Muzičkih sastava i bendova u Crnoj Gori kao i u regionu bivše Jugoslavije ima mnogo, ali kvalitet se uvijek prepozna od strane publike. Ovo pravilo upotpunosti potvrđuje podgorički alt-rok bend “Krajnji sjever” koji čine Ivan Andrijašević (klavijature i glas), Ivan Mrdak (gitara i glas), Đorđe Sulaver (bubanj i glas) i Dragan Lučić.
“Krajnji sjever” pokazuje da kvalitetu nema kraja objavljivanjem njihovog posljednjeg singla “Neću stati” koji uz njihove prethodne numere “Grad”, “Neka danas popravi juče” i “Istine glas” pokazuje posvećenost kvalitetnoj muzici.
Iz benda su “Vijestima” kazali da je prepreka svih muzičkih bendova odabir samog imena koje su članovi “Krajnjeg sjevera” dugo tražili.
“Čini nam se da je prva velika prepreka svih muzičkih sastava - ime. Vjerujem da bi se danas mnogi od najvećih bendova, da imaju vremensku mašinu, vratili i promislili o svemu. Dok su se pjesme stvarale bez mnogo problema, ime za bend smo dugo birali. Kako to obično biva, kad se ‘pojavilo’ i zazvučalo odmah smo ga prihvatili”, kazao je Andrijašević.
Mrdak je objasnio da tumačenje samog imena slobodno publici, navodeći da definitivno postoje različita shvatanja imena.
“’Krajnji sjever’ je nešto što svako može da tumači na svoj način. Za nekoga je to geografska odrednica, za nekoga je to sistem vrijednosti, netaknuta priroda, neiskvarenost itd. Posljednja numera koju smo objavili je dugo vremena nosila upravo to ime - ime benda. Vjerovatno se to može i naslutiti. U međuvremenu smo shvatili da je tekst mnogo više od toga. Ta pjesma nosi poruku kroz koju se na neki način može dešifrovati i sam naziv grupe i njena ‘filozofija’”, objašnjava Mrdak.
U njihovom prethodnom intervjuu, članovi ovog benda su kazali da danas slušaoci nemaju vremena za kvalitetnu muziku, a solucija za to po Sulaveru je vrlo jednostavna.
“Treba stvarati muziku kojom ste sami zadovoljni. Međutim, treba biti iskren. Muzika i žanrovi koji nas privlače i u kojima se dobro snalazimo se svakako kose sa radio edit filozofijom, pa možemo mirno da spavamo”, ističe Sulaver.
Lučić je kazao da je njihov motiv za njihov rad čista ljubav prema muzici, a sve ostalo uopšte nije važno.
“U ovu priču smo ušli iz čiste ljubavi prema muzici i ništa nas drugo ne zanima. Stvaramo raznovrsne pjesme. Dugačke, višeslojne, atmosferične. Ili kratke, efektne. Ili nekog potpuno drugačijeg sentimenta. Bez obzira na izvor i inspiraciju iz kojih su nastajale, sve one prođu dugačak proces, pun sumnji, debata, promjena, rekonstrukcija... Na kraju dana, jedini filter nam je da sva četvorica možemo da stavimo svoj potpis na njih. Tada znamo da smo iskreni prema sebi, a valjda je to u današnjem vremenu jedna od najvećih stvari koju neko može da pruži svijetu. Samog sebe. Bez laži i prevare”, kazao je Lučić.
Članovi “Krajnjeg sjevera” su osobe sa jakim muzičkim iskustvom, ali kako kaže Andrijašević, ovaj bend je jedno novo poglavlje.
“Iskustva članova benda su jako različita... Lokalni bendovi, studijski snimci, regionalne bine, orkestri... Ali! Sve se to potire kada se krene u jednu novu priču. Sve što ste radili ne znači puno u novom okruženju, novom žanru, novoj atmosferi... Ovo je novo poglavlje ne samo u muzici, nego u životima svih nas. Gledamo u njega, kao dijete u novu igračku. Širom otvorenih očiju... Iskreno se radujući svakom novom tonu i stihu. Dovoljna je anegdota što smo uopšte zajedno krenuli na ovaj put. I što nećemo stati”, objašnjava Andrijašević.
Govoreći o samom procesu stvaranja pjesama, Mrdak je otkrio da kod njih pjesme nastaju na razne načine, neke slučajno a neke planirano.
“Što se tiče kreativnog procesa, svi učestvujemo, nekad na probe dođemo sa uobličenim idejama, a nekad se ideje ‘rode’ na samoj probi. Neke pjesme kao da nastanu odjednom i doživljavamo ih kao poklon. Sa nekima se mučimo. Od nekih potpuno dignemo ruke”, kazao je Mrdak.
Govoreći konkretno o posljednjoj pjesmi “Neću stati”, Sulaver je objasnio da je ona nastala nekako slučajno.
“’Neću stati’ je nastala iz neobaveznog džemovanja, koji je onda inspirisao našeg klavijaturistu da napiše stihove. Danas kada je slušam zvuči mi obratno. Kao da smo već imali zacrtan put kojim ćemo krenuti”, govori Sulaver.
Komentarišući njihov proces, Lučić otkriva da pjesme na kojima trenutno rade su na istoj putanji kao “Neću stati”.
“Pjesme na kojima trenutno radimo idu sličnim putem kao ‘Neću stati’. Makar što se tiče kreativnog procesa. Žanrovski su dosta drugačije, ali proces je sličan. Uglavnom su te pjesme u fazi ‘brušenja’. Konstrukcija je postavljena i sada se bavimo detaljima i finesama kako bi najbolje iznijeli srž svake pjesme. Nekada se sve brusi na probi, nekada kroz razgovor, a nekada i kroz prepiske... Naše različitosti nas vode ka zajedničkom cilju, iskrenoj pjesmi isporučenoj na prirodan način. Onako kako je nama došla”, otkriva Lučić.
Po Mrdaku, njihov bend je svojevrstan generacijski most, koji je po godinama bliži starijim bendovima, a po stvaralaštvu novim.
“Sada kada nam se ukazala prilika da progovorimo koju riječ vezano za domaće stvaralaštvo da pomenemo i ovo. Generacijski smo bliži starijim bendovima, a stvaralaštvom ovim novim.... Kao bend između analogne i digitalne ere, voljeli bi da nove generacije malo zagrebu i istraže i neke ‘starije’ bendove. Ova zemlja pojma nema šta je imala. Ni šta ima”, ističe Mrdak.
Kroz šalu, Sulaver je kazao da bi im bilo lakše ako publika ne bi ništa očekivala od njih.
“Mi bi voljeli da niko ne očekuje ništa od nas. Onda nam je mnogo lakše. Šalu na stranu. Snimaju se nove pjesme. U planu je odavno da sve izađe na vinilu, upakovano u album. Koliko će to brzo biti, ne zavisi samo od nas. Materijal se brusi na svakoj probi, tako da možda bude brže nego što smo zacrtali. Koga zanima šta smo sve spremili za prvijenac moći će da čuje 18. jula na Podgoričkom kulturnom ljetu kada ćemo uživo zajedno sa braćom iz Šarđuna predstaviti jedan drugačiji dio domaće muzičke scene”, kazao je Sulaver.
Crna Gora je uvijek imala dobrih bendova
Promocija bendova je uvjek bila ključna aktivnost, mada po Andrijaševiću, Crna Gora nije uvijek imala dobre promotere bendova.
“Crna Gora je uvijek imala dobrih bendova. Nažalost, nije uvijek imala iskrene i dobre promotere tih bendova. A ni uslova za to. Sada je to već drugačije, jer su tu internet, Youtube, striming servisi... Još se teško izboriti, ali je sve mnogo lakše nego ranije. Nabrojaću par bendova, autora i projekata koji su moji favoriti: Šarđun, Mučin, Bisamkiez, Manitou, Parampaščad, Quiet Dogs... Zanimljivo ovako kada ih nabrojimo nijedan ne zvuči kao da je odavde. Takva je i njihova muzika. Odavno je probila granice sredina i zemlje iz koje dolaze”, kazao je Andrijašević.
Bonus video:
