Više od decenije podgorički hip hop duo Džej Džej Okoča koji čine Marko Lubarda Random i Stefan Strugar Poetik uspio je da postavi nove standarde kad je rep u pitanju, a zahvaljujući svojim pjesmama postali su regionalno popularni. Čak ni pauza od osam godina koliko je prošlo od albuma “AB Revolucija” iz 2016. nije ništa promijenila.
Krajem prošle godine objavili su album “NAGARIGAGAREMA” koji je prekinuo njihovu osmogodišnju diskografsku pauzu. Iako su i Random i Poetik tokom tog perioda bili muzički aktivni, upravo povratak Okoče obradovao je njihove fanove, a kreće i koncerta promocija istog. Tako će Random i Poetik na oduševljenje publike nastupiti u u srijedu 26. februara u CKZ Ribnica, a na koncertu će imati i goste iznenađenja.
O koncertu, ali i novim pjesmama sa petog studijskog projekta “NAGARIGAGAREMA” Random i Poetik pričaju za Vijesti...
Novi album nakon pauze Džej Džej Okoče je već neko vrijeme u etru, a koncerta promocija zakazana za 26. februar u CKZ Ribnica. Je li prošlo dovoljno vremena da publika nauči vaše nove pjesme i hoće li ovaj koncert biti presjek karijere gdje ćete publiku podsjetiti i na neke starije pjesme ili isključivo u vidu promocije novih pjesama?
Random: Tako je draga Marija, novo izdanje “NAGARIGAGAREMA” već dva mjeseca trese zvučnike naših sugrađana, a 26. februara u CKZ Ribnica ćemo provjeriti da li je našoj publici nešto ušlo u uši, osim vode, i koliko su zapamtili od gradiva. Naravno da ćemo napraviti presjek stanja, naravno da će saldo biti nula, a izvodićemo sve pjesme kojih se možemo sjetit, počevši od debitantskog projekta “Niko nije spreman”. Za tu priliku ćemo da se prerušimo u nas iz 2012. godine, ja sam već krenuo na tretman presađivanja kose.
Poetik: Publika neka ne brine što je sa mnom bugarski Random umjesto pravog koji je nestao u okolini Blagoevgrada prije osam godina, dobio sam uvjeravanja da je ovaj još ljepši i stariji, kao i sve što Bugari rade. Elem, meni je jedino važno da se vraćam na mjesto gdje sam slavio polumaturu, kada niko nije htio da se druži sa mnom, a sada svi traže da ih stavim na spisak, tako da ću sa zadovoljstvom da poručim svim školskim da im je ulaz zabranjen. Trt Milojka!
“NAGARIGAGAREMA” zvuči kao ritualni poziv na buđenje, kakav ste vi nivo svijesti otključali na ovom albumu i kako se to odrazilo na tekstove?
Random: ”Nagarigagarema” je šamanski ayahuasca poklič, samo primjenjen na brdoviti Balkan i ne tako brdovitu Podgoricu, jer je reljef sve ispeglaniji zbog fenomenalne građevinske ekspanzije. Poznata je činjenica da za ovaj album tekstovi nisu pisani ručno nego su diktirani od Kecalkoatla prilikom komplikovanih obreda kod starog “Pogrebnog”, i onda binarno unošeni u program za snimanje. Lično nisam otključao nove nivoe svijesti, jer taj prolaz ne posjeduje bravu već samo vratanca za mačke, u koja se lako zaglaviti ako se ne pazi na kilažu. Biće zanimljivo napraviti poređenje tekstova sa početka karijere, đe se opisuje onanisanje u toaletima istaknutih lokalnih TV stanica i ovih posljednjih, đe se citira Majkl Džordan Piterson i pominju seroksati.
Poetik: Nekada smo se trudili da naše pjesme budu što šokantnije, kako bismo razmrdali publiku i napravili žurku u našem inače tužnom javnom prostoru koji je bazdio na dosadu, zatrpan zlostavljanim floskulama i obojan lažnom učtivošću. Ljudi još nisu stigli da očiste prašinu koju smo im bacili u oči, a Okoča je već nestao. Ja sam se iz svijeta povukao u manastir, međutim, sedmog ljeta Gospodnjeg ukaza mi se anđeo koji me opomenu da šok formulu sada koriste izvođači koji zgrću ogromne novce zadavajući glavobolje roditeljima čija se djeca udaraju patikama po glavi na viralnim snimcima. Tako odlučismo da je vrijeme da se Okoča vrati sa novom, apgrejdovanom subverzijom, poručujući svima da ne piju dok voze, idu na psihoterapiju, izbjegavaju gluten i raskinu toksične veze. Na sljedećem albumu predstavićemo dnevnu rutinu koju koriste milijarderi, a koja će vam pomoći da za tri mjeseca postanete jedan od njih.
U vašim rimama ima dosta kulturoloških referenci. Jesu li one stilski ukras ili nose dublju simboliku?
Random: Mi smo sami po sebi (ne)kulturološka referenca, a od sopstva je nemoguće pobjeći. Upravo su stilski ukrasi nosioci dublje simbolike, jer bi bez njih jelka bila hrpa četina i šišarki, spremna za zapišavanje od raznih šumskih živuljki. U suštini, koliko god glumili zrelost i prosvijećenost, mislim da nismo otkaskali predaleko od svog stila i konstantnog podsjećanja da slušate dva momka iz Podgorice.
Poetik: Istina je, zapravo, da sam djetinjstvo proveo ispred TV-a bez ijednog prijatelja, te da je razbacivanje referencama iz pop kulture jedini način na koji umijem da komuniciram. Doduše, ima onih koji tvrde da kad uzmete prvo i treće slovo svake ličnosti koje Okoča pomene i napišete to unazad, dobijate spisak svih organizacija koje je CIA finansirala da sprovode državne udare po svijetu. Ali do sada je svaki pokušaj istraživanja te tvrdnje završavao tragičnim nezgodama koje su se završavale kobno po aktere.
U jednom stihu kažete “rep me je naučio da ulica je duga”. Iako se upravo hip-hop veže za ulicu, odavno se smatra i školom života. No, za razliku od vaših pjesama koje nose jasne poruke i koje su kritički nastrojene, ima i onih repera, a posebno trepera koji se bave površnim temama. S obzirom na to da je umjetnost ta koja treba da opominje i kritikuje koliko je komercijalizacija pa čak i hip hopa naštetila kulturi uopšte?
Random: Ne čačkajte nas oko ovoga, jer možda dobijete odgovor koji vam se neće sviđet. Reperi već od kraja 80-ih i početak 90-ih u svojim pjesmama uzdižu materijalne vrijednosti i insistiraju na statusnim simbolima i stremljenju ka džet setu, bez ikakve potrebe za, kako kažete, jasnim i kritičko nastrojenim porukama. Na kraju krajeva, rep je ponajviše proizvod niskih strasti i prvih impulsa, i kao takav ne mora da bude didaktičan i da pretenduje na društvenu revoluciju. Ono što meni jedino predstavlja problem je preveliki kompromis sa ostalim muzičkim žanrovima i dosadnost/plitkost u tekstovima, teško se navići na orijentalna i latino zavijanja i skrnavljenju turbo folka u modernim rep izrazima. Ali svjedočimo da, makar u regionu, izvođači koji baštine tzv “pravi rep”, su i dalje slušani, poštovani i njihovi koncerti su vrhunski posjećeni, tako da publika makar ima izbora.
Drugom pjesmom sa albuma “Viri junšpi” osvrnuli ste se na špijuniranje i nadzor. No, za razliku od nekad kada su špijuni zaista morali “da vire”, danas kad na društvenim mrežama sve dajemo na “izvolte”- počev od toga što jedemo, gdje idemo, šta slušamo, s kim se družimo... možemo li pričati o špijunaži ili više volimo da i sami budemo “špijunirani”?
Random: A ne ne, naše eksponiranje na društvenim mrežama priređuje toplu dobrodošlicu svakom vidu špijunaže, to je ona željena pažnja koju mislimo da možemo da kontrolišemo i koja nam mazi ego i dovodi u iluziju da smo kao jedinka bitni u previrajućoj džungli organizama koji misle da su izolovani u odnosu na ostale. Ono od čega zaziremo, ne mi kao Okoča, nego mi kao naaaarod, je neželjena pažnja, kad te komšija prijavi za nelegalne aktivnosti ili dojavi službi da mnogo talasaš svojim političkim stavovima. Mislim da se “virenje špijuna” nije izgubilo ovim “na izvolte” načinom života - baš zato što se svi slikamo i vršimo naraciju sopstvenog života publici koju to možda uopšte ne zanima, opet se svi utapamo u isti obrazac ponašanja i opet su potrebni špijuni da donosiocima određenih odluka skrenu pažnju na štrčeće bove u moru narcisizma.
Poetik: Kao i svaki drugi neoliberalni marketinški trik, autentičnost nam se danas gura pod emancipatorskom krinkom. Biti autentičan znači biti slobodan od izražajnih i ponašajnih obrazaca diktiranih spolja. Svako mora biti autor i tvorac sebe. Imperativ autentičnosti tako čini da kompulzivno ispitujemo, prisluškujemo, uhodimo, opsjedamo sami sebe... To je još jedan primjer kako neoliberalizam svodi svu aktivnost na proizvodnju, u ovom slučaju od nas se očekuje da proizvodimo sami sebe. Tako se danas svi takmičimo na tržištu drugačijosti, ne razumijevajući da ovakva različitost perpetuira saobraznost višeg reda gdje se drugačijost utapa u istosti. Suočen sa svojom unutrašnjom prazninom, narcisoidni neoliberalni subjekat uzaludno pokušava da proizvede sebe, ali jedino što reprodukuje je sama praznina. Nego... koje bijaše pitanje? Država?
Na dosta društvenih pojava se osvrćete kroz satiru. Je li humor najbolji način da se dopre do većeg auditorijuma?
Random: Kad god mi neko pomene satiru pomislim na citat iz “Mi nismo anđeli” - “Danas se klinke satiru...od učenja”. Ovo je doba post-satire, đe je stvarnost umnogome satiričnija od pokušaja njenog ismijavanja, to se možda i može osjetiti na posljednjem albumu, koji ima dosta manje “forica” od prethodnih radova. Uvijek se ekstremima dopire do većeg auditorijuma, neki biraju humor, neki surovost i brutalnost, najbolje je ne razmišljati o publici tokom stvaralačkog procesa.
Poetik: Niko još uvijek ne zna kad i kako se to desilo, ali u jednom trenutku, godinama unazad, stvarnost je nestala, a zamijenila ju je blještava, bučna simulacija na koju smo svi nakačeni USB kablovima. Da stvar bude gora, oni koji su uspjeli da se na kratko otkače kažu da izlaza nema, jer na mjestu gdje je nekad bila stvarnost danas stoji samo pustinja, a pješčane oluje i živi pijesak gutaju putnike namjernike. Tek u trenucima kada ne shvatamo ozbiljno situaciju opali nas poneki bljesak Istine. Sve drugo je, kako nas je davno upozorio čarobnjak Merlin - je “Laž, samo pusta Laž”.
Album zatvara numera “Ubistvo kod Karvera” a upravo u njoj je stih “21. maj protiv 30. avgusta svaka rasprava je ka i ova priča - zaludna”. Ovaj narod je hronično polarizovan, ali gdje vidite ključnu pukotinu - u političkim podjelama, ekonomskoj nejednakosti ili nečemu dubljem?
Poetik: Nisam dovoljno plaćen da bih imao odgovor na to pitanje. Da sam neki politički analitičar bilo bi mi indikativno što ljudi na protestima kod nas, a i šire, se ograđuju i od vlasti i od opozicije, dok bojkoti kod nas, a i šire, Alan Širer, pokazuju nemoć države. Sve bi mi to ukazivalo da je politička elita, i sa jedne i sa druge strane, samo servis krupnog kapitala. I da nikome zaista neće smetati svađa volova o tome ko je kulturniji i ispravniji, dok god vuča pluga ne staje. Ali pošto se bavim repom upravo zbog toga što se nikad nije ostvario moj san da budem politički analitičar, onda ću morati da se složim sa strukom: TikTok je kriv za vršnjačko nasilje, Jala i Buba za organizovani kriminal, Breskvica za krah obrazovanja i zdravstva, DPS je kriv za inflaciju, Trampova agenda je stvaranje Velike Srbije, a Rusija već tri godine nema više goriva i municije iako nakon Ukrajine sprema invaziju na još pet zemalja.
Oduvijek ste bili hroničari ne samo crnogorske već i balkanske svakodnevice. Koliko se ona promijenila u ovih osam godina koliko kao duo nijeste bili aktivni?
Random: Imena i prezimena su se promijenila, obrasci ponašanja su ostali vrlo slični. Lokalni “etažmont”, da citiram g-đu Medenicu, (“elita”, prim. prev.), se sa TV ekrana preselio na 9x16 AMOLED ručnih pravougaonika, i kroz te platforme se životari na pojilu fiktivnog samopouzdanja. Partitokratija, korupcija, nasilje i OKG nisu pošli ni na ljetnji, ni na zimski raspust, tako da inspiracije nije “faljivalo”. Zato ćemo sad da probamo da uzmemo odmor od 18 godina i da vidimo oće li se što promijenit tad.
Poetik: Sve je taština i pepeo. Čovječanstvo je već počinilo svaku glupost i podlost, a sada ih samo ponavlja. Sve vječno kruži i ponavlja se iznova i iznova.
Bonus video:
