolji”. Tako se i ja trudim da budem bolja i uvijek tražim načine da to svojim djelima i pokažem. Kada se bavite umjetnošću, bitno je da imate podršku, da niko ne ograničava vašu kreativnost. Samo sloboda može da od talentovanog čovjeka napravi pravog umjetnika.
Rekli ste da najviše volite da pjevate Pučinijeve “Arije”. Koja vam je najdraža?
Arija “Mussetta” iz Opere “La Boheme”.
Šta još možemo da čujemo ako odemo na vaš koncert?
Pored standardnog repertoara koji izvodim na koncertima, a koji se sastoji od napolitanskih pjesama, arija, možete često čuti i popularne pop pjesme, obrađene u operskom maniru. Volim da eksperimentišem, da istražujem svoj glas, pomjeram granice i razbijam predrasude.
Zapjevate li nekada i nešto što iznenadi publiku?
Često se dešava da otpjevam nešto što publika uopšte ne očekuje, ali ako sada otkrijem to, onda će biti očekivano, a od mene uvijek očekujte neočekivano.
Prvi komentar u tekstovima o vama je - jako je lijepa. Da li ste imali potrebu da se, baš zbog toga, dodatno dokazujete?
Koliko god da prija takav kompliment, on predstavlja i jednu vrstu tereta jer uvijek se dovodi u pitanje kvalitet. Niko neće reći kako je kompletna, već sve suprotno od toga. Međutim, ne obazirem se mnogo na mišljenja i priče ljudi sa lošom namjerom. Što bi naš poznati glumac Žarko Laušević rekao: “Nikada se ne čudim što vidim ljude zle, ali se često čudim što ih ne vidim da se stide”. Svoj posao radim najbolje što umijem i uvijek pomognem svakome ukoliko sam u mogućnosti. Gledam pozitivno na život i sve izazove koje sa sobom nosi.
Da li je tačno da sami dizajnirate svoju odjeću, pa vam onda sašiju po vašim zamislima?
Volim da kreiram odjeću, posebno haljine u kojima nastupam. Drugarice koje su kreatorke isprate svaku moju želju i zamisao. Uvijek znam šta hoću, pa se brzo i lako dogovorimo i sve na kraju izgleda onako kako sam zamislila.
Manje je poznato da ste, zapravo, porodična žena. Da ste udati i imate desetogodišnjeg sina Vuka. Da li je i on talentovan za muziku?
Porodica mi je na prvom mjestu, volim da slobodno vrijeme provodim kod kuće, da spremam hranu, dorađujem enterijer uvijek nešto primijetim što mi nedostaje, što bi dokupila. Sve u svemu ne umijem da odmaram, uvijek sam aktivna. Moj sin je naslijedio dar za muziku, a omiljena zabava mu je ples i kvizovi.
U zaglavlju vašeg Instagram profila, između ostalog, piše i da ste majstor za kuvanje. Volite li da kuvate? Šta najbolje spremate?
Volim da kuvam, ali nažalost sve manje vremena imam za to. Hranim se zdravo, gledam da moje dijete uvijek jede dosta voća i povrća i kuvanu hranu, na tome insistiram. Najbolje spremam grčke specijalite, tu kuhinju volim i skoro uvijek je na meniju kod mene u kući.
Kako majstor kuvanja ima tako dobru liniju?
Morate imati mjeru u svemu. Zaista uživam u hrani, volim sve da probam, ali ako nekad i pretjeram, onda nekoliko dana vodim računa o ishrani. U životu je uvijek bitan balans.
Kakvi su vam poslovni planovi?
Poslovni planovi su vezani za inostranstvo, dosta koncerata u Londonu, Barseloni, Marbelja...
Volim slobodu. Volim da sama osmislim kako će izgledati scena, kostim, svjetlo, repertoar. Biti sam na sceni jeste posebna stvar, ako to volite naravno, meni prija
Pravni fakultet mi je pružio nešto što nisam mogla da naučim nigdje, dosta korisnih stvari, informacija, jedno sveobuhvatno znanje, a znanje je moć. Imala sam sreće da budem savremenik velikih pravnih stručnjaka od kojih sam mnogo naučila
Ne obazirem se mnogo na mišljenja i priče ljudi sa lošom namjerom. Što bi naš poznati glumac Žarko Laušević rekao: “Nikada se ne čudim što vidim ljude zle, ali se često čudim što ih ne vidim da se stide”
Bonus video:
