Dok mnoge države širom svijeta smeće tretiraju kao vrijedan resurs, u Crnoj Gori ono je i dalje samo - otpad. Nedostatak sistema reciklaže i ekološke svijesti dovodi do toga da se vrijedni materijali ne koriste ponovo, već završavaju na deponijama ili, još gore, na ulicama i pored kontejnera. Poseban problem predstavlja nesavjesno odlaganje smeća, koje nije samo ekološki, već i kulturološki izazov - gotovo svako naselje ima bar jednog komšiju koji vreće sa otpadom ostavlja ispred svojih vrata, praveći ne samo ružnu sliku, već i potencijalni sanitarni problem.
Upravo o tome govori novi - povratnički singl benda Highway kojim su prekinuli četvorogodišnju diskografsku pauzu. Kao rokeri iskoristili su svoj muzički izraz da podsjete da je ovaj žanr oduvijek bio glas pobune, kritike i opomene društvu. Od svojih početaka, kroz zvuk gitara i buntovničke stihove, ovaj rokenrol je ukazivao na nepravde, apsurdne sisteme i loše društvene navike. No, ova pjesma Highwaya žešća od onih koje su se našle na njihovom prvom albumu jer su kritički tekst ispratili agresivnijom melodijom i aranžmanom za koji su bili zaduženi članovi benda. Ono što je apsurd da je da pjesma nastala u Crnoj Gori koja je još od 1991. godine ustavom proglašena “ekološkom državom”, ali kako je nakon više od trideset godina to više stvar papira nego prakse ne čudi što su u stihovima za koje su bili zaduženi članovi Highwaya: Petar Tošić i Marko Perić između ostalog nalazi i “uputstvo za odlaganje smeća”.
Basista Highwaya Marko Perić u intervjuu za Vijesti tvrdi da je “vrijeme da se uozbiljimo”, te se nada da neće biti potrebe za sličnim singlovima, već da će “Komšija” zahvaljujući i fotografijama koje su dobili od Ecopatriotizma koje su snimljene na lokalitetima u Crnoj Gori, a koje su se našle na kraju spota, podići svijest da se odlaganje otpada konačno shvati kao zajednička odgovornost, a ne kao “komšijin problem”.
Marko, nije vas diskografski bilo četiri godine, a sad se vraćate mogu reći društveno-angažovanim singlom “Komšija”. Je li ovo povratak Highwaya ili je u pitanju “izlet” zbog komšije?
Jeste, konačno sa zadovoljstvom možemo glasno da kažemo da smo se vratili. Četiri godine je velika pauza danas, nekada je bilo normalno da albumi izlaze poslije tri-četiri godine. Nama je pauza bila prijeko potrebna da se kockice poslože nakon konačnog kompletiranja ekipe. U međuvremenu je iza nas mnoštvo svirki, rad na novim pjesmama, i sada je vrijeme da realizujemo redom sve ono što smo marljivo pripremali. “Komšija” je od momenta od kad je nastala naš favorit za izlazak, d obzirom na to da je svako od nas imao različite favorite sa kojom da se pjesmom vratimo. Međutim kad je “Komšija” završen u studiju, nijesmo imali dilemu. Društveno angažovanje je drugo ime umjetnosti. Ako umjetnost nema tu komponentu, onda pričamo o zabavi. To je razlog više da “Komšija” dobije baš tu “povratničku” pažnju.
Svi koji žive u stambenim zgradama negdje saosjećaju sa ovom pjesmom jer imaju makar jednog komšiju koji ostavlja smeće ispred vrata od stana. Često mislimo da pozitivnim primjerom možemo uticati na druge, no drugo je vrijeme došlo. Je li javna prozivka ili “udarac po džepu” bolji način da se komšija nauči pameti?
Iskoristiću ovu priliku da se zahvalim Vidaku Ratkoviću koji je na najbolji mogući način iznio ulogu komšije u spotu, i njegov preobražaj na samom kraju spota, gdje postaje uzoran komšija. Mislimo da je i jedan i drugi način potreban, i po džepu naravno. Zašto? Mislim da svi znamo danas, bez izuzetka da je smeće resurs, da u državama postoji organizovanost na nivou cijele zemlje o sortiranju, recikliranju, a mi i dalje to smeće negdje zapalimo. Mislimo da je došlo vrijeme da znamo da ono što bacaš vrijedi i da nije za baciti, možda to ponuka ljude da se osvijeste. O smeću u prirodi ćemo možda posebnu pjesmu posvetiti u budućnosti, u ovom spotu smo na samom kraju prikazali naš nemar prema prirodi, i zahvaljujemo se Ecopatriotizmu na ustupljenim slikama koje su nažalost sve snimnjene na lokalitetima u Crnoj Gori. Želio bih da se ovdje zahvalim Vladimiru Tonyju Pendu, koji je bio zadužen za režiju, montažu i post-produkciju spota, Danilu Pendu koji je bio direktor fotografije, Iliji Kaluđeroviću na osvjetljenju. To je naša dobitna kombinacija i ta će ekipa raditi i naš sljedeći spot, čije su pripreme uveliko u toku. Veliko hvala Gradskom pozorištu na ustupljenim kostimima za spot, NVO “PAM” i Glavnom gradu koji su angažovani i pomažu stvaranje u granicama koliko se može.
Iako je do sada Highway bio poznat po tvrđem zvuku, ova numera je izuzetak. S obzirom na to da je čitav bend bio zadužen za muziku i aranžman, i da je ova numera agresivnija od svih koje ste radili do sada, budi li ovakvo ponašanje “komšija” kod vas agresiju nekad?
Komšija je najava nečeg što slijedi. Nećemo biti tvrdi da bi bili žešći, želimo biti ozbiljniji, kao što smo i sami stariji, iskusniji. Muzika to mora svakako ispratiti. Razlika između Highwaya sa prvog albuma i sada je u pristupu iI načinu rada. Sada bend dominantno sam stvara muziku, gotovo na svakoj pjesmi smo svi zajedno dolazili do zvuka, kako bendovi rade. Ovog puta je većinu teksta napisao Petar, ja sam malo pritekao u pomoć, ali generalno želimo da budemo baš 100 odsto naš proizvod. Ne želimo da nam drugi pišu pjesme, bar ne jedan period, hoćemo da kažemo šta mi mislimo i da damo sve od sebe da to odsviramo. Mi smo klasična trojka, minimalistički pristup, i to nije ni malo lako, utoliko želimo da baš se sažmemo i u nekoliko rečenica kažemo suštinu, a svako ima pravo da pjesmu razumije na svoj način. Pomenuo bih Ivana Ivanovića kod kojeg naše ideje kreću i neizmjerno smo mu zahvalni što nas trpi. Kasnije te ideje idu u Zagreb kod Tihomira Preradovića kod kojeg odlazimo nekoliko puta godišnje da radimo na pjesmama zajedno, i baš smo ponosni na činjenicu da u ovoj numeri i ostalim pjesmama koje slijede nije nijedan ton odsviran na njima, a da to nismo bili mi.
Čak u pjesmi postoji i “uputstvo za bačanje smeća”. Smatrate li da je isto bilo neophodno?
Vrlo neophodno i baš ovako, vrlo kratko i jasno. Upravo je taj dio pjesme otkrio našu pravu namjeru zašto smo ovo snimili. Smeće ispred vrata je samo nesvijest o svemu što smo rekli već gore, a mi želimo da smeće recikliramo, pravimo goriva od njega, time zaštitimo životnu sredinu od smeća po prirodi, od njegovog paljenja itd. Mi nijesmo stručnjaci za ovu oblast, ali primjećujemo da i pored mnoštva organizacija i njihovih napora da ekologiju stave ma listu naših prioriteta, da to sporo ide. Zato je bavljenje ovim poslom jako dobra stvar, ako je koristiš za opšte dobro. Jako se dobro osjećamo zbog toga.
U mnogim zemljama, kao što si već pomenuo, smeće se sortira. O tome je bilo dosta priče i kod nas, ali nije zaživjelo. S obzirom na (ne)kulturu odlaganja smeća gdje nije problem samo ono u ulazu, već se isto umjesto u kontejner ostavlja pored, hoće li ovo ikad zaživjeti kod nas?
Svi imamo priliku da se uvjerimo u to kad negdje pođemo na odmor. Čak ne moramo mnogo daleko, zemlja koja se sa nama graniči ima cijeli sistem razrađen i prilagođen. Tačno određeno vrijeme za bacanje smeća, svaki dio grada ima svoj raspored, mnoštvo reklama tipa “ako ovu plastičnu bocu stavite na svoje mjesto, imaćete jedno brijanje gratis…” u Francuskoj u jednom gradu gradski autobusi idu na goriva od recikliranog smeća! Mislimo da je stvarno vrijeme da se uozbiljimo.
Kao što sam već pomenula, dugo vas nije bilo na muzičkoj sceni. Ovaj singl označio je vaš povratak. Objavili ste album, uslijedila je korona i nekako je sve stalo. Kako će se sam povratak odraziti na Highway, pomenuo si da radite nove pjesme no imate li već plan kako ćete dalje?
Sedam pjesama je studiju, još nekoliko njih mi sviramo novih na probama i još nismo pošli kod Ivana da napravimo demo snimke. Mi smo r’n’r bend, ne samo zvukom, nego načinom rada. Mi naše pjesme sviramo na svirkama čak i dok još nisu ni postale demo. Jednom smo napravili pjesmu za koju nijesmo imali tekst, i Petar je rekao “sviramo je na sljedećem nastupu, ja ću odraditi freestyle”. Pjesme su uvijek žive, čak i onda kada se snime, one predstavljaju samo taj momenat inspiracije, one dalje kod “rokera” nijesu sveto pismo. Naprotiv, vremenom se mijenjaju, popravljaju, dodaju se djelovi. Možda i “Komšija” bude drugačija za neku godinu, možda uputstvo za bacanje smeća bude dvaput duže ako se stvari ne promijene nabolje.
Bonus video:
