Nebojša Đukanović Grimm o predstojećem albumu: Mnogi ljudi se plaše da slušaju istinite priče

Nebojša Đukanović, frontmen sastava Grimm za “Vijesti” je pričao o novom albumu, inspiraciji i uticajima na muzičkoj sceni u Crnoj Gori

7878 pregleda 41 reakcija 0 komentar(a)
Bend Grimm, Foto: Adnan Doa Alomerović
Bend Grimm, Foto: Adnan Doa Alomerović

Nedavno je crnogorska muzička grupa “Grimm” pjesmom “Prah” najavila dolazak novog albuma pod nazivom “Između svjetova”, na kojem će se naći dvanaest pjesama.

Frontmen benda, Nebojša Đukanović, kazao je da su sada u procesu pronalaženja izdavača i da to predstavlja najteži dio posla, jer u Crnoj Gori nema izdavačkih kuća. Kaže da će Grimmov novi album biti više od puke zabave.

“Onaj ko prihvati “Grimm” muziku doživi stvarno kao neku vrstu katarze, a mnogi ljudi se plaše da slušaju istinite priče, jer mi baš ne nudimo totalnu zabavu i nekakve površne emocije, površne priče, nego nešto što je duboko pitanje svih pitanja, znači, uranjanje u sebe, problematiku samog života, problematiku emocija, odnos između ljudi, između sebe, ljubavnih priča, koje najčešće su tužne, a ne mnogo sa ‘happy endom’”, ističe frontmen barskog sastava.

Više o novom albumu, inspiraciji i uticajima i muzičkoj sceni u Crnoj Gori Đukanović je pričao za “Vijesti”.

Kako je tekao proces stvaranja novog albuma i šta je uticalo na nove pjesme, odakle crpite inspiraciju?

Novi album je bio idejno vezan za završetak trilogije “Grimm” opusa. Znači, mi smo uvijek, kao bend, i ja kao autor tekstova i muzike, imali nekakav specifičan način razmišljanja i gledali smo da radimo na pjesmama koje su takozvani “sign of the times”. Ja sebe zadnjih godina posmatram kao modernog guslara, koji posmatra svijet i priprema teme koje su karakteristične za ovo doba koje je vrlo inspirativno, mogu reći vrlo teško, vrlo zeznuto, ali inspirativno da bi se čovjek mogao umjetnički izraziti.

Pjesme su vezane u jednu karakterističnu priču o smrti, ali ne o smrti na način na koji većina ljudi razmišlja, nego o novom početku, znači o situaciji da svaki normalan život ima i tu svoju završnu katarzu posle koje ulazi u novu bajku. Tako da je to jedna zanimljiva priča koja mislimo da će doprijeti do mnogo većeg dijela publike nego dosadašnje pjesme koje smo stvarali.

Reklo bi se da ima i upliva vjere u vašim pjesmama?.

Odlično zapažanje. To jeste, bukvalno, uticaj vjere, ali ne religije. Vjera je nešto što je duboko lično i što je na neki način vezano i za moralnost čovjeka i za njegov životni put, jer ono što se kaže u gotovo svim vjerama “ne čini ništa što ne bi da tebi urade” - to je neko geslo koga se ja pridržavam ili se nadam da se u većini slučajeva pridržavam. Tako da je to jedna od stvari koju i te kako potenciram i mislim da ne samo nama, nego cjelokupnom svijetu kao da fali ta vjera.

Reklo bi se da je introspekcija veoma prisutna u vašim pjesmama, da li će to biti karakteristično i za novi album?

Apsolutno se to može očekivati na novom albumu, a introspekcija je mislim najbitnija stvar koju jedan odrastao čovjek bi trebalo da ima. I ne samo odrastao, nego svako živo biće bi trebalo prvo da zaroni u sebe da bi moglo da otkrije djelimično svijet, jer mi smo tajna sama po sebi i nama samima, a kamoli za druga bića koja nas okružuju. Ta introspekcija omogućava čovjeku, spoznajući sebe, da lakše upoznaje druga bića, a isto tako spoznajući sebe da dijeli emocije koje jasno lirički opiše i onda one budu jasne i onome ko sluša.

Kako biste okarakterisali muzičku scenu Crne gore, regiona? Koliko je teško za jednog umjetnika da se probije?

Odgovor je poprilično složen, jer ne zavisi samo od nas stvaralaca nego zavisi i od onih koji bi to stvaralaštvo u stvari trebalo da prate, da forsiraju i uzmu za ozbiljno. E, mi, nažalost, nemamo ništa od toga. Mi imamo čitavu vojsku fantastičnih bendova, pjesama, fantastičnih slikara, književnika… Ova teritorija je bukvalno rasadnik umjetnika. Ali se o njima toliko malo zna i na neki način oni se ne doživljavaju kao stvarno dobro, nego jednostavno se smatraju kao “oni su kući i dobro je njima i ove mrvice što im udjeljujemo”. Dok se recimo svako sa strane i te kako dočekuje onako domaćinski, i te kako se njima daju uslovi fantastični. Ja stvarno ne vidim da neka grupa ili izvođač sa strabe je toliko mnogo iznad nas, ali je razlika u tome što oni dobijaju konstantne šanse. Znamo desetak umjetnika, koji se smjenjuju na novogodišnjim i sličnim koncertima, a znamo i desetine i desetine bendova koji još nisu ni nastupali pred svojom publikom, a imaju fantastična djela. Nije da nas oni preskaču, daju nam oni šansu, ali mi smo uvijek neka mala predgrupa, koja u četrdeset i pet minuta do sat vremena odsvira to svoje, dok fanovi čekaju glavne zvijezde i redovno su nezadovoljni što moraju da slušaju neki bend ispred. Tako da, u suštini, ja bih strašno volio, a imam i ideja kako bi se to riješilo - da recimo u okviru jednog novogodišenjeg dana to bude Dan crnogorskih izvođača, pa da dovedu deset bendova, koji neće ni upola koštati kao neke zvijezde. Siguran sam da bi se za taj događaj Bar napunio publike, ne samo Bar nego čitava Crna Gora, kada bi u svojim gradovima imala po jedan dan za crnogorske izvođače - ne da budemo predgrupa nego da budemo “headliner”.

Grimm
foto: Mika Production

Primorski gradovi nose posebnu magiju

Koliko i sam Bar i život na primorju utiču na vašu muziku i tekstove, jer se javljaju pojmovi poput mora, vode, plime, valova?

Primorski gradovi sami po sebi nose posebnu magiju, jer to je spoj svjetova. Znači sa jedne strane planine, sa druge strane ravna linija horizonta između mora i neba je definitivno nešto što je bukvalno kao magijska slika, kao dodir dimenzija i samim tim to je toliko inspirativno i tako je teško čovjeku iz nekog primorskog grada da ode kontinentalno da živi. Ja sam imao i tu priliku da živim u kontinentalnim gradovima i znam koliko me vuklo nešto nazad. Jako bih volio i da su neke stvari drugačije ovdje, da bi se mnogo ljepše i bolje živjelo, ali u suštini grad kao grad je fantastičan i inspirativan, naravno.

Bonus video: