Oni su mladi i slobodni. To se osjeća u čitavom njihovom muzičkom putu - od garažnih svirki do festivalskih bina, od Nagrade Milan Mladenović do pjesme “Vanja”. Žive autentičnu priču koja se otjelotvoruje kroz mladalačku energiju, kreativnost, melodiju i stihove. Pjevali su da neće promijeniti svijet, ali čini se da otpočetka to rade. Mijenjaju svoju stvarnost, uljepšavaju stvarnosti svojih slušateljki i slušalaca, a njihova neustrašivost sada vodi do ulica Srbije gdje se, kako kažu, bore do ispunjenja zahtjeva i boljeg života u njihovoj zajednici.
Oni su Dram, srpski bend, koji čine Stefan Aćimović, Marko Arizanović, Petar Blagojević i Nikola Grozdanić. Klavijaturista i prazeći vokal benda Marko Arizanović za “Vijesti” otvoreno priča o diskvalifikaciji sa Pesme za Evrovoziju, ali i samom takmičenju, muzici, karijeri, protestima....
Marko, diskvalifikovani ste sa Pesme za Evroviziju (PZE) jer ste prethodno izveli “Vanju”. Slična situacija se dogodila u Crnoj Gori. Kako komentarišete to i mislite li da se stiče prednost ako bend izvede pjesmu prethodno pred publikom?
Nama ne predstavlja problem izbacivanje sa PZE, budući da se kao bend koji izvodi uživo sve pjesme ne uklapa u standarde plejbeka koji je zastupljen u takmičenju PZE. To je i bio plan da razotkrijemo samom režijom nastupa, ali diskvalifikacija je uslijedila i prije mogućnosti da to vidite.
Publika koja prati PZE je jako široka i nije ista kao i naša publika koja dolazi na koncerte pa izvođenje pjesme prije je irelevantno za takmičenje. Ne stiče se nikakva prednost, jedino može biti poklon za našu “dram” publiku. Mi svakako nastavljamo rad na našem najrokerskijem albumu, to nam je najvažnije.
Numera “Vanja” je u etru. Zvuči sjajno i spot je prezabavan. Kako je izgledao proces iza nastanka pjesme i spota? I šta mislite može li diskvalifikacija čak poslužiti kao dobra reklama za pjesmu?
Pjesmu smo dosta brzo napisali i smislili, spot takođe, sami smo ga režirali i nadam se da nećemo više eksperimentisanti na taj način, jer spot je jedan ogroman haos i oslikava nas najčešće na afterima poslije svirke. To što smo htjeli to smo i dobili. Diskvalifikacija može biti dobra reklama, ali se svakako nismo time vodili.
Ima li neka pjesma da je zaživjela na svirkama, a da nije još objavljena?
Osim “Vanje”, nijednu novu nismo svirali u prethodnom periodu.
Svaka vaša pjesma je potpuno distinktivna u odnosu na ostale u smislu ne postoji momenat dok se preslušava vaš album, a da neka pjesma prođe i da kažem “već sam zaboravila kako ide”. Svaka je sjajna. Kako vam uspijeva to?
Hvala ti na tome! Radili smo šta smo osjećali i željeli. Isto je sada, dok snimamo nove pjesme. Kada si ti autor, poslije nekog vremena od toliko slušanja, snimanja i izvođenja, događa se da te svoje pjesme ne voze isto kao i prije, što je razumljivo. Nama su nove neobjavljene pjesme trenutno toliko zabavne za sviranje, da jedva čekamo taj treći album da izbacimo, a potom izvedemo pred publikom.
Teme koje obrađujete su relevantne za mlade ljude. U pjesmama otkrivate te momente mladalačke brižnosti, ali i momente brige. U njima ima avanture, preispitivanja, promišljanja, ali i duboke tuge... Čini se kao da vas kroz život i odrastanje muzika uvijek prati kao način izražavanja?
Naravno, tema mladosti je nekako bila glavna i pisali smo o doživljajima koje smo osjetili na svojoj koži. To je uvijek najbolje i najiskrenije, zar ne?
Često se javlja kao motiv grad. Ipak, u pjesmi “U ovoj sobi” bježite od njega. Kako biste opisali svoj odnos sa gradom kao inspiracijom?
Volimo grad. Sve ćoškove, zidove, prolaze, zgrade, stepenice, tramvaje, mostove, bicikle, kafiće, parkinge. Svitanja i zalaske koji dolaze kroz odsjaj prozora na soliteru. Svi smo odrasli u Beogradu, on nam mnogo znači i neizmerno ga volimo i spominjemo u našoj lirici.
Kakvo je vaše cjelokupno iskustvo bavljenja muzikom, kako biste opisali taj put? Kako je to svirati pred ljudima, sticati poznanstva, snimati, gostovati...? I koliko je sve to uticalo na vas? Šta je najizazovnije u svemu tome?
Najbolja stvar koja je mogla da nam se dogodi. Kao klinac imaš svoje heroje, oponašaš ih, kada zatvoriš oči more publike koja horski pjeva tvoje pjesme, a ti si najkul lik na bini. Od zadimljenih i memljivih podruma i garaža, dođeš do studija, nekih značajnijih klubova, dođeš do festivala i na kraju budeš čak i predgrupa Bajagi na koncertu na Ušću pred 30.000 ljudi. Shvatiš da si ispunio neke dječačke snove, ali uvijek želiš još više hitova, publike, svega. Usput upoznaš mnogo ljudi koji ti uđu pod kožu i postanu prijatelji, uzori, profesori, sa kojima ti je zadovoljstvo da radiš. To nam je sve donijela muzika. Pa i ta ponekad simpatična slikanja u gradu ili nekom događaju kada te neko mlađi sretne i zamoli za fotku.
Trenutno, situacija u društvu je zabrinjavajuća, mnogo ljudi je poginulo, studenti blokiraju, a vladajući se ponašaju kao da je sve u redu i odgovornost se nigdje ne spominje. Strah je nestao, moramo se boriti do ispunjenja zahtjeva i boljeg života u našoj zajednici.
Još 2020. ste se istakli osvajanjem Nagrade Milan Mladenović u ogromnoj konkurenciji. Kakav je bio osjećaj pobijediti u takvoj konkurenciji i to nagradu koja nosi ime velikog umjetnika? Šta znači Mladenović za nas danas?
Nagrada nas je zatekla nespremne, nismo se nadali zaista. Ali, mnogo je uticala na nas. To je i velika odgovornost za sve što radimo i vječni podstrek da budemo svoji i imamo jasne i ispravne stavove. Milan je veliki umjetnik i čovjek, značajan za ovo društvo, a mi smo se nekako povezali sa njim još od perioda rađanja benda.
Ubrzo je uslijedila korona. Koliko je ona “poremetila” planove?
Objavili smo album i poslije dva mjeseca kovid je jako udario. Bili smo očajni, otkazali smo veliki koncert u Domu omladine u Beogradu i djelovalo nam je da nismo dobili šansu. Međutim, to se sve brzo promijenilo. Već 2021. sve se vratilo i uslijedili su koncerti. Sve smo nadoknadili uz tu pauzu od jedne godine dok su bili lokdaun i karantin.
Vidimo da je danas imati profil na društvenim mrežama nešto neizbježno i da “reach” zavisi od algoritma, te su stvaraoci primorani da prave zabavni video sadržaj shodno tome, recimo, na instagramu. Koliko je nekad teško osmisliti video da je u korist onoga što želite da prezentujete - pjesma, spot, koncert? Dođe li do kreativne blokade?
Uglavnom smo pravili klipove spontano, krajem 2023. toliko smo se navukli na reels pa smo snimali skoro daily content. Sada smo malo zahladnjeli sa tim, jer radimo na novoj muzici pa smo kao ozbiljniji nego inače.
Puni ste humora i bliski ste sa fanovima. Koliko je važno za jedan bend da ima jedan tako human pristup?
Volimo da se zezamo, jer osim umjetnosti, bend predstavlja i nepresušan izvor zabave, nezaboravnih momenata koji ostaju sa nama. Svi smo jako bliski i kad ne sviramo i ne bavimo se Dramom, radimo stvari zajedno. To ljudi prepoznaju i ponašamo se sa njima kao da su dio ekipe.
Kao klinac imaš svoje heroje, oponašaš ih, kada zatvoriš oči more publike koja horski pjeva tvoje pjesme, a ti si najkul lik na bini. Od zadimljenih i memljivih podruma i garaža, dođeš do studija, nekih značajnijih klubova, dođeš do festivala i na kraju budeš čak i predgrupa Bajagi na koncertu na Ušću pred 30.000 ljudi
Može li se u Srbiji živjeti isključivo od muzike kojom se vi bavite?
Ne može, naša muzika i žanr nije mainstream i ne donosi stalan izvor prihoda. Voljeli bismo da se posvetimo potpuno našoj muzici i živimo od toga, ali to sa sobom nosi i jedan strah da ćeš vremenom morati da svoju muziku prilagođavaš trenutnim tokovima u muzici, samo da bi mogao da nastaviš da se izdržavaš od muzike. A u takvim okolnostima, više nisi autentičan, spreman si da se povinuješ nečemu što ne osjećaš. Zato i nije loše kad ne živiš od muzike, život finansiraš iz posla koji radiš od devet do pet, a u muzici ne moraš da praviš nikakve kompromise već radiš ono što te radi.
Koliko su mediji otvoreni za nove izvođače?
Stvar je koliko sam uspiješ da se izreklamiraš na neku novu foru. Sadržaj na Tiktoku je primjer kako sam možeš da praviš sliku o sebi - nisu ti potrebni mediji za to. U Srbiji, postoje portali, novinari i radio emisije bez kojih danas ne bismo bili to što jesmo, jer su na samim počecima bili otvoreni za nas i podržavali to što radimo.
Kad možemo očekivati neku svirku u Crnoj Gori?
Nadamo se na ljeto. Dosta smo svirali u prethodnom periodu i nedostajalo nam je da radimo na sebi, tj. na novim pjesmama. Kada izađe treći album, pravimo veliki tour po bivšoj Jugoslaviji, naravno, Podgorica je zagarantovana.
I posljednje, neizbježno, i nikako najmanje bitno pitanje. U toku su blokade i protesti u Srbiji, i na društvenim mrežama može se vidjeti da ih aktivno podržavate i da ste dio blokada i protesta. I na gostovanju na RTS-u dali ste podršku blokadama, studentima i protestu. Koliko je bitno da javna ličnost istupi i kaže svoj stav, da se ne krije? Jeste li imali problema zbog toga s obzirom na to da vlast “drži” pod kontrolom dosta medija?
Iako se ne bavimo politikom i naše pjesme nisu bile prožete takvim “društvenim” temama, postoje momenti kada je nužno da istupiš iz svoje kuće “neutralnosti” i kažeš šta te muči i za šta se zalažeš. Trenutno, situacija u društvu je zabrinjavajuća, mnogo ljudi je poginulo, studenti blokiraju, a vladajući se ponašaju kao da je sve u redu i odgovornost se nigdje ne spominje. Strah je nestao, moramo se boriti do ispunjenja zahtjeva i boljeg života u našoj zajednici. Svi saosjećamo međusobno zbog nesreće i nemara, građani, radnici, učenici. Nismo zadovoljni i vrijeme je da sami promijenimo stvari u društvu i državi.
Bonus video:
