Irska rok grupa U2 je izdala pjesmu “Where The Streets Have No Name” u sklopu svog petog studijskog albuma, pravog remek djela iz 1987. godine “The Joshua Tree”. Pjesma je poznata po svom ikoničnom uvodu i energetičnom sviranju gitariste The Edgea. Međutim, osim ambijenta pjesme, ona privlači pažnju i zbog niza intrigantnih činjenica u vezi sa kojim je nastao tekst pjesme. U svom članku portal Song Stories Matter je istražio značenje i način nastanka pjesme “Where The Streets Have No Name”.
Kontrast između Belfasta i Etiopije
Bono, frontmen rok benda, napisao je tekst pjesme “Where The Streets Have No Name”. Priča o klasnom dijeljenju populacije u Belfastu inspirisala ga je na pjesmu.
“Zanimljiva priča koju mi je neko ispričao jeste da se u Belfastu, samo znajući ulicu na kojoj neko živi, može se saznati ne samo njegova religija, već i koliko novca zarađuje”, objasnio je Bono.
“To me je dirnulo, pa sam odlučio da napišem pjesmu o mjestu gdje ulice nemaju imena”, dodao je on
Međutim, istinski pokretač za nastanak pjesme bilo je putovanje Bona i njegove supruge Ali u Etiopiju. Otišli su tamo nakon nastupa benda na Live Aid 1985. godine, te su pet nedjelja volontirali u Eibaru, Etiopija. Tada je Bono na papirnoj kesi za povraćanje napisao tekst pjesme “Where The Streets Have No Name”.
“Ljudi koje sam sreo u Etiopiji voma su hrabri. Nema sumnje da, čak i u siromaštvu, imaju nešto što mi nemamo. Kad sam se vratio, shvatio sam koliko su ljudi na Zapadu jedna razmažena djeca”, rekao je Bono o svom boravku tamo.
Kontrast između priče koju je Bono čuo o Belfastu i njegovog boravka u Etiopiji postao je osnova za tekst pjesme “Where The Streets Have No Name”. Ona predstavlja ideju svijeta bez ikakvih podjela, gdje su barijere koje razdvajaju ljude srušene, i, kao rezultat, ulice metaforički nemaju imena.
Sve u svemu, “Where The Streets Have No Name” prenosi duboku čežnju za slobodom, bijekstvom i boljim životom, te istovremeno prihvatanje izazova koji prate takav život. Naziv pjesme jeste simbol svijeta bez društvenih očekivanja i ograničavanja.
Zašto Bono ne voli tekst pjesme
Uprkos intrigantnoj ideji pjesme, Bono je uvijek pokazivao da mu se ne sviđa tekst “Where The Streets Have No Name”. Smatra da stihovi liče “adolescentsku poeziju” i “nešto nezavršeno”. Zapravo producent Brajan Eno je savjetovao Bona da ne završava tekst kako bi ostao otvoren za interpretaciju slušalaca.
“Neupotpunjene misli su velikodušne jer omogućavaju slušaocima da ih završe sami. To je neka vrsta neobičnog, nedovršenog stiha, to nema nikakvog smisla”, rekao je kasnije za Rolling Stone magazin Bono, ali da upravo ovaj tekst nosi u sebi vrlo moćnu ideju.
Uprkos tome što se Bonu nije svidio soptsveni tekst, “Where The Streets Have No Name” nosi u sebi veoma eklektično, zanimljivo i vrijedno značenje. Kao rezultat toga, Bonov nejasni tekst zapravo je samo pojačao poruku pjesme. Ne spominje se gdje se nalaze te ulice bez imena i kako do njih doći, već se daje slika imaginarnog mjesta gdje ograničenja ne postoje.
Vlasništvo nad pjesmom
S godinama, “Where The Streets Have No Name” je postala jedna od najpoznatijih pjesama ovog irskog benda. Pjesma je savršen uvod u njihov album “The Joshua Tree”, koji je postao najprodavaniji album U2 benda, sa preko 25 miliona rasprodatih primjeraka.
“Where The Streets Have No Name” takođe je četvrta najčešće izvedena pjesma na bendovim nastupima uživo. Prema Bonovim riječima, “Where The Streets Have No Name” je ona pjesma koja može da spasi cijeli koncert.
“Ako U2 nastup ide po zlu, kao što se nekada može desiti, jedina pjesma na koju se možemo osloniti jeste `Gdje ulice nemaju ime`”, rekao je Bono 2005. godine.
Bonus video:
