Njemački duo Booka Shade jedna je od perjanica evropske klupske scene novog milenijuma. Volter Mercinger i Arno Kamermajer u muzici su znatno duže - još od osamdesetih godina zajedno stvaraju prvo sint pop pjesme, a zatim se, učestvujući u kreiranju onoga što će kasnije biti poznato kao elektronska muzika, potpuno okreću tom tada novom žanru.
Iako je album "Memento" i pogotovo singl "Body Language" 2004. označio prekretnicu u njihovoj karijeri i lansirao ih do svjetske slave, baza njihovih obožavatelja konstantno je rasla još od ranih devedesetih i prvih pjesama koje su objavili pod nazivom Planet Claire.
Od tada objavili su još šest albuma, brojne uspješne singlove, obišli najpoznatije svjetske festivale, remiksovali numere zvijezda, a da nemaju namjeru da uspore dokazuju ovogodišnjima albumom Galvany Street i rasporedom prepunim nastupa. Među festivalima koje su obišli ovog ljeta bio je i novosadski Exit, gdje su uoči nastupa na Dance Areni, za Vijesti pričali o svom novom izdanju, planovima i razvoju elektronske muzike kroz njenu više od tri decenije dugu istoriju.
Osim priličnog stilskog zaokreta, projekat koji Booka Shade trenutno promoviše donio je neočekivanu saradnju - na sedam od deset pjesama gostuje Kreg Voker, nekadašnji pjevač poznatog britanskog benda “Archive”.
“On se preselio u Berlin prije dvije godine i iznajmio studio u istom kompleksu u kojem sam i ja. Tako smo se upoznali i shvatili da bi bilo odlično da, album na kojem smo Volter i ja već radili, snimimo zajedno”, objašnjava Arno kako su se spojili sa britanskim kolegom.
O tome koliko je ovaj susret bio značajan govori i odabir imena novog izdanja.
“Galvany Street nije zapravo mjesto. Iskoristili smo konstrukciju koja sadrži riječ galvanized (galvanizovati između ostalog znači oživjeti, preporoditi), što se desilo kada su se spojili Kreg Voker i Booka Shade, i kada je iz toga proizišlo nešto novo”, navodi Arno, a zatim se vraća na priču o aktuelnom izdanju.
“Planirali smo da ga snimimo već duže vrijeme, jer Booka Shade ima albume koja su plesni, ali je na njima uvijek i nešto što je za slušanje kod kuće, ne toliko u tehno stilu, ne za masu. Zato smo odavno namjeravali da snimimo album samo sa tom vrstom zvuka - dakle, bez plesnih traka, bez tehna, orijentisan na pjesme, sa više vokala... I da skratim priču, trebalo nam je nekoliko godina da dođemo do te tačke, ali kada smo sreli Krega Vokera, sve se poklopilo”, priča Arno podsjećajući da su sa ovim pjevačem proteklog proljeća imali turneju po Evropi, kako bi njihov zajednički rad predstavili publici.
Formula više vokala, manje tehna rezultirala je zvukom, koji po ocjeni mnogih slušalaca, podsjeća na njihove sint-pop početke. Arno se slaže sa tom konstatacijom, a ima i opširnije obrazloženje:
“Kada smo Volter i ja započeli saradnju naša muzika je ličila na, recimo onu koju radi britanski sastav Tears for Fears, bila je to kombinacija elektronike i pop pjesama. Dakle, da, ljudi ponekad kažu da je ovo poput povratka korijenima. I zaista, na njemu je više pop zvuka kojim smo se bavili kao tinejdžeri, za razliku od kasnijih izdanja. Ali uvijek možete izabrati na koje korijene mislite - na naše pop ili klupske uticaje s početka karijere”.
To nije pravac kojim namjeravaju dalje da idu, objašnjava Volter, navodeći da ih ovaj projekat neće odvući od plesne muzike.
“Ovo izdanje je za nas bilo eksperiment, uvijek tražimo izazove, želimo da radimo nešto novo, da testiramo svoje mogućnosti. Tada nas je privukla ta vrsta zvuka, ali to nije nešto što planiramo da slijedimo u budućnosti, jer ako pogledate našu karijeru i izdanja, sve je veoma različito, od albuma do albuma uvijek idemo dalje”, objašnjava muzičar, a zatim otkriva i šta je, osim tradicionalno zgusnutih ljetnjih nastupa, njihova trenutna preokupacija.
“Opet se fokusiramo na naš sporedni projekat Yaruba u okviru kojeg radimo klupsku muziku, jer uvijek pokušavamo da nađemo nešto novo i za nas interesantno. Inače bismo se smorili, bilo bi nam dosadno, a to nije dobro”.
Sada je sve organizovano, kad smo počinjali bio je haos
Volter Mercinger i Arno Kamermajer su svjedoci nastanka klupske kulture, a od njihovih početaka do danas, evoluirala je i muzika i publika i kompletna scena.
Pričajući o najznačajnijim promjenama od kraja prošlog vijeka, Volter je kazao: “Počeli smo da radimo početkom osamdesetih kada je sve bilo još u začetku. Kompjuteri i te stvari... bilo je enormno skupo producirati elektronsku muziku.
Sada je veoma jednostavno, ali to ne znači da je mnogo dobre muzike okolo. I dalje je veoma teško stvoriti dobru muziku, ali je lako producirati je”.
Ali to, po njegovom mišljenju, nije naznačajnija promjena.
“Kada smo počeli, tehno se tek pojavio i sav taj elektronski pokret bio je otvorenog uma. Svakog dana se pojavljivalo nešto novo i svi bi bili euforični oko toga, ljudi su isprobavali nove stvari.
Sada je sve mnogo sređenije, organizovanije. Elektronska muzika je ogroman biznis. Svi festivali su dobro organizovani. Kada smo počinjali bilo je sasvim drugačije, haos. Sada je sve mnogo sređenije i to je vjerovatno najveća razlika”, naveo je on.
Bonus video:
