Kanadska kantautorka Alanis Moriset godinama otvoreno govori borbi sa zavisnošću i upozorava da je zavisnost od rada najopasnija.
"Zavisnost je potraga za olakšanjem koja te na kraju ubije", dala je ona svoju definiciju u razgovoru za britanski Gardijan.
Rad, seks, ljubav, kupovina – od svega toga je bila zavisna, priznaje. Opisuje ih kao igru "udari krticu" - čim se sa jednom izbori, druga iskoči. Posebno je, kaže, teška zavisnost od posla.
"Kad bih rekla: ‘Drogirala sam se heroinom do četiri ujutru i onesvijestila se’, ljudi bi rekli: ‘O, ne, njoj je potrebna pomoć'. Ali ako kažem: ‘Radila sam kao konj da stignem da završim sve u roku i završila u 4:15 ujutru’, svi bi me tapšali po ramenu: ‘Bravo, kraljice'. A i jedno i drugo je podjednako destruktivno. Bilo koja zavisnost, ako je ne zaustaviš – ubije te. Prvih 20 minuta je super, ali onda poslije toga umireš", istakla je kantautorka poznata po hitovima kao što su "You Oughta Know" ,"Ironic", "Hand in My Pocket".
Ona je priznala da je često imala suicidalne misli.
"Da li sam bila suicidalna? Stalno. I danas se borim sa tim. Imam anksiozno-depresivnu crtu. Senzitivni ljudi su mnogo osjetljiviji na informacije iz okruženja. Ako takvu osobu stavite u sredinu u kojoj je omalovažavaju ili je potiskuju - poželjeće da umre. To je užas. Ako ih, s druge strane, podržavate, slušate i osnažujete – procvjetaće", smatra ona.
Za osjetljive ljude, kaže, okruženje je ključno. Okruženje u kojem se našla na početku karijere nije bilo baš blagonaklono prema njoj, priča muzičarka. Nakon srednje škole naučila je da svira gitaru i počela da piše pjesme. Sa 19 godina preselila se u Los Anđeles, gdje je dane provodila na plaži pišući pjesme, u kulturi u kojoj, kako kaže, "niko ti ne postavlja pitanja, samo piši, piši, piši".
Muzika joj je postala izlaz. Njeni tekstovi su bili "psihološki, duhovno i emotivno obojeni". Ubrzo je potpisala ugovor sa Madoninom izdavačkom kućom Maverick, a album "Jagged Little Pill" je izašao kad je imala 21 godinu – prodat u pola miliona primjeraka u samo jednoj sedmici. Ove godine taj album slavi tri decenije od izlaska.
"Bilo je to teško vrijeme da budeš solo izvođač. Nijesi imao iza koga da se sakriješ. U tom predivnom patrijarhatu, ako muškarci nijesu mogli da imaju seks sa mnom – nijesu znali šta drugo da rade sa mnom", prisjeća se ona.
Kad je posmatrala scenu oko sebe, činilo joj se da uspijevaju samo one žene koje su bile glasne i bez pardona, poput Kortni Lav.
"Pomislila sam: ‘Dobro, pretvaraću se da sam ekstrovert narednih 25 godina'. Onda tekila, sve što me je činilo zabavnijom. Ako držim govor - ksanaks. Sve što mi pomaže da postanem ono što ja nijesam", ispričala je muzičarka.
Bonus video:
