Hiperprodukcija u muzici posljednjih godina izaziva velike rasprave. Neki tvrde da objavljivanje više materijala pomaže da se publika održi angažovanom, dok drugi smatraju da vodi do zamora i prezasićenosti.
Mnogi popularni izvođači često se nađu na meti kritika zbog ovog trenda. Tejlor Svift i Charli XCX su česti primjeri, a nedavno se na listu pridružila i Sabrina Karpenter, koja je odgovorila mudro:
"Ako umjetnici često objavljuju albume, onda je pitanje: 'Zašto su to uradili? Zašto stvaraju umjetnost?' Nisam gledala Frozen tri godine nakon izlaska. Ako nisi spreman/spremna da slušaš muziku, nemoj kliknuti plej", poručila je Karpenter.
Čapel Rouan je takođe naglasila da bi publika bila iznenađena da njen drugi album izađe tek za dvije godine.
Ono što često zaboravljamo jeste da stvaranje mnogo materijala u kratkom vremenskom periodu nije nov fenomen. Ranije je ovo bilo uobičajeno, ali danas društvene mreže i digitalna dostupnost čine da sve izgleda intenzivnije i brže nego što stvarno jeste.
Muzička istorija pokazuje da je stvaranje velikog broja albuma u kratkom vremenu zapravo tradicija, a neki od najlegendarnijih izvođača su postavili standarde koji i dalje fasciniraju.
Bitlsi, na primjer, objavljivali su po jedan album svake godine dok su bili aktivni, ponekad i dva. Prins je bio jedan od najintenzivnijih u tom pogledu, objavljujući album skoro svake godine više od 20 godina.
Rekorder kao umjetnik s najviše albuma koji su se našli na Billboard 200 listi je Elvis Prisli. On u svom opusu ima između 200 i 300 albuma. Džoni Keš ima više od 100 albuma, kao i Frenk Zapa. Zapina situacija je prilično jedinstvena jer je više albuma objavljeno posthumno nego dok je bio živ.
Kada je riječ o onima koji su objavili još više albuma, neka imena vjerovatno nikada niste ni čuli. Na primjer, japanski muzičar Merzbow, koji je postao jedan od najproduktivnijih umjetnika s više od 400 albuma i bezbroj drugih snimaka i saradnji, dok više od njega ima grčka pjevačica Nana Muskuri, koja je objavila oko 450 albuma.
Međutim, onaj koji drži rekord, s više od 650 albuma, je američki umjetnik Brajan Kerol poznatiji kao Buckethead. Većina ovih albuma traje oko 30 minuta, ali ih odlikuje izuzetna raznolikost stilova i eksperimenti sa zvukom.
Bonus video:
