Subotnje veče na Luštici bilo je najbolji mogući poklon za obožavatelje Josipe Lisac, jedne od najvećih regionalnih muzičkih umjetnica i dive čiji glas, scenski nastup i umjetnička dosljednost već decenijama odolijevaju prolaznosti.
Na Malom lukobranu u Luštici Bay, pred brojnom publikom, Josipa je još jednom pokazala zašto njeni koncerti nijesu samo muzički događaji, već scenski doživljaji u kojima se spajaju pjesma, priča, emocija, pokret i tišina.
Koncert je započela svojim doživljajem Crne Gore. Duhovito i neposredno prepričavala je susrete sa ljudima, gradovima, jezerima i pejzažima koji su joj ostali u pamćenju, uspostavljajući već u prvim minutima onu posebnu bliskost sa publikom po kojoj su njeni nastupi prepoznatljivi.
Poseban ugođaj ovoj ljetnjoj koncertnoj večeri davao je topao vjetar koji je povremeno snažnije duvao preko Luštice, unoseći u nastup dodatnu dinamiku i gotovo filmsku atmosferu. U takvom ambijentu, uz more, svjetla i prepoznatljivi Josipin glas, veče je dobilo intimnost i širinu kakvu mogu imati samo koncerti na otvorenom.
Između pjesama Josipa Lisac je govorila o svom doživljaju života, vezama, prijateljstvu, ali i onome što smatra jednim od najvažnijih osjećanja i prava u životu čovjeka - slobodi. Njeni govori nijesu bili tek pauze između numera, već nastavak priče: o autentičnosti, hrabrosti da se bude svoj i potrebi da čovjek ostane vjeran sebi.
Veče je bilo posvećeno Karlu Metikošu, njenom životnom i umjetničkom saputniku, čije je ime bilo ispisano na ekranu bine. Time je koncert dobio i snažnu emotivnu dimenziju, kao podsjećanje na jednu od najvažnijih muzičkih i ljubavnih priča regionalne scene.
Josipu Lisac je na sceni pratio izvanredan bend sastavljen od iskusnih jazz i rock muzičara: bubnjar i perkusionista Borna Šercar, basista Davor Črnigoj, klavijaturista Toni Starešinić i gitarista Elvis Penava. Njihova svirka dala je poznatim pjesmama novu koncertnu dinamiku - dovoljno slobodnu za improvizaciju, ali i preciznu da sačuva prepoznatljivu emociju Josipinog repertoara.
Publika je sa njom pjevala pjesme koje su obilježile generacije. Među posjetiocima su dominirale žene različitih dobi, a posebnu sliku večeri davale su djevojčice na pragu tinejdžerskih dana koje su znale stihove Josipinih pjesama, potvrđujući da njena muzika odavno ne pripada samo jednoj generaciji. U publici su bili i predstavnici javnog života - iz svijeta biznisa, kulture, arhitekture i politike.
Josipa Lisac, rođena 14. februara 1950. godine u Zagrebu, ove godine je proslavila 76. rođendan. Karijeru je počela još kao djevojčica u Dječjem zboru Radiotelevizije Zagreb, a potom je nastupala u grupama O’Hara i Zlatni akordi. Široku prepoznatljivost stekla je sedamdesetih godina, posebno albumom “Dnevnik jedne ljubavi” iz 1973. godine, koji se i danas smatra jednim od najznačajnijih albuma popularne muzike na prostoru bivše Jugoslavije.
Tokom više od pet decenija karijere ostala je izvan muzičkih kalupa, spajajući rock, pop, jazz, soul, šansonu i art pop u izraz koji je odmah prepoznatljiv. Publika je pamti po pjesmama “O jednoj mladosti”, “Magla”, “Danas sam luda”, “Hir, hir, hir”, “Gdje Dunav ljubi nebo”, “Ja bolujem” i mnogim drugim numerama koje su odavno postale dio zajedničke muzičke memorije regiona.
Njena posebnost nije samo u glasu, već i u načinu interpretacije. Josipa Lisac ne izvodi pjesme rutinski, već ih svaki put ponovo gradi, mijenja, dramatizuje i proživljava. Zato njeni koncerti nikada nijesu samo niz hitova, već svojevrsni scenski performans u kojem su jednako važni glas, pauza, pokret, kostim, svjetlo i emocija.
Da je i dalje jedna od najvažnijih umjetnica regiona potvrđuju i priznanja koja dobija. Ove godine osvojila je Večernjakovu ružu u kategoriji Glazbenik godine, čime je još jednom potvrđen njen izuzetan doprinos muzičkoj sceni.
Nakon nastupa u Luštici, Josipu Lisac publika će ovog ljeta moći da čuje i u Dubrovniku, gdje je njen koncert najavljen za 28. jul u Parku Orsula, u okviru programa Ljeto na Orsuli.
Koncert na Luštici pokazao je zašto Josipu Lisac već decenijama nazivaju divom, ali i zašto je ta riječ kod nje više od titule. Ona ne počiva na staroj slavi, već iznova dokazuje da pjesma može trajati samo onda kada je umjetnik i dalje živi - potpuno, hrabro i bez kompromisa.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
