Od kada se pojavila na sceni, Aleksandra Prelević Palladino, poznatija kao Dolce Hera, pomjera granice lokalne i regionalne muzičke produkcije, stapajući žanrove u autentičan i prepoznatljiv izraz.
Njen novi singl “Star Kids”, koji je objavljen u ponoć, predstavlja još jedan smjeli korak u tom pravcu, a prva profesionalna bubnjarka u Crnoj Gori ga opisuje kao “otjelotvorenje autorske slobode i muzičkog stvaralaštva kao sinonima za igru”. Ova numera, kako sama kaže, za nju je “istinski bubnjarski raj” i najznačajniji portal za ulazak u njen umjetnički svijet do sada, zato što joj je žanrovski i kreativno najbliskija. Numeru potpisuju producenti i njeni koautori Marko Ćaćić i Todor Tadić iz Knowhere2Run studija iz Podgorice, dok je za spot koji prati “Star Kids”, a koji je režirala sama Dolce Hera, rezultat saradnje sa crnogorskim producentom Radem Todorovićem.
O novoj pjesmi, za Vijesti priča Dolce Hera....
Aleksandra, svoj novi singl “Star Kids” opisuješ kao otjelotvorenje autorske slobode i igru. Je li lakše stvarati muziku bez žanrovskih ograničenja ili upravo to može biti mač sa dvije oštrice?
Pri autorskom radu mi je najvažnije da ne dozvolim spoljnim faktorima da utiču na osjećaj koji me vodi ka umjetničkom stvaralaštvu. Pritom mislim na sve one vrste kalkulacija koje muzička industrija može da nametne kao jedan obrazac koji trenutno dobro prolazi kod publike. Smatram da ovakvo bavljenje muzikom, u potrazi za svojom iskonskom autentičnom verzijom, predstavlja istinsku hrabrost, ali i pokazatelj uvjerenosti u sopstveni umjetnički potencijal. Jedno je muzika kao umjetnost, dok je muzički proizvod za trend nešto što me ne stimuliše da stvaram.
Kažeš da je ovo tvoj najbliskiji projekat do sada. U kom smislu te najviše “ogolio”?
U ovom solo muzičkom projektu, kao što se dalo vidjeti do sada, uživam u tome da istražujem muzičke žanrove. Bila sam u elektrodisko i latino zvuku, pop i nekom alt roku, i sada peti singl tvrđeg zvuka je, kada je moja muzička esencija u pitanju, moj teren. Muzički sam dijete punk-rocka i najduže sam bila u tim vodama kao bubnjarka, te zbog toga me “Star Kids” najvjerodostojnije predstavlja. Posebno sam srećna što bubnjarske dionice objašnjavaju što znači biti prepoznat po tom instrumentu, dok vokalna interpretacija zasigurno predstavlja moje najveće davanje do sada.
Do sada si predstavila pet singlova, svaki s izraženom estetikom i zvukom. Vidiš li već sada jasnu liniju između njih, neku narativnu nit?
Iskreno govoreći imam već toliko mnogo pjesama u fioci, s obzirom na to da radim na predstojećem albumu. Stalno se rađaju nove ideje o njegovoj cjelini i dosta numera ima potencijal da budu singlovi, tako da sam neke koje su inicijalno trebale da budu u albumu već “skinula” sa njega, jer non-stop stvaram i ta narativna nit među njima postaje magičnija. Želim da zaokružim cjelinu na način koji će da se zarotira oko “Star Kidsa” i tog zvuka.
Muzička industrija danas sve više funkcioniše po principima algoritama, viralnosti i ujednačenog zvuka koji lako prolazi kod šire publike. Zbog toga autentičnost često djeluje kao izazovan izbor, možda čak i luksuz. Šta za tebe znači ostati autentična u takvom okruženju? Osjećaš li pritisak da moraš da se prilagodiš ili namjerno biraš da svoj put gradiš drugačije od svih?
Takav pritisak nikad nijesam osjećala, jer sam svoj projekat pokrenula u maksimalnoj osviješćenosti o svom muzičkom identitetu. Jedino na taj način je moguće iz jedne punk rock pozadine muzičara eksperimentisati ulogu performera u različitim žanrovima. Publika treba da može da percipira tu jedinstvenu ličnost artista i mnogo mi znači što vidim da sam prepoznata kod internacionalne publike koja ima vrlo istančan muzički ukus. Učešće na festivalu Montesong mi je u tom smislu donijelo nevjerovatne potvrde širom svijeta da postoji publika koju itekako interesuje moj rad i uopšte visoko umjetnički proizvod.
Tvoje bubnjarsko iskustvo sigurno duboko utiče na način na koji pristupaš muzici. U kojoj mjeri upravo ritam kao temelj tvog muzičkog identiteta oblikuje tvoj autorski izraz?
Vrlo često tekst koji napišem, svoju melodijsku liniju pjevanja dobija nakon što napravim jednu bubnjarsku sesiju u studiju i, kako volim da kažem, nakon što otkuca njen prvi otkucaj srca. Linije pjevanja su izuzetno važan dio mog umjetničkog izraza, jer smatram da je logika načina izgovora riječi i slaganja rima, ali i nekada načina na koji izlomim riječi, specifičan za rezon jednog bubnjara. Mislim da je to najviše karakteristično za rep muziku, a s obzirom na to da su moji koautori i producenti posebno izverzirani za taj žanr, spajamo i istražujemo horizonte naših talenata.
Bonus video:
