Ljubav je svima potrebna

Srpski producent SevdahBABY tokom karijere je više puta pokazao kako starim jugoslovenskim hitovima može da udahne novi zvuk i savremenu produkciju, ali i da gradi saradnje sa brojnim imenima sa estrade. Ipak, jedna saradnja za njega ima posebno emotivnu težinu.

Riječ je o radu sa Beti Đorđević, koja je, kako ističe, ostavila snažan utisak na njega i čiji je glas imao poseban značaj u umjetničkom smislu. Ta saradnja, kako navodi, prevazilazi uobičajeni muzički okvir i za njega predstavlja jedno od najvažnijih iskustava u dosadašnjoj karijeri.

“Beti i ja smo se upoznali na Beoviziji 2018. godine, dijelili smo garderobu, kao i hejt prema lošoj organizaciji, beskrajnim čekanjima na probama, lažnim autoritetima, izvikanim imenima”, prisjeća se on prvog susreta sa ovom jugoslovenskom divom.

Nekoliko godina kasnije, tačnije 2023. objavili su prvi zajednički singl “Posle svega tužan kraj” koji nije trebalo da bude kraj saradnje. Novi single “Kosmička ljubav” pripremali su zajednički, no Beti je preminula, a Milan razmišljao da li da nastavi da radi na istoj. Ipak, uz pordšku Betine porodice završen je i spot za ovu numeru, te predstavljen publici, a numera “Kosmička ljubav” našla se na novom EP-ju Stankovića, koji nosi ime upravo po ovoj numeri. O tome po čemu će pamtiti ne samo saradnju sa divom već i ovu numeru, Milan kaže:

“Beti je bila vedrog duha, veoma skromna i umjela je veoma duhovito da pristupa nekim takvim smornim situacijama”, naglašava SevdahBABY, a o novom EP-ju i saradnji sa Đorđević priča za “Vijesti”.

S obzirom na to da je Beti Đorđević bila afirmisana i prepoznata decenijama prije nego što si počeo da se baviš muzikom, kako je ona doživjela tvoj muzički izraz i spoj žanrova koji njeguješ u okviru SevdahBABY projekta?

Beti je bila od početka zainteresovana za nešto novo, moderno i upravo je to bio razlog da me pozove da uradimo prvu zajedničku pjesmu, “Posle svega tužan kraj”. Ja sam od početka volio čudne spojeve, to su ranije bili tekstovi narodnjačkih pjesama u fank i disko maniru, a sa Beti je izazov bio taj spoj generacija i stilova. Toliko je bila neposredna, da sam, priznajem, na momente zaboravljao kolika je ona zvijezda i veličina. Ali kada bi zapjevala, odmah bih se vratio u realnost.

Nakon što je Beti preminula, razmišljao si da li da uopšte objaviš ovaj snimak. Na to te nagovorila njena unuka. Koliko ti je bilo emotivno da ponovo čuješ snimak, radiš na njemu i prije svega pustiš ga familiji? Koliko ti znači njihova podrška?

Pa ne bih rekao nagovorila, ali svakako pružila ogromnu podršku i dala veliku slobodu da i video spot završim po svojim idejama. To mi je mnogo značilo jer je istina da sam se nekoliko mjeseci dvoumio, jer mi to nije bilo to, bez Beti. Nije tako planirano, ali ok, smrt je jedina sigurna stvar u životu i to se mora prihvatiti. Rad na spotu je bez obzira što nisam bio nijedan promil blizak sa Beti kao bilo ko iz njene porodice, bio je veoma emotivan i na momente težak. Ali me je ispunio i sa mnogo lijepih osjećanja, ljubavi prije svega, naravno. Bilo je dirljivo gledati te snimke koje smo napravili prošle jeseni u njenom kraju grada, Kotežu, u njenom stanu, ali ok, poslije nekoliko dana montaže sam nekako oguglao i počeo da uživam u samom djelu u nastajanju.

Pored “Kosmičke ljubavi” na EP-ju je svoje mjesto našla i numera “Ima nas”. U pitanju je još jedna numera koju potpisuješ, a koja ima u sebi snažan aktivistički duh. Umjestost i jeste tu da svjedoči o vremenu u kojem je nastajala, a ti si kroz projekat “Vidiq” takođe kritikovao sve ono što se dešava. Interesantno je i to da upravo te pjesme koje su nastajale prije pet-deset godina i dalje su aktuelne. Koliko je nekad poražavajuće to što mi na Balkanu kad je aktivizam u pitanju decenijama možemo pjevati na iste teme?

Pa znaš kako, ja sam svjestan da ponekad borba izgleda uzaludna, da bi najlakše bilo preći na “mračnu stranu”, ali ako vam porodica i najbliže okruženje ugrade neke programe koji to ne dozvoljavaju, onda je jedino na šta se koncentrišete pobjeda. Oni sa tamne strane neka rade njihovo, mi ćemo ovo naše. Zaista je toliko prosto, svako svoj posao.

Umjetnici imaju obavezu da reaguje na društvene i političke procese kroz svoj rad, no mnogi ipak biraju da se prilagode zarad više posla, projekata i političarima drže stranu. Kao neko ko otvoreno podržava promjene imao si i sam problema zbog toga, nastupi su ti otkazivani. No, koliko to kod tebe još više budi revolt da nastaviš kroz umjetnost da kritikuješ društvene pojave?

Kao što rekoh, druga opcija nikada nije postojala. Muzikom sam počeo da se bavim iz prevelike ljubavi, toliko velike da sam ostavio diplomu inžinjera arhitekture. Tako da mi prodaja, ili slizavanje sa moćnicima, ili još gore, prilagođavanje moje muzike brutalnim zahtjevima tržišta nisu opcija. Na svu sreću, u posljednje vrijeme mnogi ljudi, uglavnom oni u zrelim godinama prepoznaju taj moj stav. Volio bih da i neki novi klinci otkriju moju muziku, to bi mi dodatno napunilo baterije.

Treći singl na EP-ju je “Na te mislim” za koji si koristio vokal Ise Beljčevića snimljen 1938. na voštanim cilindrima. Koliko je bio zahtjevan proces pronalaženja, digitalizacije i restauracije tako starog audio materijala da bi uopšte mogao da bude korišćen u savremenoj produkciji?

Zapravo sam još prije deset godina naletio na onlajn arhivu već digitalizovanih snimaka sa voštanih cilindara iz cijelog svijeta. I to mi je bilo fascinantno samo po sebi, ali sam u nekom trenutku pomislio “hajde da ukucam Balkan, Serbia, Yugoslavia u pretragu”, da vidim šta se snimalo na našim prostorima. I naletio sam na nekoliko zanimljivih snimaka, među kojima je bila i ova verzija “Na te mislim”. Uz pomoć softvera sam izdvojio solo vokal, što mi je dalo mogućnost da osmislim potpuno novu harmonizaciju, da potpuno promijenim atmosferu originalne muzike. I rekao bih da sam napravio nešto intestelarno, kao da taj glas dolazi iz drugog kraja vasione. Nadam se da će i slušaoci imati taj trip (smijeh).

Pjesma postoji u dvije verzije, zimska i ljetnja i donose drugačiji zvuk. Kod zimske si skoro pa zadržao originalnu verziju, dok je ljetnja u tvom prepoznatljivom fazonu. Misliš li da će se jedna od najljepših ljubavnih pjesama upravo kroz ljetnju verziju lakše približiti mlađoj publici koja ipak nije navikla na ovakve izjave ljubavi i ovakve tekstove u pjesmama?

Već godinama se nadam da moja muzika konačno ponovo dotakne i one skroz mlade, iako jesu bombardovani bahatim tekstovima i neinventivnim instrumentalima. Ali donekle imam i razumijevanja za njih - ovo je vrijeme post-istine, ni u šta se ne vjeruje, što prirodno izaziva strah, nesigurnost. Zato svi glume da su mnogo grublji, bezobzirniji, sebičniji, nego što to zaista jesu. I to je postalo društveno prihvaćeno i sve to ponavljanjem ad nauseam (do gađenja) dovodi do stanja u kome su nam društva danas. A istina je vrlo prosta - svi to rade da bi bili prihvaćeni, što je potpuno suludo, jer jedino što je svima potrebno, a jedva smiju da priznaju i izgovore je ljubav.