Već više od dvije decenije publika čeka na duet dvije sestre - crnogorske muzičarki Ivane i Nele Popović. Do sada su zajedno nastupale, pjevale jedna drugoj prateće vokale, a tek prošle godine sa Ninom Žižić i Marijom Božović snimile su zajedničku pjesmu.
Singl “Dvorište ljubavi” zajedno sa videom, koji će od danas biti dostupan na YouTube kanalu Ivane Popović Martinović, donijeće priču o svima nama, pokazati da je zdravo djetinjstvo glavni preduslov za kvalitetan život.
Upravo u tom duhu nastajao je i spot - kroz igru, osmijeh i onu vrstu razigranosti koju samo odrasli s očuvanim djetetom u sebi mogu da podijele, a o pjesmi i spotu, kao i duetu na koji je publika dugo čekala Ivana Popović Martinović priča za Vijesti...
Tvoji muzički počeci vezani su za nastupe upravo sa Nelom. Iako su mnogi očekivali još tada prije 20 godina da ćete snimiti duet, Nela se povukla i to se nije desilo do sad. Je li duet bio samo želja fanova, ili ste i vas dvije željele da imate zajedničku pjesmu? Je li vas snimanje numere “Dvorište ljubavi” vratilo u ona stara vremena i probudilo nostalgiju?
Nela i ja smo nastupale punih devet godina, negdje od 2000. pa sve do dočeka 2009. godine. Na pola puta našeg zajedničkog rada i nastupanja ja sam ušla u solo vode, učestvovala sam na raznim takmičenjima, od Idola 2003, preko Intro karaoka 2004. gdje sam pobijedila, zatim prva moja pjesma “Odlazim” na Sunčanim skalama 2004. gdje sam takođe pobijedila i tako dalje... Nela nije bila posebno zainteresovana za muzičku solo karijeru s obzirom na to da je po profesiji profesor matematike i informatike, ali je ipak sa pjesmom “Fenix” 2006. autora Momčila Zekovića Zeka, nastupila na izboru za pjesmu Evrovizije “Evropesma-Europjesma”. Ta numera je zauzela visoko mjesto u finalu i osvojila mnoga srca i ljubav publike. Ipak, u praksi na našim prostorima biti muzičar i interpretator znači mnogo odricanja i haotičnog maltene preduzetničkog života, a mnogo manje umjetničkog. Nela je zbog svega toga na neki način napravila pauzu, ali je isto tako povremeno imala neke nastupe i učešća na raznim snimanjima novogodišnjih programa, kao i prošle godine u pjesmi “Vrijeme za ljubav” koju izvodi sa Marijom Božović, Ninom Žižić i sa mnom. Muzika je naša velika zajednička ljubav, ali je za mene prosto životno opredjeljenje. Dok je Nela sve vrijeme u prosvjetnim vodama, uvijek je postojala ta velika želja da nešto snimimo zajedno kako sa naše strane tako i sa strane naše stare publike i svih onih koji sve to pamte. Evo konačno - želja nam se ostvarila.
Naslov pjesme “Dvorište ljubavi” nosi snažnu simboliku. Šta za vas predstavlja to dvorište - je li to konkretno mjesto iz vašeg djetinjstva, metafora za dom, ili nešto univerzalnije?
Upravo sve što si navela. To jesu sjećanja na naše srećno djetinjstvo, ali i zalog, i kapital za srećno djetinjstvo naše djece. Univerzalna metafora jeste zdrava porodica i zdrav dom, jer su zdrava i srećna djeca upravo to. Kako sam navela u najavi “osnovna emocija je radost, a ne tuga i žal za prošlim vremenima I nostalgija...” Ovim spotom i pjesmom želimo da prikažemo i opomenemo koliko je važno da pametno i neprekidno ulažemo u našu djecu kako bismo imali zdravo djetinjstvo koje je osnov za kvalitetniji život, kako njihov tako i cijele porodice. Ljubav, priroda, igra, beskonačna mašta i sloboda izražavanja je nešto što je osnovni ambijet za zdrav razvoj djeteta. Svakodnevno moramo ulagati u sve to, svakodnevno moramo nesebično kreirati zajedničku sreću. Djeca nijesu samo ukras svijeta, ona su naš život i naša budućnost.
Kažeš da je radost osnovna emocija pjesme, no koliko je bilo teško izbjeći nostalgiju i taj žal za “boljim vremenima” i fokusirati se na optimizam i budućnost?
Iskreno i nije teško, jer živimo ne žaleći za starim vremenima, već stvarajući na našem iskustvu nova srećna vremena. Najviše smo zahvalne roditeljima koji su nas tri sestre vaspitali i osposobili na vrlo progresivan način za ono vrijeme, naučili da gradimo i čuvamo slogu i saradnju, učili toleranciji, raznim vještinama koje su nam pomogle da danas kada smo sve tri majke, na leđima ne nosimo teret, tugu i žal, već radost, upornost, ljubav i jaku volju za nas i naše porodice i uz to mnogo, mnogo smijeha i šale. Naši roditelji odavno više nisu sa nama, ali kao da jesu. Bili bi zaista ponosni na sve što danas čuvamo, i nadograđujemo, a prenosimo na našu djecu. Ovaj spot je nekako rađen i za uspomenu na sve njihovo i naše što imamo.
Dok smo djeca jedva čekamo da porastemo. To dijete u nama doživljavamo kao nezrelo, no kad odrastemo ukapiramo da nam ono daje autentičnost i podsjeća ko smo i kakvi bili dok nas životne okolnosti nijesu oblikovale i promijenile. Za šta je važno to dijete u nama i koliko nas upravo ono čuva da ne postanemo preozbiljni, umorni, zatvoreni za emocije i ljepotu života?
Ne sjećam se sebe koja je ikad željela kao mala da bude velika. Ja sam obožavala da se igram, da stvaram, izmišljam. Isti smo takvi svi bili u mom okruženju, neko možda manje, neko više svjestan. Ono što bi današnjoj djeci bilo korisno je da se mnogo više igraju bez telefona i da su često vani. Da kroz direktno iskustvo, posebno spontane igre sa drugom djecom i stvaranja, uče o odnosima, praštanju, ljutnji, toleranciji. Tako što više iskustva, ali rezultata u svemu budu imali, imaće kad odrastu mnogo više izgleda da ožive taj duh djeteta. Duh djeteta u odraslom čovjeku budi iskrena osjećanja, istinite formulacije prije svega prema sebi. Odatle kad polazimo jednostavno smo iskreniji prema drugima, i prema svemu uopšteno. Isto tako za odraslu osobu ključ buđenja duha djeteta je jednostavno igra. Odrasli su zaboravili da se igraju. Čak i pored svih modernih gospodara vremena i duše (mislim na telefone, novac, poslodavce, ambicije...) moramo naći vremena da se igramo i glupiramo. Posebno sa djecom, i malom i velikom, a najluđe igre mogu biti kad se igramo i glupiramo baš sa odraslima. Zato šalite se što češće, izmislite neku igru, morate ulagati u svoju sreću, ona ne dolazi sama od sebe ako je ne prizovete i ne proizvedete.
Zdravo i sigurno djetinjstvo presudno je za formiranje čovjeka u stabilnu i srećnu ličnost. Jeste li i na koji način tu ideju provlačile kroz pjesmu i spot “Dvorište ljubavi”?
Pa evo nek jednostavno pogledaju ljudi spot - zapravo to je upravo i cijeli realan ambijent, radnja i energija koja je iskrena i jaka. Dvorište je zaista naše i dvorište našeg strica gdje smo se zaista nas dvije najčešće sa bratom Milošem i sestrom Jelenom upravo tako i igrali do iznemoglosti. Svaki dan je ljeti bio obavezan za kupanje na Cijevni i ona zaista čini zlatno sjećanje, ali i današnju realnost i radost i za našu djecu.
Posebno neka obrate pažnju na naše male glumce. To su zaista fenomanalna djeca, sve što vidite je njihovo spontano i iskreno ponašanje i direktno stvaranje i kreiranje priče na naše šture, ali jednostavne instrukcije koje smo im davali. Moja ćerka Staša je iskoristila svoje posebne rediteljske, ali i pedagoške talente za organizaciju i realizaciju kostima i malog skeča u kojem glume mlađi klinci Anja, Greta, Vuk i Kosta. Stariji dječaci, moj sin Dušan i drugar Maksimilijan i djevojčice Dunja, Lara i Jana su u svemu pomagali, glumili takođe, a u međuvremenu su se fenomenalno družili i zabavljali. Tu su takođe naša najstarija sestra Ana i njena djeca, već iskusni glumci i saradnici na snimanjima, Tea i Viktor, kao i mama Sanja i mama Veronika koja je kao profesionalni fotograf sve vješto i zabilježila.
Kostimi su, na primjer, namjerno čista improvizacija kako smo najčešće stvarno i radili kroz igru. Sve je od stare garderobe i komada platna koje ja godinama skupljam i od čega smo uvijek pravili razne kostime za maskenbale i kućne predstave koje smo ručno pravili, a ne kupovali. Dječija igra sa vodom je nešto najnormalnije i najprirodnije što se može vidjeti kod nas, to je za njih najluđa zabava, prskanje, kupanje. Ta djeca su toliko fluidno sarađivala da su Peđa Kecojević i Zoran Radonjić iz Zoom produkcije bili potpuno oduševljeni i djecom i njihovom saradnjom. Naravno, posebnu čar u spotu je donio naš, odnosno Nelin sin Vuk. On ‘ukrao’ u spotu gitarski solo svom tati, Mićku Peruničiću koji je sa Ivanom Ivanovićem uradio i ovaj prelijepi aranžman. Vuk je vanserijsko dijete, koje uveliko uči i svira gitaru, najveći je fan ikad Vlatka Stefanovskog i zaista je naučio da svira onaj solo, nema foliranja. A Nela i ja izvlačimo iz njega spontano nove talente za glumu, matematiku i trenutno vodimo po tom pitanju.
Vrijednosti koje djeca usvoje u najranijem djetinjstvu prenose na njihov život kad odrastu. I same ste majke i vrijednosti koje ste i same usvojile kao djeca danas, kako kažeš, prenosite na njih. Koliko je važno da im pružimo siguran prostor za odrastanje? Smatrate li da je to danas teže u ovom digitalnom dobu, kad djeca ne uče samo od nas, već im je zahvaljujući internetu sve dostupno?
Roditeljima je danas mnogo teže. I nas tri se isto stalno borimo sa trendovima, posebno digitalnim. Ali dokle god umijemo da im ponudimo sadržaj, animiramo kroz radost, igru i izazov, rad i rezultat uz minimalnu upotrebu telefona i tableta, mislim da smo u prednosti. Najveća je nesreća ona čuvena linija manjeg otpora pod izgovorom - neka ih, kao sva druga djeca. Roditelji pribjegavaju manjem otporu, jakim i lošim uticajima zbog mnogo čega. Puno je razloga koji zahtijevaju ozbiljnu pomoć, ili stručnu ili finansijsku i slično, a o njima ne treba suditi i kuditi, već uputiti i pomoći. Ali ako pričamo o pristojnim i normalnim uslovima za odrastanje, onda je razlog najčešće čista lijenost i neznanje.
Danas je previše vršnjačkog nasilja svake vrste, na tome bi trebalo svakodnevno raditi, postavljati neke bolje norme, boriti se sistemski a i individualno. Ovo je naš način da prikažemo da su priroda, igra, kreativnost, stvaranje, ljubav i podrška siguran prostor za stvaranje prije svega dobrih ljudi.
U spotu dominiraju slike prirode, igre, slobode… Kako ti pamtiš svoje djetinjstvo? Da li te danas određeni mirisi, ukusi, mjesta asociraju na ta vremena i voliš li da ih se prisjetiš?
Da, upravo ovako kao što se naša djeca igraju u spotu i mi smo bili mokri po čitav dan, što od znoja što od vode, igrali predstava, fantazirali i glupirali se. Isto i oni to danas rade i pored sve luđih uticaja sa strane, ali ubijeđeni smo da rastu u dobre i kvalitetne ljude.
Najljepše boje i mirisi su sa suvih zlatnih polja u okolini Cijevne, šum rijeke i vodopada, ljetnji vruć vjetar, ljetnji pljuskovi i ona uzbudljiva prelijepa atmosfera prije kiše, bockanje po stopalima od isušene pokošene trave, miris mokre trave i zemlje poslije kiše… Naše vrištanje i smijeh u žaru nekih ludih igara. Tišina dok se tražimo po mraku dok igramo žmurke i zrikavci, zrikavci stalno zrikavci … Vruć beton na starom bunaru gdje smo zaista brojali zvijezde padalice do kasno u noć… I miris i moć nadaleko čuvenih majčinih zamotuljaka, žagri ali i zetskih kolača i priganica (jela i peciva od tijesta).
Za razliku od tebe koja si ostala u muzičkim vodama, Nela je ipak izabrala drugi put. Danas se povremeno pojavi u nekoj tvojoj pjesmi. Svaki posao, pa i posao muzičara je težak, naporan, no jesi li ti poput nje nekad razmišljala da odustaneš i baviš se drugim stvarima?
Probala sam, ne da odustanem, to nikada, ali da se paralelno obezbijedim - da. Ali zaista ne ide. Ne ide, nije u mom karakteru da imam fiksno radno vrijeme, ne ide da imam gomile papira, faktura da o njima vodim računa, ne ide da sjedim u stolici osam sati, jedva i dva u vožnji istrpim, ne ide da mi drugi zbog bilo kakvih posebno ličnih interesa, finansijskih, političkih, zakulisnih kroje budućnost, dostavljaju planove i uslovljavaju kreativnost. Zato sam danas samostalni umjetnik i to je samo jedan od mnoštva mojih oblika slobode. Ali i izazov i zadatak da više radim u težim, ali stvaram u neograničenim uslovima.
Bonus video:
