Početkom novog milenijuma, u Mostaru je oformljen bend Zoster, koji je nastao, kako sami članovi kažu, “kao posljedica pada imuniteta društva”. Iz potrebe da se nešto kaže i učini, “Zoster” i danas, nakon 25 godina postojanja, bije istu bitku, te kroz svoje stihove prati društvene promjene, neumorno kritikujući i opisujući stanje u kojem živimo.
Do sada su objavili pet studijskih albuma, a sa još aktuelnim “Najgori” uspjeli su da potvrde status jednog od najvažnijih regionalnih sastava. Zato je festivalski line up nezamisliv bez njih, a čak i kad se na nekom iz godine u godinu druže sa publikom, poput OK festa na Tjentištu, fanovima to ne smeta. Naprotiv, treća godina zaredom u NP “Sutjeska” najbolji je dokaz rasta njihove popularnosti u regionu.
“Zbog ovog mi postojimo. Zbog ovog smo nekako viši. Nismo baš mogli izmaštati da ćemo stići na ovaj nivo, iako smo kao klinici maštali da nastupamo na velikim binama i budemo jedinstveni s publikom. Naša želja je bila da budemo prepoznati, da ono što mi radimo bude voljeno. Ipak, ovakvim reakcijama publike se nijesmo nadali, te moram priznati da smo mali i postiđeni”, ispričao je “Vijestima” Mario Knezović, frontmen Zostera te otkrio da upravo otuda deviza koju često ponavlja na koncertima, “Zoster grupa, vaša grupa”.
Od benda koji je svirao kao predgrupa, danas su im namijenjeni glavni termini na festivalima, a imaju priliku da sviraju na mjestima na kojima za ove dvije i po decenije nijesu nastupali. Muzički izraz Zostera s vremenom razvio i obogatio, a nijesu se ustručavali da eksperimentišu sa zvukom, dok su poruke ostale dosljedne i snažne. Njihovi albumi prate razvojni put grupe, svaki je bio značajan korak naprijed u kvalitetu i kreativnosti.
“Zvučno smo se dosta menjali i na to smo naučili svoju publiku. To je naš najveći uspjeh. Bio je to prirodan put. Naša svaka promjena je prirodna. Dakle, ono što sam ja i zamislio davno kao autor i osnivač jesu stalne promjene u skladu sa svojim godinama, u skladu sa onim kako se osjećamo. Naše pjesme su dnevnik našeg života koji će ostati i kad nas ne bude. One će ostati da svjedoče kako je bilo i tu nema laganja”, otkriva Knezović.
U pripremi je novi album, a na prošlom, “Najgori”, glavni junak je Tadija, lik čija kompleksnost i unutrašnje borbe čine okosnicu priče. Tadija je “najgori” prvenstveno za sebe, što odražava njegovu ličnu krizu i nesigurnost. Novi album donijeće priču o Tadijinom sinu, a najavljen je singlom “Ne okrećem se tata” koji je odlično prošao kod publike.
Pjesma se može tumačiti na više načina, što joj daje dodatnu dubinu i složenost. Tata može predstavljati simbol podrške u korumpiranom i nepravednom okruženju, ali može biti i figura autoriteta koji ne utiče dobro na glavnog junaka jer je “najgori”. Na pitanje šta je zapravo kroz stihove pomenutog singla želio da opiše i kako se osjeća Tadijin sin, Knezović je odgovorio:
“To ćemo tek postepeno otkriti. Polako ćemo otvarati jednu po jednu temu. Ono što je važno je ona istina koju svaki sin osjeća prema svom ocu. Nema veze ko je on, kako se zove. Mi smo ocu dali kožu najgoreg. Možeš li zamisliti da je tvoj otac najgori čovjek na svijetu? Probaj. I da ga voliš, isto kao što ga voliš. Iako to možda ne možete zamisliti da je on najgori, recimo da drugima jeste. I mi moramo da živimo i da to osvijestimo. Sad filozofski govorim, u pitanju je jako emocionalna priča. Bez obzira na to moramo da se konstantno preispitujemo. Dužni smo to sebi. Moramo ih gledati kao ljude, kao obične momke koji su nekad bili mladići, moramo vidjeti ko su ti ljudi koji su nas napravili i biti svjesni da i oni mogu da griješe”, poručuje Mario dodajući da priča o Tadiji i njegovom sinu nije autobiografska, već je fikcija koja nosi univerzalnu emociju onu o roditeljima čije najbolje namjere ponekad ostavljaju najdublje tragove.
“Moramo se izboriti za sebe, to je naša dužnost. Ne bi Tesla, da je slušao roditelje, bio to što je danas. Ne bi nikad otišao u Ameriku, radio bi šta mu oni kažu. Dakle, moramo razumjeti da se stvari događaju. Mi volimo roditelje, to nije upitno, ali moramo se izboriti za sebe. Mi nismo naši roditelji”, poručuje sagovornik “Vijesti”.
U novim pjesmama Zoster otvara pitanje odnosa očeva i sinova posebno značajnog na Balkanu, gdje se kroz mušku liniju često prenose ne samo imena i uloge, već i očekivanja, pritisci i neizgovorene poruke koje oblikuju čitave generacije.
“Mi u našim podnebljima kćere zovemo ‘sine’. Kroz pjesme suočavam te muškarce koji su preuzeli odgovornost. Duboki sam ženoljubac, dakle imam dvije sestre i dvije kćerke. Moje sestre su emancipovane žene i ja mojim kćerima naravno šta mogu drugo poželjeti nego da i one budu emancipovane, srećne, svoje, da nisu tlačene žene, da nisu uslovljavane. A zato je potrebna ljubav. Sve radimo iz ljubavi, ona je važna. Moja mama kaže, kad kuvaš, ako nema ljubavi, nemoj ni kuvati već naruči nešto iz pekre. Dakle, ljubav je najvažniji začin u svemu. Ako sve što radiš ne radiš iz ljubavi onda to nema smisla”, smatra Knezović.
Na prošlom albumu, kako su pjesme jedna po jedna puštane u etar, publika je imala priliku da postepeno slaže mozaik i otkriva priču koju one zajedno donose. Po provjerenom receptu odvijaće se priča i novog albuma koji će donijeti deset pjesama a pojaviće se do kraja godine.
“Malo po malo ćemo otkrivati priču. Iznenađivaćemo publiku svakom pjesmom. Mora biti malo uzbuđenja. Ne valja sve servirati odjednom. Kao i u svakom odnosu, ne valja sve otkriti na samom početku. Ono što je najbitnije je da smo nadahnuti, imamo priču koju nastavljamo. Već završavamo drugi singl, pjesme za album su napisane. Trenutno je vruće tako da se trudim da ne maltretiram ostale članove, ali čim zahladi vraćamo se u studio i nastavljamo sa snimanjem albuma”, zaključuje Knezović.
Bonus video:
