Povodom desete godišnjice smrti svog sina Artura, poznati australijski kantautor i književnik, Nik Kejv, još jednom se javno osvrnuo na gubitak koji je duboko obilježio njegov život i stvaralaštvo.
Artur Kejv je tragično preminuo 14. jula 2014. godine, u 15. godini života.
Od tada, Nik je bio izuzetno otvoren u vezi sa svojom borbom sa tugom, bilo kroz svoju muziku, poput albuma "Ghosteen" iz 2019. godine, ili kroz svoj njuzleter "The Red Right Hand Files".
U najnovijem izdanju tog njuzletera, Kejv je odgovorio na pitanja fanova, navodi magazin "Far Out".
Jedno pitanje je glasilo: "Prošlo je deset godina otkako je tvoj sin Artur preminuo. Šta ste ti i Suzi naučili tokom tih godina?", dok je drugi fan pitao: "Da li bol traje zauvijek?"
Kejv je odgovor započeo iskrenim riječima.
"Bol ostaje, ali sam otkrio da se s vremenom mijenja. Tuga s godinama procvjeta, postaje manje lična uvreda, manje kosmička izdaja, a više poetski kvalitet postojanja, kako učimo da joj se prepustimo. Suočeni s nepodnošljivom nepravdom smrti, ono što djeluje kao nepodnošljivo, na kraju se pokaže kao nešto što se ipak može podnijeti. Tuga postaje bogatija, dublja, i složenija. Osjećaj je zanimljiviji, kreativniji i ljepši."
Australijski kantautor je zatim priznao, "na svoje veliko iznenađenje", da je naučio mnoge neočekivane lekcije, poput "ogromne vrijednosti i potencijala naše ljudskosti, dok istovremeno priznajem, u svojoj srži, koliko je naša situacija zastrašujuće nesigurna."
Kejv je dodao da je "naučio da svi zaista umiremo".
"Shvatio sam da, iako je svako od nas poseban i jedinstven, naš bol i slomljenost nisu."
Kejv je kazao da ga je gubitak Artura naveo da preispita svoj odnos prema religiji.
"Došao sam do razumijevanja da je Bog oblik percepcije, način da budemo budni za poetski odjek postojanja. Otkrio sam da je Bog utkan u sve stvari, čak i u najveća zla i naš najdublji očaj."
Istakao je da se, kako je vrijeme prolazilo, njegov pogled na svijet se ublažio, i da više ne gleda na svijet kroz zamračena sočiva kao odmah nakon smrti sina.
"Danas nisam ni nepovjerljiv ni sumnjičav prema svijetu, iako mi srce puca zbog njega, i nisam ni očajan, ni depresivan, ni ogorčen", kazao je Kejv.
"Nisam siguran šta sam još naučio, Karlos, osim da smo još uvijek ovdje, deset godina kasnije, živeći unutar sjajnog srca traume, na mjestu gdje se sve misli i snovi spajaju i gdje obitavaju i nada i tuga, u svijetlom i suznom oku oluje – ovom vrtložnom dječaku koji je Bog, kao i svaka druga stvar. Danas ga se sjećamo", zaključio je Kejv.
Bonus video:
