Vanvremenskim hitovima dobrog gospodina rokenrola Vlade Divljana u izvođenju “NeVladine organizacije” večeras će na Trgu Argentina od 20 časova biti spuštena zavjesa na ovogodišnje izdanje manifestacije Podgoričko kulturno ljeto.Bend “NeVladina organizacija” pokrenuli su originalni “Idoli”: Vlada Divljan nakon što se vratio iz Australije uz svog dugogodišnje prijatelja i saradnika Zdenka Kolara. Danas u ovom sastavu svira još i Divljanov saranik, pijanista i profesor Aleksandar Šandorov, ali i nekadašnji članovi NeVladine organizacije Boris Bunjac i Marko Milivojević. Ekipi su se pridružili i Damjan Dašićić i Marko Čalić, a njihova misija je očuvanje Vladinih velikih hitova, izvođenje njegovih bezvremenskih pjesama i ponovno proživljavanje Vladine muzike zajedno s publikom.
“Naziv NeVladina organizacija bila je Vladina ideja, to je jedno od imena koje je Vlada koristio za života kad smo svirali zajedno. Tada je bio trend osnivanja nevladinih organizacija koje su se bavili raznim stvarima, izvlačili pare od Evrope, i borili se za očuvanje raznih stvari”, prisjeća se kako je bend dobio ime u razgovoru za Vijesti Zdenko Kolar.
Brzo po osnivanju NeVladine, Divljan se preselio u Austriju, pa je sa svojom “organizacijom” sporadično radio koncerte. Ekipa koja je tada bila uz njega riješila je da nastavili ideju iz tog vremena i čuva Divljanove pjesme od zaborava.
“Vladine pjesme su divne, ima i genijalnih koje imaju sjajna muzička rješenja. Takve numere je lijepo svirati. Mi smo sa Vladom sarađivali, snimali smo te pjesme na originalnim nosačima zvuka, tako da ih smatramo i svojim. Svirao sam sve te numere ko zna koliko hiljada puta, što u studiju, što poslije po koncertima, i onda sam to kroz ovaj projekat nastavio. Jednostavno, postoji potreba, ljudi hoće da ih čuju i kompletna priča ima smisla”, siguran je Kolar.
Sa Vladom je kako kaže, čitav život svirao i družio se, počev od bendova prije Idola, pa u Idolima. Kada se kultni bend raspao, nastavili su da rade zajedno, a kada je Divljan snimio solo album u taj projekat se uključio i Šandorov. Nakon EKV-a bubnjar Marko Milivojević se pridružio Vladinom bendu, kao i Boris Bunjac.
“Kada je Vlada, nažalost, umro, prestali smo da radimo. Tri godine nakon Vladine smrti opet smo se okupili kako bismo napravili veliki koncert u Sava centru, gdje smo svirali mi, kao beogradska ekipa, i Maks Juričić ispred hrvatske ekipe sa kojom je Divljan sarađivao. Tu je bilo dosta gostiju, svaku pjesmu je pjevao drugi pjevač, bio je izvanredan koncert. Odlučili smo da deceniju od Vladinog odlaska opet počnemo da sviramo te pjesme. Isti su aranžmani koje smo svirali s Vladom, jedino što smo morali da se pojačamo zbog zvuka sa gitaristom Damjanom Dašićem, čovjekom koji je pun energije, a tu je i Marko Čavić. Baš su lijepo htjeli da rade i nekako su, bar mene, podmladili”, priznaje Kolar.
Upravo prisustvo bivših članova Vladinog benda i saradnika publici koja dođe na koncerte daje posebnu emociju. Oni svojom svirkom podsjećaju na zajedničke godine rada i stvaranja. Na taj način Vlada ostaje prisutan ne samo kroz pjesme, već i kroz ljude koji su mu bili bliski.
“Sve te pjesme je Vlada utkao u naš rock’n’roll ili našu zabavnu muziku. Možda čak publika i ne znaju, ali mnoge pjesme Idola je Vlada radio. Mi smo ih takve prihvatili i izvodimo ih, nosimo u srcu”, naglašava Kolar.
Uvijek na granici cenzure
Od vremena Idola pa do solo karijere, Vladin repertoar uvijek je nosio posebnu energiju i izraženu emotivnu snagu. Kroz svoje pjesme znao je da se dotakne i osjetljivih tema, a primjer za to je čuvena numera “Retko te viđam sa devojkama”. Još jedan značajan trenutak u njegovom stvaralaštvu bila je pjesma “Maljčiki”, za koju je govorio da je bila na granici da bude cenzurisana, ali je uprkos tome uvijek nailazila na dobar prijem publike.
“Idoli, ali kasnije Vlada uvijek je išao tom granicom negdje između zabranjenog i dozvoljenog. Definitivno on je bio jedan jako kulturan, fin i pametan čovjek. Znao je dokle može da ide. Tu i tamo možda neke pjesme zazvuči rogobatnije, ali logično da od deset kompozicija na albumu budne jedna koja se nekome ne sviđa”, objašnjava Kolar.
Za razliku od današnjeg medijskog okruženja, tada su radio i TV stanice imale muzičke urednike, a postojali su i muzički kritičari. Njihov sud i procjena često su određivali koliko će neka pjesma ili album opstati i kakav će uticaj imati na publiku, što je davalo posebnu težinu svakom izdanju.
“Mislim da to nije pravilo. Muzički urednici su ljudi od krvi i mesa kao i svi mi. Vrlo malo u suštini i u bivšoj Jugoslaviji je bilo tih pravih muzičkih poznavalaca koji su znali da prave program. Sve se svodilo na to ko ti se više, a ko manje sviđa. Hoće li pustiti jednu ili dvije pjesme više, nego nekog drugog benda je najmanje bitno. Radio sam na radiju i znam kako se biraju pjesme. Tu je najbitnija tematika - o čemu pjesma govori pa se na osnovu toga poveže sa gostom u studiju. To su načini kako rade muzički urednici, ali ne mora to da bude pravilo, verovatno, neko drugačije radi”, ističe Kolar.
Danas je zahvaljujući internetu sve dostupno, i gotovo da više nema cenzure. Svaka pjesma, bez obzira na žanr ili kontroverznu tematiku, može brzo da dopre do publike širom svijeta. Ljudi sami odlučuju šta će da slušaju, dijeleći i komentarišući online, pa popularnost i uticaj numere više ne zavise od urednika ili kritičara, već od direktnog odnosa sa slušaocima. O tome koliko ta “neograničena sloboda” pomaže umjetnosti s obzirom na to da je od tada znatno opao kvalitet muzike, kaže:
“S jedne strane pomaže, jer te neke pjesme koje su se slabije slušane su sada dostupnije, ali s druge strane i ne valja jer je hiperprodukcija svega i svačega. Kada odeš na internet i ukucaš nešto, šta će ti dalje nuditi sve zavisi od programa i algoritama tog servisa. Oni te ‘natjeraju’ da preslušaš razne stvari, ali ubrzo shvatiš da mnoge od njih ne zaslužuju tvoju pažnju. Na primjer, kada odem na YouTube da pratim sadržaj o muzičkim instrumentima, algoritam me počne bombardovati videima o graditeljima gitara i svega što se tiče instrumenta, a mnogi od tih sadržaja me ne zanimaju. Takav je algoritam i tako funkcioniše YouTube. Naravno, postoji šansa da neka pjesma ipak dopre do tebe, ali to ne znači da je i kvalitetna”, naglašava Kolar.
Presjek Divljanovog opusa
Vlada je iza sebe ostavio ogroman muzički opus, ali na koncertima koji obično traju do dva sata NeVladina organizacija jednostavno nije u mogućnosti da odsvira sve pjesme. Zato se repertoar pažljivo bira, fokusirajući se na najznačajnije hitove i one numere koje najbolje odražavaju njegovu kreativnu energiju i vezu s publikom.
“Mi na našim koncertima sviramo dosta Idola, zatim i pjesme iz perioda Vladine solo karijere, nekoliko onih sa albuma ‘Tajni život AP Šandorova’. Nađe se tu i po koja numera koju je Vlada snimio sa Letnim kinom. Bude tu nekih 30-tak pjesama na repertoaru te koncert nekad traje malo duže od dva sata”, pohvalio se Kolar.
Tempo života i način konzumiranja muzike promijenili su navike slušalaca, pa se programi prilagođavaju tako da budu dinamičniji i sažetiji, istovremeno zadržavajući ključne hitove i najvažnije muzičke momente. Zbog toga su mnogi izvođači bili primorani da skrate svoje nastupe.
“Skoro smo svirali koncert povodom Divljanovog rođendana, bilo je to maju i čuveni kritičar Peca Popović mi nakon nekoliko dana kaže, “dobar je koncert, ali dugo traje. Morao sam da idem ranije’. Šteta, jer je propustio najbolje pjesme”, kaže Kolar i dodaje da je svaka živa svirka bogatstvo..
“Bez obzira na vrstu muzike, na svakom živom nastupu ćete nešto novo čuti i nešto saznati. Tu zabavu čovjek treba da živi”, savjetuje Kolar koji ne krije da uživa kad u publici vidi i pripadnike mlađih generacija koji s njima u glas pjevaju numere koje izvodi NeVladina organizacija.
Nastupati po trgovima posebno je zahtjevno jer su to uglavnom nejfrekventnija mjesta u gradu. Slučajni prolaznici se rijetko zadržavaju dovoljno dugo da potpuno uživaju u nastupu, pa izvođač mora dodatno da se potrudi da privuče i održi pažnju onih koji su tu “zalutali”.
“Nadam se da neće biti visoka bina, jer želim da vidim face ljudi i kako reaguju. Kada vidimo nekoga ko je zadovoljan, koji skače tamo u publici, onda je i nama na bini mnogo ljepše. Ako je daleko, to malo otuđeno izgleda i publika od muzičara i muzičari od publike”, smatra on.
Novi talas je bio svjetska moda
Idoli su, zajedno sa bendovima poput Prljavog kazališta, EKV-a, Prnog valjka, Električnog orgazma, tokom 80-ih godina pokrenuli novi muzički talas koji je zadržao popularnost i četiri decenije kasnije. Ono što je te pjesme i taj zvuk činilo drugačijim bila je kombinacija više faktora počev od energije izvođenja, hrabrost u izboru tema, inovativnom pristupu muzici, do autentičnosti u interpretaciji. Upravo ta kombinacija elemenata omogućila je da ovaj talas ostane prepoznatljiv i relevantan i danas.
“Prije svega sve su to bili dobri svirači. Imali smo tu neku priču, izašli smo iz 70-ih, malo je i u državi bila ta neka relaksiranija atmosfera, Tito je umro, osjetilo se kao da možeš da kažeš nešto svoje i drugačije. Svi su ti bendovi imali neku potrebu da nešto iskažu i da zvuče drugačije. Nije novi talas nastao u Jugoslaviji. Ista stvar se događala i napolju, u Londonu, u Njujorku. Jednostavno, to je bila moda. E, sad, zašto se ti bendovi pamte danas više nego neki drugi, to je drugo pitanje. Ušli smo u krizu poslije 90-ih, država se raspala, sve je postalo nekako hermetički. Bendovi koji su tada nastajali nisu imali taj zamah koji smo mi imali. Pretpostavljam da je to razlog. I sam sam nastavio da slušam tu muziku koja je nastajala u vrijeme kad sam i sam bio muzički aktivan. Pola stvari koje su nastale 90-ih, sem nekoliko ljudi, nisam pratio i slušao. Slušao sam Prinsa, Stivi Vondera, taj fank i soul. Sve ostalo je nekako prošlo, mimo mene. Ne kažem da Nirvana nije veliki bend, jednostavno mene nisu prijali” iskren je Kolar.
S obzirom na popularnost Divljana širom regiona, ovih nekoliko koncerata neće biti jedini. NeVladina organizacija nastaviće širom bivše Jugoslavije da promoviše pjesme uz koje su mnoge generacije odrasle.
“Koncert povodom Vladinog rođendana bio je pilot projekat. Prije toga smo svirali u Beču. Pošto je to u Austriji sa tom njegovom publikom dobro prošlo, svirali smo u Beogradu i Zagrebu, imali još nekoliko koncerata po Srbiji, posjetili neka manja mjesta. Nedavno smo svirali i u Osijeku. Danas je sad nas čeka Podgorica, u novembru imamo jedan veliki koncert u Skoplju, poslije toga i Sarajevo. Vjerovatno će i neka Slovenija da se pojavi. Nije još ništa zakazano, ali mi ne žurimo”, zaključuje Kolar.
Bonus video:
