Ljepota Crne Gore opjevana je u mnogim pjesmama, kako narodnim tako i savremenim. Mnoge pjesme slave zemlju, njen duh i posebnost, a od petka je muzička scena bogatija za još jednu. U pitanju je numera “Tamo rujne zore sviću” najnoviji singl Tanje Šeter koja ovakvih pjesama u svom opusu ima dosta.O tome što razlikuje ovu numeru od ostalih koje govore o Crnoj Gori za Vijesti kaže:
“Emocija i u tekstu i muzici i u mojoj interpretaciji je čini posebnom. Ovo je predivna pjesma koju je napisao Nenad Neša Nikolić, moj kolega i prijatelj, koji je rođeni Crmničanin, a živi u Vojvodini, i taj žal za rodnim krajem, ta emocija prema starim vremenima, djetinjstvu, mladosti, ljubav prema ovom kršu i moru se osjeća u svakom stihu. Dejan Škuletić je to melodijski uobličio u sjajnu cjelinu”, otkriva Šeter.
Sve tradicionalne pjesme, pa i one rađene u tom duhu prirodu koriste kao emotivni pejzaž - slavuj, rujna zora, vino, sunce. Upravo te slike, prema riječima sagovornice Vijesti, doprinose osjećaju povratka, topline i pripadnosti.
“Čini mi se da je upravo po tome, po slavljenju prirode i ljepota prirodnih naša izvorna muzika posebna. Nigdje se više ne pjeva o ljepoti prirode i nosimo mi to negdje u genetskom kodu jer nas ispunjava ponosom pomisao na našu lijepu zemlju”, sigurna je Šeter.
U osnovi pjesme je priča o odlasku i povratku, o čežnji za rodnim krajem i majci koja čeka. Na pitanje smatra li da se smisao zavičaja najjasnije otkriva tek onda kada fizički odemo i kada se javi potreba da se vratimo, odgovara:
“Ovdje je pjesnik spoznao tu ljubav i čežnju tek kad je dugo bio odsutan. Ali mislim da je to nešto što sazrijeva u nama kako sazrijevamo i mi, tako da ne nedostaje zavičaj samo kad odeš. Zavičaj je djetinjstvo, roditeljski dom, to ti budi nježne emocije kad god pomisliš, ne mora nužno da nedostaje, jednostavno se sjećaš nečega lijepog”.
Motiv majke koja čeka ispred kuće jedan je od najčešćih i najjačih simbola doma u našoj književnosti. Upravo ta slika često je kulminacija u pjesmi.
“Na mene je kao interpretatora najviše utiska ostavila upravo ta strofa. Svi smo prolazni, ali majka je nekako simbol porodice pripadnosti, ljubavi, i upravo njeno odsustvo najviše osjećamo. I majka je uvijek ta koja dočeka i isprati i uvijek sa suznim očima. To niko ne zaboravlja”, tvrdi Šeter koja pored toga što često obrađuje tradicionalne pjesme koje su zaboravljene, takođe je aktivna i kad je autorski rad u pitanju, te se iz njene muzičke kuhinje mogu čuti i numere koje su inspirisane tradicionalnom muzikom poput ove. Jasno je da zaostavština treba da se sačuva, a smatra da je bitno da i kroz ovakve nove pjesme čuvamo istu i ostavljamo je budućim naraštajima.
“Tradicija tj. uticaj tradicije se podrazumijeva u ovakvim pjesmama. Ne mogu da ne pomenem Ljubomira Đurovića čiji opus autorskih pjesama još od moje mladosti, potpada pod termin izvorne pjesme. Mislim da je ova pjesma jedna od takvih, koje će se nekad podrazumijevati kao izvorna. Muzika je važan segment jačanja našeg identiteta i očuvanje muzičke tradicije sigurno doprinosi kulturnoj baštini Crne Gore i moramo je njegovati da bi je očuvali. Sve moje autorske pjesme se temelje na tradiciji i to je moj muzički izraz koji neću napustiti dok dišem”, zaključuje Šeter.
Bonus video:
