Singl koji je promijenio Depeche Mode

Put Depeche Modea do albuma “Violator” nije bio nimalo jednostavan. Bend iz Eseksa početkom osamdesetih još je tražio svoj zvuk, a prije svjetskog uspjeha prolazio je kroz brojne promjene i kreativne lomove.

Samo nekoliko mjeseci nakon što je “Just Can’t Get Enough” 1981. godine stigao među deset najuspješnijih singlova u Velikoj Britaniji, bend je napustio Vins Klark, glavni autor pjesama. Sa sobom je odnio i značajan dio autorske energije koja je do tada pokretala grupu.

Činilo se da bi to mogao biti kraj Depeche Modea, ali Martin Gor je preuzeo pisanje pjesama, dok je podrška Danijela Milera iz izdavačke kuće Mute Records pomogla preostalim članovima da nastave dalje. Rezultat je bio album “A Broken Frame” iz 1982. godine, neujednačeno izdanje koje je pokazalo da bend može da funkcioniše i bez čovjeka koji je do tada bio njegov glavni kreativni pokretač.

Naredne godine uslijedio je još jedan važan korak. Singl “Get the Balance Right!” bio je prvo izdanje na kojem je Alan Vajlder zvanično predstavljen kao član benda. Istovremeno, Depeche Mode je počeo da istražuje nove mogućnosti elektronske muzike, uključujući tada napredni sempler Synclavier.

Pjesma je nastala u periodu kada je bend ubrzano mijenjao svoj zvuk. Produkcija je bila zahtjevna, a pokušaji da savladaju složeni Synclavier donijeli su brojne probleme u studiju. Ipak, upravo kroz takve eksperimente Depeche Mode je postepeno krenuo ka zvuku koji će kasnije postati njegov zaštitni znak.

Sam bend, međutim, nije bio naročito zadovoljan rezultatom. Gor i frontmen Dejv Gahan otvoreno su govorili o tome koliko im se pjesma ne dopada.

“Željeli smo samo da napravimo pjesmu koja udara. Ali to mi je najmanje omiljena numera”, rekao je Gahan za Melody Maker 1985. godine, dok je Gor bio još direktniji:

“Mrzim je, a ja sam je napisao. To je bio jedini put kada smo morali da objavimo singl, bez obzira na to da li smo to željeli”.

Danas se “Get the Balance Right!” može posmatrati kao snimak jednog od najvažnijih perioda u razvoju Depeche Modea. Prodat je u više od 500.000 primjeraka i stigao do vrha britanske indie liste. Još važnije, pjesma je označila početak ozbiljnijeg eksperimentisanja benda sa remiksima.