Kada je prije 40 godina Marko Klepić osnivao dječji hor “Zvjezdice” nije ni mogao da nasluti da će postati važan kulturni resurs Podgorice. Četrdeset godina muzike, brojnih hitova i posvećenog rada biće obilježeno koncertom 20. decembra u KIC-u. Kroz hor svih ovih godina prošlo je više od hiljadu djece, a stotine izvedenih i snimljenih pjesama ostale su kao trajno svjedočanstvo njihovog višedecenijskog puta.
Danas koncertom rukovodi njegova članica i solistkinja Ana Klepić koja u razgovoru otkriva da je jubilarni koncert zamišljen kao susret različitih generacija, prilika da se kroz pjesmu obilježi kontinuitet, zajedništvo i ljubav prema muzici.
Ana, hor Zvjezdice ove godine slavi četiri decenije. Odavno je već prepoznatljivi brend Glavnog grada. Jubilej ćete proslaviti i velikim koncertom 20.12. u KIC-u. S obzirom na to da je za ovih 40 godina odrađeno dosta projekata, ali i festivala Naša radost, kako je zamišljen program proslave jubileja?
Ovog puta fokus je na sadašnjim članovima hora, jer smo na prethodnim jubilejima uključivali veliki broj odraslih pjevača i nekadašnjih članova. Zato će prvi dio koncerta izvesti naše sadašnje “Zvjezdice”, dok će nam se u drugom dijelu pridružiti i pojedini stariji članovi. Ne bih otkrivala previše, ali u jednom trenutku bićemo baš mnogobrojni na sceni.
Posebnu draž donijeće muzičari koji će nas pratiti u pojedinim kompozicijama, to će biti Simply the Band, dok će za pjesme sa klavirskom pratnjom biti zadužena Bojana Milačić, poznatija kao Đukanović.
Kroz Zvjezdice prošle su mnoge generacije, te su u Zvjezdicama pjevali i Stefan Filipović, Miloš Karadaglić, Milena Lainović, Sara Vujošević, Tina Džankić, Danijel Alibabić, Nemanja Petrović, Milan Bukilić, Biljana Mitrović, Tamara Vujačić, Željko Vukčević i mnogi drugi. Smatraš li da su negdje Zvjezdice oblikovale njihov muzički ukus i da su im bile podrška da se bave muzikom?
Naravno, njihov talenat je bio presudan, ali vjerujem da je hor imao važnu ulogu u tome da ih ohrabri, usmjeri i probudi ljubav prema muzici.
Hor je uvijek bio mjesto gdje djeca mogu da izraze sebe, da dobiju podršku, samopouzdanje i osjećaj pripadnosti. Kroz rad, disciplinu i scenski nastup kod njih se razvija i muzički ukus i osjećaj za kvalitet. Mnogi od njih su kasnije govorili da su im “Zvjezdice” bile prva ozbiljna muzička škola i da im je baš hor dao vjetar u leđa da nastave putem umjetnosti.
Zato sam ponosna što je hor, već četrdeset godina, dom djeci koja rastu, formiraju se i otkrivaju svoje talente, a još ponosnija kada vidim da se neki od njih vrate, kao publika ili saradnici, i kažu da im je ovaj period života bio poseban i važan.
Pjevanje u horu nije samo dobro za sluh, gdje djeca uče da pjevaju, ali i slušaju druge glasove. Takođe, pjevanje u horu donosi i druženje, prijateljstva... Kao neko ko je odrastao uz taj hor i sama si pjevala, i ti i sestra, danas si dirigent istog, kako gledaš na Zvjezdice i jubilej koji slave i po čemu ti pamtiš Zvjezdice iz perioda kad si i sama bila član hora?
Pjevanje u horu je mnogo više od muzike. Djeca uče da slušaju jedni druge, da se prilagođavaju, da dišu zajedno i da su dio cjeline koja je jača od svakog pojedinačno. I to druženje, ta zajednička energija i taj osjećaj pripadanja su ono što ih najviše oblikuje. Odrasla sam uz Zvjezdice. I sestre i ja smo pjevale u horu, i to je jedno od najljepših iskustava mog djetinjstva. Sjećam se putovanja, proba, dugih, predugačkih snimanja, smijeha iza scene, ali i osjećaja ponosa kada zajedno zapjevamo i sve zvuči baš kako treba. To je nešto što, kad jednom doživiš, nosiš cijeli život.
Danas, kao dirigentica, gledam Zvjezdice iz dvije perspektive: kao neko ko je u njima odrastao, i kao neko ko ih vodi. I mogu reći da je osjećaj isti. To je i dalje taj magični mali svijet u kojem se djeca otvaraju, rastu, pronalaze sebe.
Hor je za mene uvijek bio sigurno mjesto, prostor u kojem se talenti otkrivaju spontano, bez pritiska, uz podršku i radost. Zato jubilej od 40 godina osjećam i lično. To nije samo godišnjica jednog hora, to je slavlje generacija, prijateljstava, muzike, dječje radosti i svega što smo zajedno stvarali.
I baš zato mi je posebno važno da Zvjezdice ostanu ono što su oduvijek bile: mjesto gdje djeca mogu slobodno da pjevaju, da sanjaju i da rastu. Mnogo mi je bilo važno da opravdam povjerenje koje sam dobila, jer je moj otac Marko osnivač hora i nije bilo lako nastaviti raditi istim tempom i kvalitetom, nadam se da to posljednjih godina uspijevamo.
Iako su, kao što sam rekla, Zvjezdice već odavno prepoznatljivi brend Glavnog grada, i dalje funkcionišete kao NVO. Misliš li da ste zaslužili veću institucionalnu podršku s obzirom na to da su kroz hor prošle brojne generacije?
Iako su Zvjezdice već decenijama prepoznatljiv brend Glavnog grada i hor kroz koji su prošle brojne generacije djece, mi trenutno funkcionišemo kao NVO. Vjerujem da smo svojim kontinuitetom, kvalitetom rada i doprinosom kulturi Podgorice davno zaslužili stabilniju institucionalnu podršku. Godinama unazad ulažemo ogroman trud da održimo kvalitet rada, koncerte, festivale, edukaciju i redovne aktivnosti sa djecom, a sve to zahtijeva mnogo više od entuzijazma - potrebna je sistemska podrška. Nadam se da će, nakon više razgovora i najava, uskoro doći i zvanična odluka koja bi regulisala status hora. To bi nam omogućilo stabilnije uslove za rad, dugoročno planiranje i ulaganje u razvoj novih generacija mališana koji kroz muziku rastu, uče i stvaraju prijateljstva.
Zvjezdice su postale dio identiteta ovog grada, dokaz da kultura ima moć da traje. Zato mislim da je vrijeme da i institucionalno budemo prepoznati kao ono što već jesmo - važan kulturni resurs Podgorice.
Mnogo generacija prošlo je kroz hor. Koliko se ljubav roditelja prema horu prenosila na njihovu djecu? Imate li u horu danas djecu čiji su roditelji prije 20, 30, 40 godina pjevali u horu?
Poslije toliko vremena, danas je već sasvim uobičajeno da imamo djecu čiji su roditelji pjevali u Zvjezdicama prije 20, 30, pa i 40 godina. To je najveći kompliment koji jedan hor može da dobije kada se ljubav prema muzici i iskustvo pripadnosti prenose s roditelja na djecu. To nam pokazuje da Zvjezdice nisu samo mjesto gdje se pjeva, nego zajednica koja ostaje dio života. Ujedno, to je velika obaveza i motivacija da nastavimo da gradimo taj duh i tu tradiciju.
Kroz četiri decenije rada Zvjezdica, dječja muzika se mnogo promijenila. Velika je razlika između pjesama koje su nekad djeca pjevala i današnjih hitova koje djeca slušaju i pjevaju na dječjim festivalima. S obzirom na to da prosto ostali pravci moraju pratiti aktuelne trendove, jesu li oni i koliko uticali na dječju muziku? Koliko je uopšte teško oduprijeti se trendovima?
Dječja muzika se jeste promijenila, nekada je imala jasniji pedagoški i umjetnički pravac, dok danas djeca odrastaju okružena brzim trendovima, viralnim melodijama i modernim zvukom koji često nema veze s dječjim senzibilitetom. Naravno, ne možemo ignorisati savremene tokove, ali u Zvjezdicama se trudimo da zadržimo balans: da pjesme budu moderne i djeci bliske, ali i muzički i tekstualno kvalitetne. Najvažnije je da djeca pjevaju ono što je lijepo, zdravo i vrijedno pamćenja. Trendovi dođu i prođu, a ono što ostaje su melodije koje nose emociju i vrijednost. Kao i u svim oblastima, u posljednje vrijeme osjeća se nedostatak kreativnosti, moramo uvlačiti mlađe ljude, stvaraoce tekstopisce, kompozitore, a posebno aranžere. Mislim da možemo zvučati još bolje i modernije, a da zadržimo lijepu dječju pjesmu sa jasnom i važnom porukom djeci.
Znamo da djeca danas pored dječje muzike, slušaju i onu koju najčešće slušaju njihovi roditelji. Trudite li se da kroz program ne samo dječjih, nego i tih hitova na neki način oblikujete ukus te djece koja su u horu ili se isključivo držite dječjih pjesama?
Naravno, pored dječjeg repertoara, uvijek imamo i neku pjesmu koja je iz našeg narodnog nasljeđa, s vremena na vrijeme na nastupima otpjevamo i po neku obradu poznatih pjesama za odrasle, na našem ili engleskom jeziku. Dešava se ponekad i da izvedemo nešto iz repertoara klasične muzike, mada vrlo rijetko imamo vremena za tako ozbiljne komade. Nadam se da ćemo od iduće godine imati i stariju grupu hora, pa ćemo se posvetiti i takvim stvarima.
U Zvjezdicama mogu da pjevaju djeca do 12 godina. Kažeš da planirate da proširite priču i da čak tinejdžerima, koji se možda i najviše traže, ponudite mjesto okupljanja i dobrog druženja? Kakvi su planovi za narednih 40 godina?
Da, upravo pokušavamo da zadržimo djecu koja su već provela u horu nekoliko godina, da nastavimo da radimo i neke druge stvari. Naravno, nije to baš lako, jer u tom periodu imaju mnogo više obaveza oko škole i drugih aktivnosti. Nadam se da ćemo napraviti bazu i početi, pa makar i sa nekim manjim brojem. Već dugo planiramo tako nešto i nadam se da je sada pravi trenutak. Naš cilj je da rastemo u svakom smislu. Da širimo hor, da podižemo standarde, da njegujemo kvalitet dječje muzike i da ostanemo mjesto gdje se mali glasovi grade u velike ljude. Želimo da “Zvjezdice” budu još vidljivije, još prisutnije, da se publici približimo kroz nove projekte, nove koncerte, nove saradnje, ali i da čuvamo identitet koji nas prati četiri decenije.
Poseban fokus stavljamo na institucionalno uređenje hora, jer vjerujemo da tradicija duga 40 godina i hiljade djece koja su prošla kroz naš rad zaslužuju stabilan i prepoznat status. To bi nam omogućilo da još planskije radimo, da širimo tim, razvijamo dodatne programe i damo djeci još više prostora da rastu kroz muziku. A ono najvažnije - plan nam je da i u narednim decenijama budemo mjesto gdje djeca dolaze s radošću, gdje se stvaraju prijateljstva, uspomene i ljubav prema muzici koja traje cijelog života. Ako smo uspjeli da četiri decenije budemo dio djetinjstva mnogih generacija, vjerujem da možemo još toliko i još više.
Bonus video:
