DRUGA NOĆ CITY GROOVE FESTIVALA

Džiboni okupio i staro i mlado, Morcheeba "kupila" harizmom i zvukom

Englezi nisu imali nikakve trikove u rukavu kojima bi „zapalili“ publiku, oni su donijeli samo ono zbog čega smo valjda svi bili tu – dobru muziku
65 pregleda 3 komentar(a)
Morcheeba, City Groove, Foto: Instagram
Morcheeba, City Groove, Foto: Instagram
Ažurirano: 04.06.2017. 18:11h

Ponovo su organizatori City Groove festivala mudro podijelili lajn ap i uspjeli da privuku različite profile posjetilaca, a da svi kućama odu zadovoljni. Zavisilo je od vašeg ukusa ko je bio zvijezda druge festivalske večeri – Morcheeba jeste svjetsko ime, ali je Džiboni ime koje znaju u svakom domaćinstvu na ovim prostorima. Sa druge strane, svaki koncert hrvatske pop zvijezde jeste spektakl, ali je prijatno iznenađenje u vidu gostovanja engleske trip hop grupe ono što daje šmek, po čemu će se pamtiti ovogodišnje izdanje City Groovea.

Da je Morcheeba na gostujućem terenu pokazalo je i to što je Džiboni dobio udarni termin, Englezi su nastupili prije njega, ali je njihov izlazak na binu dočekao pun parter Stadiona malih sportova. Doduše, zaista se čekalo, bend se namještao dobrih pola sata, a onda prvo, pa muško : već na prve tonove pjesme „Trigger Hippie“, jednog od najvećih hitova koje Morcheeba ima , krenule su ovacije publike koje su nosile pjevačicu Skaj Edvards pri njenom uletu ne binu.

„Dobro veče, čujemo li se? Lijepo je biti ovdje, prvi put“, poručila je po izlasku pjevačica koja će tokom večeri začarati podgoričku publiku svojom neposrednošću i harizmom.

Englezi nisu imali nikakve trikove u rukavu kojima bi „zapalili“ publiku, oni su donijeli samo ono zbog čega smo valjda svi bili tu – dobru muziku. Mada su vrhunac karijere doživjeli na prelazu milenijuma, sinoć su pokazali da ne spavaju na lovorikama. Odsvirali su koncert dostojan imena i novijim pjesmama pokazali da nisu skrenuli sa kursa.

Skaj Edvards se i vratila u bend kako bi se podsjetili kako je popeti se na muzički Olimp i svakome ko ju je gledao uživo bilo bi teško da zamisli Morcheebu bez nje, iako su braća Godfri tu pravi autori. Skaj je dominirala situacijom svakog trenutka plijeneći pažnju publike u crnoj seksi haljini, njišući se uz mikrofon i konstantno smijući između pjesama.

„Sviđa li vam se moja haljina? Sama sam je pravila“, otkrila je pjevačica koja se školovala za modnu dizajnerku, ali joj je muzika ukrala srce i život.

„Moram nešto da vam pokažem“, dodala je ona, a onda na oduševljenje prisutnih otkrila da joj povelika narukvica služi i kao pljoska iz koje je uzela dva, tri cuga.

„Unutra je tekila“, namignula je poput nestašne tinejdžerke i nasmijala se.

Morcheeba se prošetala kroz diskografiju, bilo je kako starih hitova, tako i novijih pjesama sa albuma na kojem su radili samo Skaj i Ros Godfri, a koje nisu naročito drugačije. Veći dio koncerta nosile su lagane melodije, često i psihodeličan, ponekad vesternovski, preko kojih se nježni glas Skaj probijao poput dima sa bine kroz vazduh. U drugoj polovini koncerta Englezi su pokazali da znaju i da rokaju, odsvirali neke žešće i plesne pjesme, a u odglumljenom brzinskom bisu zatvorili koncert favoritom fanova „Rome Wans't Built In a Day“.

Pjevačica se u jednom trenutku požalila da joj ne rade slušalice, ali ni to joj nije smetalo, osjećala se kao kod kuće, a kako i ne bi kada joj je na bini bila cijela familija. Naime, basista Morcheebe je njen suprug, a 21-ogodišnji vunderkind za bubnjevima njen sin.

Skaj je publiku učila da pjeva, tjerala da pjeva refrene i melodije, odradila „onu 'momci i djevojke' foru“ kako je rekla, imala je jednostavno fenomenalnu komunikaciju sa ljudima ispred bine, kao rijetko koji izvođač koji je nastupao na ovim prostorima.

Pozavidio bi joj i Džiboni, koji je majstor za takve stvari. Hrvatski pjevač još jednom je okupio i staro i mlado i pokazao da je „dobri momak“ popa, neko koga svi vole, a ko opet ne savija lako kičmu iz kompromisa. I on je poput prethodnika neko ko je zvijezde dostigao samo muzikom, bez senzacionalističkih predstava.

Mada mu njegovi skorašnji pokušaji da se probije na inostrano tržište nisu bili potpuno uspješni, nema sumnje da su njegovi koncerti dostojni tog nivoa, što je pokazao i sinoć. Kakav je to nivo profesionalizma pokazala je i činjenica da je majstorski sve do samog kraja krio činjenicu da je cijeli nastup iznio bolestan. Tek kada ga je publika vratila na bis poslije skoro dvočasovnog horskog pjevanja popularni pjevač je otkrio da je cijeli dan imao temperaturu, ali je srca na stadio topio toplinom svojih pjesama.

Bilo je mjesta i za dobro poznate hitove i za promociju aktuelnog albuma „Udica“, romantika njegovih versa i nota zbližavala je ljude, u publici su dominirali zagrljeni parovi, ali su prizori poput grupice starijih gospođa sa majcama na kojima je pisao naslov jedne od njegovih pjesama „Činim pravu stvar“ prije svega pokazivali da se radi o pravoj zvijezdi.

Pratio ga je impresivan orkestar koji je zajedno sa njim zamađijao publiku. Odavno je Džiboni naučio da i kad nastupa pred velikim brojem ljudi ipak stvori intimnu atmosferu. Zato mu je zasmetalo nekoliko puta što je nekima u publici bilo važnije da snimaju i slikaju koncert za društvene mreže, nego da uživaju u muzici.

„Mi smo porodica“, opomenuo je pjevač, koji je kao i Skaj konstantno održavao komunikaciju sa publikom, često se lično obraćajući onima iz prvih redova, a posebno se zahvalio muškarcima koji su došli na koncert sa svojim ženama „radi mira u kući“.

Drugo festivalsko veče otvorio je podgorički rok bend Nighthawk koji se našao u neobičnoj situaciji da stvori muzičku podlogu za utakmicu finala Lige šampiona koja se u to vrijeme prikazivala na video bimovima. Onima tačno ispred bine ipak nije bilo stalno do fudbala, oni su skakali i pjevali, dok su Podgoričani ređali rok hitove svih vrsta – od Doorsa preko Bouvija i Pearl Jama do Majki i Partibrejerkersa.

Nighthawk je na pravi način iskoristio priliku da svira u uslovima kakve crnogorski bendovi rijetko imaju i pred većom masom ljudi zahvaljujući tome što je publika poranila da uhvati Morcheebu. I mada je podgorički sastav pokazao da je dostojan velike bine i perfektno „skinuo“ pomenute obrade, ostaje začuđujuće da organizatori festivala nisu nikako mogli da nađu domaći bend koji bi se uklopio u njihovu koncepciju i autorskim pjesmama pokušao da kupi neku novu publiku.