Autorska muzika nije samo način da muzičari pokažu svoju kreativnost, već i put ka izgradnji prepoznatljivog identiteta. Upravo oni solisti i bendovi koji se odluče da svoje viđenje muzike pokažu kroz autorski rad uvijek će ostvariti bliži kontakt s publikom. To je cilj i članova cetinjske grupe Prizma koja postoji već nekoliko godina na sceni, a u početku su bili fokusirani na sviranje obrada. Novo poglavlje u njihovoj karijeri označila je prije četiri godine prva pjesma “Mislim na nas” koju danas na njihovim nastupima publika pjeva u glas. Nadaju se da će se isto desiti i sa baladom “Sam” koju su pustili u etar prošle sedmice i koja je za sada naišla na odlične reakcije publike.
Pjesma “Sam” donosi emotivnu priču o za čije je stihove bio zadužen ritam gitarista Matija Đurović, a muziku i aranžman gitarista i vokal Danilo Radunović. U razgovoru za Vijesti obećavaju da će ih upravo ova numera pokrenuti da češće snimaju, te da se nadaju da “Sam” neće biti jedini singl tokom ove godine...
Numera “Sam” je vaš drugi singl. U pitanju je pjesma koja nosi snažnu emotivnu priču o gubitku, osami i suočavanju s prošlošću. S obzirom da ste veoma mladi, je li pjesma nastala iz nekog ličnog iskustva ili ste istom željeli da opišete situacije kroz koje smo svi makar jednom prošli?
Matija Đurović: Rekao bih da je oboje. Pjesma je introspektivnog karaktera, te funkcioniše kao neka vrsta razgovora sa samim sobom i nalaženja novog puta kad se jedna vrata zatvore.
Možemo li krenuti dalje dok kako u stihu kažete “sklopljenih očiju u mraku vidim sve” se negdje ne osamimo i razmislimo o svemu što je bilo i naravno posljedicama?
Matija Đurović: Moramo.
Interesantan je i stih “Neću stihom da te dozivam jer to nisi zaslužila”. No, ipak mnoge nezaslužene ljubavi završile su u stihovima i pjesmama. Je li muzika najbolji način da se ljubavne rane vidaju i izliječe?
Matija Đurović: Nije najbolji način, ali može da pomogne. Iskrenost sa samim sobom, rad na sebi i prihvatanje svojih (i tuđih) mana su jedini put do nečega što se može nazvati “ispunjenjem”.
Postojite već nekoliko godina na sceni, imali ste do sada dosta nastupa ali je “Sam” vaš drugi zvanični singl. Jeste li imali priliku da je ranije svirate na nastupima, ako jeste kako je publika reagovala? Koliko su vam reakcije publike na živim nastupima na vaše pjesme bitne i one ispod komentara na YouTubeu?
Danilo Radunović: Nijesmo do sad imali priliku da je izvedemo uživo, ali možemo obećati da ćemo to uraditi na prvom sljedećem nastupu. Što se tiče naše prve pjesme “Mislim na nas”, zaista svaki put dobijamo sve bolji feedback od publike i čini mi se da je sve jače i jače čujemo, što je itekako lijep osjećaj. Komentari su do sad stalno bili pozitivni i ohrabrujući, ali ipak ništa ne bih upoređivao sa tim osjećajem sa bine.
Crnogorska muzička scena kao da stagnira posljednjih godina. I to novih imena što se pojavi, uglavnom snime singl-dva. S druge strane hiperprodukcija i dalje vlada, mediji su dosta zatvoreni za nove izvođače. Koliko to nekad zna da obeshrabri?
Danilo Radunović: Crna Gora je mala sredina i nema previše muzičara, a kamoli bendova... Glavni razlog iz kog se gasi i to malo bendova je, čini mi se, to što se od ovakve vrste muzike danas baš i ne može zaraditi. Ljudi prosto moraju da žive od nečega i onda muzika ostaje sa strane kao hobi koji generalno zahtijeva dosta vremena i ulaganja, pa je razumljivo da ljudi imaju druge prioritete i da se nema uvijek prostora za ovako nešto. Jasno je i da nema previše mjesta pored hiperprodukcije u medijima, ali ne bih rekao da to obeshrabruje, jer svjesni smo toga i ne očekujemo ništa drugo. Suština je da stvarno uživamo u tome što radimo, jer ako to nije slučaj i ne zadovoljavamo se samo time, onda je sve besmisleno.
Danilo, ti si iz muzičke porodice, i za ono što radite ti i tvoj brat koji je takođe bubnjar sastava Prizma imate podršku tvoj oca i strica - Nikole i Popaja iz Perpera. Koliko vam to znači i jesu li oni prvi sa kojima dijelite ideje za pjesme? Slušate li njihove savjete?
Danilo Radunović: Dosta često budu prvi koji čuju moju ili bratovu ideju. Nekad je to slučajno, iz razloga što živimo pod istim krovom, a kroz zidove se sve čuje, a nekad sa namjerom, jer ih zaista smatramo osobama čije je mišljenje relevantno. U svakom slučaju, nikad se ne miješaju u naš rad i ne utiču na to što radimo, ali su tu kad god nam zatreba savjet ili mišljenje.
Perper je jedan od naših najdugovječnijih aktivnih bendova. S obzirom na to da radite sličan zvuk, jesi li se na početku plašio da će biti upoređivanja i da će očekivanja kad je Prizma u pitanju biti veća s obzirom na te činjenice da si sin Nikole iz Perpera?
Danilo Radunović: Ne opterećujem se time. Nije rijetkost da ljudi upoređuju zvuk ili boju glasa i pjevanje, ali to je normalno i rade to uglavnom u pozitivnom kontekstu, a svakako je prirodno da to podsjeća u nekoj mjeri na Perper. Nisam ni siguran što su očekivanja drugih, trudim se da ispunim svoja i da mi je lijepo, a ako sam usput i nečija drugo ispunio, onda mi je još draže.
Od prvog singla “Mislim na nas” prošlo je četiri godine. Hoće li vas numera “Sam” pokrenuti da češće snimate? Koliko se vaša prizma kad je u pitanju muzika promijenila za ove četiri godine?
Danilo Radunović: Hoće, imamo dosta ideja i nekoliko gotovih pjesama koje su čak spremne i da ih uživo izvodimo, mada preferiramo da ih studijski objavimo prije javnih izvedbi. Najveći je problem vrijeme- ja studiram u inostranstvu dok ostali momci takođe ili studiraju ili rade, ali pokušaćemo da to vrijeme koje imamo na raspolaganju pametnije koristimo. Rekao bih da sazrijevamo kao bend i da tome svjedoče ljudi koji nas slušaju od početka. Ono što još mogu reći je da nam je fokus sad na autorskom radu, što prije nije bio slučaj, i da su već u planu nove pjesme. Loše nam ide sa obećanjima kad su datumi u pitanju, ali neki je plan da do kraja 2025. objavimo makar još dvije pjesme, a do tada ostavljamo “Sam” na slušanje svima onima koji vole naš zvuk.
Bonus video:
