Sleš: Autoritetu treba pokazati srednji prst

Legendarni muzičar govorio o bezvremenom uticaju sastava MC5 i energiji koja ga i danas inspiriše

233 pregleda 0 komentar(a)
Foto: Shutterstock
Foto: Shutterstock

Gitarista Sleš nije ušao u svijet rokenrola kako bi jurio istu vrstu slave kao mnogi drugi muzičari.

Naime, tokom nastupa rijetko je podizao pogled ispod svoje prepoznatljive kovrdžave kose, a dok su mnogi na losanđeleskoj sceni pažljivo gradili imidž, Sleš je puštao da muzika govori umjesto njega. Vjerovao je u ono što je naučio od svojih muzičkih uzora - da nema potrebe da veličaš sopstveni rad ako gitarom možeš da kažeš sve što treba.

Iako su članovi Guns N’ Rosesa imali različite muzičke uticaje, Sleš je odrastao uz izvođače poput Aerosmitha, Džefa Beka, Van Helena, ali i prve pank bendove. Upravo ga je taj spoj hard roka i pank energije oblikovao kao gitaristu. Iako je mnogo više pažnje posvećivao tehnici sviranja od mnogih pank muzičara, oduvijek je gajio veliko poštovanje prema tom pokretu i njegovom buntovničkom duhu. Mnogi hard rok bendovi koje je slušao kao dječak uticali su na nastanak tog žanra, ali je smatrao da nijedan bend nije zaslužio titulu prvog pravog pank sastava više od “MC5”.

Detroitski sastav MC5 danas se smatra jednim od pionira i panka i hevi metala. Gitarista Vejn Krejmer želio je da stvara grublju i agresivniju muziku u vrijeme kada je američkom scenom dominirala psihodelija. Dok su drugi eksperimentisali, kod benda MC5 je sve svodio na suštinu - sirovu energiju i glasnu pobunu.

Sleš smatra da je upravo zbog toga njihov uticaj ostao bezvremen.

“MC5 je bio prvi pravi američki pank rok bend sa kojim sam se poistovjetio. Oni su bezvremeni zbog svog stava, glasnoće i drskosti. To je bio uzdignuti nivo tinejdžerske pobune. Oduvijek mi se sviđala ideja da se autoritetu pokaže srednji prst”, rekao je gitarista.

Iako je u svom sviranju unosio više melodije i tehničke preciznosti od Krejmera, Sleš se nikada nije osjećao kao autsajder kada je izvodio pjesme poput “Kick Out the Jams”. Njegova gitara mogla je da zvuči jednako sirovo i agresivno kao instrumenti njegovih heroja, što je pokazao i u solo karijeri na pjesmama poput “Doctor Alibi”.

Kada su se pojavili krajem šezdesetih, mnogi nijesu znali šta da misle o MC5. Ipak, bend je već tada nagovještavao nešto mnogo radikalnije od hipi pokreta i “Flower Power” ere. Nisu željeli da nose cvijeće u kosi i sanjaju o San Francisku, ako su imali nešto da kažu, govorili su to glasno, direktno i bez zadrške.

Pogledajte još: