Zemlja gdje su se rodile sve moje pjesme

Hari Mata Hari za “Vijesti” o prvim nastupima u Ulcinju, neprolaznoj ljepoti balkanske muzike i zašto vjeruje da su ritam, emocija i poezija podjednako važni, baš kao i zajedništvo koje donosi koncertna publika

8333 pregleda 2 komentar(a)
Hari Mata Hari, Foto: BORIS PEJOVIC
Hari Mata Hari, Foto: BORIS PEJOVIC

Hari Mata Hari, alijas Harija Varešanovića, koji iza sebe ima 40 godina muzičke karijere i 16 albuma, kao i ostvaren najbolji rezultat za Bosnu i Hercegovinu na Pjesmi Evrovizije, prepoznaju razne generacije svih zemalja bivše Jugoslavije. Varešanović se, u razgovoru za “Vijesti”, osvrće se na svoje početke u Crnoj Gori, kao i na značaj muzike na Balkanu

Hari Varešanović, poznatiji kao Hari Mata Hari, kazao je “Vijestima” da ga za Crnu Goru veže 40 godina života i rada, gdje je imao kako kaže, “najsjajnije i najdraže trenutke” u svojoj karijeri.

Hari Mata Hari
foto: Boris Pejović

“Počeo sam na terasi hotela ‘Galeb’, u Ulcinju, pa poslije toga u poznatom MOC-u, koji bio jedini hotel u Bečićima. Tako da me veže i te kako ljubav prema ovoj zemlji, kao da su se rodile sve moje pjesme u njoj”, počinje razgovor ovaj poznati bosansko-hercegovački pjevač, koji smatra da je muzika bila i ostala most koji povezuje narode na Balkanu, dodajući i da je tako bilo i kada je počinjao karijeru u Crnoj Gori.

“Veže, normalno. I hvala Bogu da nas i sad veže muzika, da ima nešto da nas veže. Znamo šta nas odvaja, to su par budala na ovim prostorima, ali… u svakom slučaju, mi kao ljudi imamo muziku, pa nas spaja”, pojašnjava on.

Hari otkriva i da ga sama muzika i dalje motiviše i inspiriše da se bavi svojim poslom i nakon višedecenijske karijere, a zatim dodaje da se posebno nadahnjuje dobrim radom kolega.

“Znači, kao što slikar ide u muzej svaki dan i razgleda slike svojih kolega i, jednostavno na tom polju se najviše nadahnjuje i inspiriše dobrim radom drugih”, obrazlaže Hari Mata Hari.

Na komentar da njegova muzika spaja različite generacije, Hari ističe da koju god njegovu pjesmu da uzmemo, ne možemo je vezati za samo jednu generaciju.

“Pričaju neke priče koje i danas traju, i koje se danas dešavaju ljudima i onda su se dešavale. To je jednostavna ljubav, jednostavna emocija, jednostavna zbliženost mladih”, smatra muzičar.

Varešanović naglašava da je njegov cilj na koncertima davanje pozitivne energije i vraćanje publike u vrijeme kada se muzika slušala na “velikim zvučnicima”.

“Sada na telefonima i na slušalicama nemate taj doživljaj kao što imate na nekom uređaju, tako da svirka uživo vraća upravo taj užitak slušanja”, zaključuje on.

“Biti na koncertu, to zajedničko druženje između izvođača kojeg voliš i njegovih pjesama i tebe sa svojom ekipom, prijatelja, ako si na nekom trgu ili na nekom većem prostoru, čini da ste svi kao jedno”, smatra Hari.

Na pitanje šta čini motiv ljubavi u balkanskoj muzici posebnim, Hari odgovara da je Balkan “bašta puna cvjetova emocije”.

“Ta naša slovenska emocija u izražaju je stvarno specifična. Jednostavno je negdje između tog slovenskog izraza, ovamo sa zapadne strane, tu smo negdje, tačno između kancona i šansona, negdje smješteni, i Orijenta”, opisuje pjevač i dodaje da je to “sve smiješano u jednu finu, novu, balkansku varijantu zvuka”.

Kada je u pitanju njegov uspjeh Hari smatra da je to vjerovatno zato što se zasniva na toj balkanskoj varijanti zvuka, ali isto dodaje da svi balkanski izvođači nose određeni podizraz koji nikad nije isti.

“Svi na Balkanu, i nezavisno što su sa Balkana, da kažemo, izvođači, autori, svako od nas ima neki podizraz, izraz koji nije isti, svi mi nosimo neki pečat baš sredine iz koje dolazimo. Tako da, Sarajevo, je malo drugačije od Beograda, Beograd malo drugačiji od Skoplja, Skoplje od Zagreba, a opet je to nešto sve nalik jedno na drugo, a opet različito”, govori Varešanović.

Na pitanje o važnosti poetike i liricizma u tekstu pjesama naspram samog ritma i zvuka, Hari je kazao da je njemu sve podjednako važno.

“Mislim da je sve podjednako važno, u samoj pop-muzici apsolutno je važno sve, i orkestracija, i izvođenje, emocija izvođenja, i lirika, i taj tonalitet, i ta harmonija, i ta kompozicija, mislim da je ravnomjerno, ali sam ritam je uvjek važan”, tvrdi on.

Govoreći o muzici novih generacija, Hari je kazao da ne potcijenjuje novu muziku mladih već da joj treba dati šansu.

“Mladi imaju svoj put, mladi imaju nešto novo svoje, i jednostavno, ni sam ne znam šta je važno, ali u svakom slučaju vidjećemo da li će kad prođe vreme, i ova nova muzika opstati, tako da je ne moramo mi optuživati unaprijed. Ja dajem priliku mladima da i oni imaju svoju mladost, ne samo da se preslikava mladost iz ‘80-tih”, zaključuje Hari.

Komentarišući citat njemačkog filozofa Fridriha Ničea da “bez muzike život bi bio greška”, Hari je kazao da je upravu i da je muzika jezik svih naroda.

“Pa, mislim da je muzika jezik svih naroda, svijeta i samim tim sam sve rekao, i jezik i ljubav”, poručuje on.

Počeo sam na terasi hotela Galeb, u Ulcinju, pa poslije toga u poznatom MOC-u, koji bio jedini hotel u Bečićima. Tako da me veže itekako ljubav prema ovoj zemlji, kao da su se rodile sve moje pjesme u njoj”

Ta naša slovenska emocija u izražaju je stvarno specifična. Jednostavno je negdje između tog slovenskog izraza i ovamo sa zapadne strane, tu smo negdje, tačno između nekih kancona i šansona, negdje smješteni, da ne kažem orijenta”

Mladi imaju svoj put, mladi imaju nešto novo svoje, i jednostavno, ni sam ne znam šta je važno, ali u svakom slučaju vidjećemo da li će kad prođe vreme, I ova nova muzika opstati, tako da je ne moramo mi optuživati unaprijed. Ja dajem priliku mladima da i oni imaju svoju mladost, ne samo da se preslikava mladost iz '80-tih"

Ta naša slovenska emocija u izražaju je stvarno specifična. Jednostavno je negdje između tog slovenskog izraza, ovamo sa zapadne strane, tu smo negdje, tačno između kancona i šansona, negdje smješteni, i Orijenta

Bonus video: