Teško je ispraviti nešto što je u našem regionu postalo navika

Devedesete godine prošlog vijeka na ovim prostorima bile su vrijeme u kojem nije bilo nimalo jednostavno javno iznositi stav, a posebno ako se to radi kroz umjetnost. U takvom ambijentu, gdje su se granice između dozvoljenog i poželjnog često mijenjale, svaka jasna poruka mogla je imati svoju cijenu.

“Deca loših muzičara” su od samog početka karijere upravo umjetnost koristili kao način da izraze bunt, ironiju i kritički odnos prema stvarnosti. Njihove pjesme bile su svojevrsni komentari društva, upakovane u prepoznatljiv rokenrol izraz.

Bend je nastao krajem osamdesetih i ubrzo se izdvojio po specifičnom humoru, satiri i načinu na koji su kroz muziku obrađivali svakodnevicu. Tokom godina mijenjali su se muzički trendovi i društvene okolnosti, ali je njihov pristup ostao dosljedan.

Tokom svoje karijere objavili su pet studijskih albuma, a od njihovog posljednjeg nastupa u Podgorici prije dvije godine objavljen je i aktuelni “Ustani Slaj Stoune, Srbija te zove”. Zato će nastup u subotu veče u Njegoševom parku u sklopu Garden festa biti na neki način promocija istog, jer su nove pjesme, kako ističe pjevač DLM-a Nenad Petrović, već našle svoje mjesto na repertoaru.

“Nove pjesme su se fino ušunjale među stare. Sada sa ovim petim albumom imamo dosta mogućnosti za igranje sa set-listom. Mislim da riječ ‘promovisanje’ nije toliko važna koliko mogućnost da publika osjeti novu energiju pjesama. A svakako, nećemo izostaviti ni naše stare, koje publika uvijek rado iščekuje”, obećava na početku razgovora za Vijesti Petrović.

Album “Ustani Slaj Stoune, Srbija te zove” objavljen je prošle godine, a na njega je publika čekala pune dvije decenije. O tome koliko su se, sem postavke u bendu, i “Deca loših muzičara” promijenila za to vrijeme, Petrović otkriva:

“Za te dvije decenije bend nikada nije prestajao da svira koncerte, ima probe i stvara nove pjesme. Ideja je i dalje jedinstvena. Vladan Miljković Milje, tekstopisac i saksofonista prve postave DLM-a i dalje piše tekstove, mi i dalje komponujemo i aranžiramo muziku. Koncerti su ono što nas najviše raduje, mi to volimo da radimo i mislim da publika to osjeća”.

“Deca loših muzičara” su kroz svoje pjesme često komentarisali društvo i teme o kojima se rijetko govorilo naglas. Rokenrol je i nastao kao bunt, pa ne čudi što su kroz svoj opus postavljali neugodna, ali važna pitanja. Takav pristup ih je tokom godina često stavljao u nezahvalan položaj od toga da budu skrajnuti ili pogrešno shvaćeni, do situacija u kojima su zbog svojih stavova i poruka snosili određene posljedice. Ipak, upravo ta dosljednost dala je njihovom izrazu prepoznatljivost i dugovječnost, pa se njihov opus danas može posmatrati i kao svojevrsni komentar vremena kroz muziku.

“Znaš onu staru foru - Ono što te ne ubije, samo te još više ojača”, poručuje Petrović, a o tome kako gleda na umjetnike koji kroz svoj rad nastoje da se dopadnu vlasti i publici, prilagođavajući sadržaj kako bi ostvarili veći uspjeh nego što bi dobili dosljednijim i iskrenijim pristupom, kaže:

“Ma neee… ta ‘primijenjena umetnost’ je van svih kategorija. Tu fioku ne otvaram do kraja. Mislim, ono, naletim ja na mrežama na takve uratke, jelte, pa ono, škiljim malo na jedno oko, da ne bih oslijepio i stavim samo jednu slušalicu da ne bih oštetio sluh, čisto da naslutim taj nekulturološki fenomen. Ali jedino što osjetim je empatski stid. Znači krindž je staromodna riječ za to”, smatra Petrović.

Iako danas postoji znatno više muzičara koji otvoreno komentarišu društvo i kritikuju pojave oko sebe nego u vrijeme kada je bend nastajao, čini se da je efekat takvih poruka slabiji nego ranije. Publika je postala ravnodušnija, a oni koji su predmet kritike u pjesmama sve manje reaguju na ono što se izgovara sa bine. No, sagovornik Vijesti ne smatra da umjetnici zbog toga moraju biti glasniji i direktniji.

“Ako neko umije da sluša, poruka će mu stići”, siguran je Petrović.

“Deca loših muzičara” su od početka gradili prepoznatljiv zvuk koji je bio van tadašnjih mainstream okvira. Danas se etiketa “alternativa” lako lijepi i izgubile su se jasne granice, pa je mnogi koriste kao marketing.

“Generalno, mene lično, bilo kakvo ukalupljivanje, stavljanje u okvire, uniformisanje i slično, nije nikada zanimalo. Smatram da je bitno da se krećeš kroz sopstvenu inspiraciju i kreaciju slobodno, i tada ćeš dobiti ono što stvarno osjećaš kao neko umjetničko rešenje”, savjetuje Petrović.

Slaj Stoun čije se ime pominje na posljednjem albumu DLM-a je kroz svoj rad promovisao ideje jedinstva, jednakosti i rasne integracije. Ako se taj “poziv” čita i kao metafora potrebe za povezivanjem, objasnio je kako članovi benda vide taj koncept u društvu u kojem su političke podjele decenijama duboke, uz utisak da se i dalje primjenjuje princip “zavadi pa vladaj”. Petrović vjeruje da ima prostora da se takvo jedinstvo ponovo uspostavi, a kako savjetuje treba krenuti od mijenjanja starih navika.

“Čini mi se da je dosta teška situacija za sve ljude u našem regionu. Dosta zbunjujuća. Mislim prvenstveno na uticaj određenih medija koji, usudiću se da kažem, vrlo perfidno lažu! Društvene mreže takođe jako zbunjuju veliki broj ljudi koji ne umiju baš da uvide šta je istinito. Korupcija je jedan od najvećih problema. Nacionalizam. Vjerske podjele. Znači, sve ono što je servirano i čini da se ljudi plaše i zaziru jedni od drugih. Sada zamislimo koliko je teško ispraviti nešto što je u našem regionu postalo navika. Pa eto krenimo od mijenjanja starih navika”, zaključuje Petrović.