Tragedija inspiracija za čuveni hit

Pjesma “I Don’t Like Mondays” danas se doživljava kao “himna” svih onih kojima ponedjeljak teško pada i koji na početak radne sedmice gledaju bez oduševljenja. Međutim, te 1979. godine kada je bend “The Boomtown Rats” doživio vrhunac sa ovim singlom, iza njega se krila mnogo mračnija priča.

Na prvi pogled, pjesma zvuči kao tipičan hit “novog talasa” sa kraja sedamdesetih, vedre melodije i prijemčivog ritma. Upravo zato je i postala veliki komercijalni uspjeh i bila šesti najprodavaniji singl u Velikoj Britaniji 1979. godine. Međutim, tekst pjesme govori o događaju koji nema ništa lagano ni zabavno u sebi.

Pjesma je inspirisana pucnjavom u osnovnoj školi Cleveland u San Dijegu 1979. godine, kada je šesnaestogodišnja Brenda Spenser, koja je živjela preko puta škole, otvorila vatru i ubila direktora škole i domara, a ranila osmoro djece i jednog policajca. Kada su je pitali za motiv, odgovor koji je dala bio je jednostavan i šokantan: “Ne volim ponedjeljke”.

Bob Geldof, autor pjesme, kasnije je objasnio kako je ideja nastala gotovo slučajno. Tokom radijskog intervjua u Atlanti, dok je pored njega radio teleks, pročitao je vijest o događaju i ostao zatečen.

“To da neko kao razlog za takav čin kaže da ne voli ponedjeljak bilo je potpuno neshvatljivo”, rekao je. Na povratku u hotel počeo je da razmišlja o tome i zapisao nekoliko stihova.

Geldof je isticao da ga je upravo besmisao čitavog događaja naveo da napiše pjesmu.

“Bio je to savršeno besmislen čin, i ovo je bio savršeno besmislen razlog. Možda sam napisao savršeno besmislenu pjesmu da to prikažem. To nije bio pokušaj da se tragedija iskoristi”, rekao je.

Zbog kontrasta između vedre melodije i teške teme, pjesma je u početku djelovala kao rizičan izbor. Geldof je čak smatrao da nije pogodna za singl i mislio je da bi mogla završiti na B-strani. Kada je izdavačka kuća insistirala da bude objavljena, njegov odgovor je bio: “To nije hit”.

Ipak, pjesma je postigla ogroman uspjeh, osvojila titulu singla godine u Velikoj Britaniji i provela četiri sedmice na broju jedan. Vremenom je ušla u opštu kulturu i postala prepoznatljiv izraz, iako je njen nastanak vezan za tragičan događaj.

Godinama kasnije, Brenda Spenser je iz zatvora poslala pismo Geldofu u kojem je navela da joj je drago što je to učinila jer ju je pjesma učinila poznatom. Taj kontakt je na njega ostavio snažan utisak i, kako je kasnije rekao, to je bilo “nešto s čim nije lako živjeti”.

M. V.