Splitski muzičar Zlatan Stipišić Gibonni nastupiće nakon šest godina u Podgorici i to u okviru City Groove festivala, 3. juna na Stadionu malih sportova, a u razgovoru za “Vijesti”, hrvatska zvijezda pričala je o aktuelnom albumu “Familija”, saradnji sa kolegom Oliverom Dragojevićem i ranijim mastupima u Crnoj Gori.
Na početku razgovora Gibonni je otkrio da li je do šestogodinje pauze između nastupa u Podgorici došlo sticajem okolnosti ili zato što preferira da se publika zaželi njegovih numera.
“Iskreno, ja bih svirao svaki dan! Ali mislim da je uvijek bilo najpoštenije prema publici da ne dolaziš tri puta sa istim programom”, tvrdi muzičar koji smatra da pripada “staroj školi”.
“Tako je bilo nekada, kad bi neko objavio novi album, onda imaš i stare, ali i neke nove pjesme i neka nova iskustva u medjuvremenu. Moze se dogoditi da sve drugačije zvuci”, dodaje hrvatski pjevač.
“Možda je to malo komplikovano, ali mislim da je tako najpoštenije prema publici. Da ne kupuju četiri puta kartu za film koji su već gledali”, pojašnjava u šali Gibonni , a potom se prisjeća prošlih koncerata u Crnoj Gori i izdvaja one za koja ga vezu najljepša sjećanja.
“Pa, bilo je tu stvarno raznih nastupa. Od onih kao što je u Podgorici ili u Budvi za nekoliko hiljada ljudi, koji su bili kao spektakli sa velikim razglasom i velikim light showom”, izdvaja on.
“Rado se sjećam takvih nastupa naravno, ali jako se rado sjećam i onih intimističkih, koji smo na primjer imali sa Vlatkom Stefanovskim na Guitarfestu u Tivtu prije nekoliko godina i koji smo prije dvije godine imali u Kotoru sa Matijom Dedićem. To su koncerti za nekoliko stotina ljudi i oni su isto imali svoj šarm, i stvarno uživam u obje varijante”, priznaje muzičar koji ce na City Groove festivalu promovisati pjesme sa aktuelnog albuma „Familija“.
“Iako su možda ljudi bolje prihvatili pjesmu ‘Sreća’ u duetu s Oliverom, što je meni normalno drago, zato što je to stvarno dobra pjesma prema kojoj imam jedan posebno emotivan odnos zbog toga šta smo obojica u njoj. I zato što su u toj pjesmi učestvovali neki moji veliki prijatelji, od Manu Katchea, Pina Palladina sa kojima sam radio album ‘Mirakul’. I onda je još Oliver tu, i Vlatko, tako da ima za mene neku posebnu važnost”, nadovezuje se hrvatski muzičar.
“Ali ko zna šta će vrijeme donijeti, možda na kraju najvoljenije pjesme sa tog albuma budu neke koje sad uopšte ne spominjemo, ali to ćemo znati tek za nekoliko godina”, kaže on i dodaje da je bar tako njegovo dosadašnje iskustvo pokazalo.
“Bar do sada uvijek je bilo tako, da se narod na kraju odluči da jednostavno neke pjesme ne odu u zaborav, a neke druge, nažalost, odu”, zaključuje Gibonni , koji je pristao da sa čitaocima “Vijesti” podijeli kako je tekao proces rada na albumu.
“Pa, kad smo počeli da radimo na albumu, u početku čak nismo ni znali u kakvom će to formatu biti, hoće li to biti samo pet pjesama, šest, sedam, osam, devet… Ništa nismo znali u početku, nego smo rekli kao ajmo nešto napravit za svoju dušu”, prisjeća se on.
“Zamišljali smo u stvari da će to biti, onako dosta intimistički, jedan off album da ga tako nazovemo. Zato šta Oliver ima svoj život i svoj put, ja imam svoj život i svoj put. I tako smo to zamislili, iskreno, neambiciozno, on uz klavir, gitaru i tri instrumentalista sa kojima se odlično slažemo”, nastavlja prepricavanje Gibonni .
“Ali onda se dogodilo da je on zvao svoga prijatelja Antonija Serrana koji je dvostruki dobitnik Grammyja i možda jedan od najboljih usnoharmonikaša na svijetu. Ja sam pozvao Manu Katchea, Pina Palladina i Steve Stevensa, pridružili su nam se onda od domaćih snaga još Vlatko Stefanovski i Matija Dedić, pa Elvis Stanić i onda je sitacija ispala kao da igramo turnir u malom fudbalu na školskom dvorištu u kvartu, a da nam se pridruži pola igrača iz Real Madrida i Juventusa”, u smijehu poredi pjevač.
“Kad smo već bili u mogućnosti da nam se ti ljudi pridruže i sa svojim talentom oplemene to što radimo, naravno da smo se u to upustili sa zadovoljstvom. Ali ja još uvijek mislim da je to intimistički album”, zaključuje on.
Kada su u pitanju saradnje sa drugim muzičarima u budućnosti, Gibonni nije isključiv.
“Uvijek sam se povodio za ljudima koji su jako talentovani, više nego za nekim ko je popularan. Rijetko se te dvije osobine mogu naći u jednoj osobi, kao što se može naći u Oliveru”, kaze on i dodaje da su njemu obično vise interesantniji ljudi koji su sjajni instrumentalisti ili sjajni prateći vokali.
“To me uvijek puno više zanimalo nego možda da sarađujem sa nekim ko je ono jako slavan, popularan i na naslovnicama novina, a možda nije muzički interesantan”, pojašnjava nekadašnji frontmen splitskog heavy metal benda 'Osmi putnik' koji od početka devedesetih uspješno gradi samostalnu kantautorsku karijeru.
“Ja mislim da ima veliki broj talentovanih ljudi vani, stranaca, ali ima i veliki broj ljudi koji su sa ovih nekih naših prostora i volio bih sa njima ostvariti neku saradnju zato što mislim da je život kratak i da nemamo kad robovati svome egu i stavljati jedni druge u ladice, nego ono, ako se ukaže prilika i ako postoji neka prava pjesma ili neka prava pozornica gdje bi talentovani ljudi mogli udružiti svoje snage, to obavezno treba napravit'”, smatra Gibonni .
Vlasnik hitova “Libar”, “Mirakul”, “Judi, zviri i beštimje”, “Činim pravu stvar”, “Dvije duše”, “Žeđam” i drugih, poznat je i kao najnagrađivaniji hrvatski muzičar, pa ne čudi što mu je i aktuelni album “Familija” donio nekoliko nagrada.
Upitan da li se dešavalo da se mišljenje stručnog žirija ne poklapa sa mišljenjem slušalaca, pa neki albumi koji su bili izuzetno slušani ne dobiju priznanje i obratno, Stipisic odgovara sa: “Možda u početku”.
“Tada je to znalo stvarno biti onako čak nekad i komično. Rijetko radim neku inventuru svoga minuloga rada. Još uvijek osjećam puno entuzijazma i gledam stalno prema naprijed”, kaze on.
“Nemojte misliti da neke svoje nagrade i priznanja mazim kod kuće, to sigurno nije istina”, uz smijeh dodaje muzičar, a zatim ističe da cijeni i poštuje sve što su mu publika, kolege, struka i novinari udijelili.
“Ali nekako uvijek mi se čini da tek moram da napravim nešto, da me prave stvari tek čekaju iza ugla, u smislu neke prave pjesme ili nekog vrhunskog albuma. A ono što mislim da je meni najveći kompliment, je kad ljudi prihvate pjesme koje nisu toliko na prvo slušanje”, priznaje on.
“Kao što je bio slučaj sa pjesmama ‘Posoljeni zrak i razlivena tinta’ ili ‘Anđeo u tebi’. To su neke pjesme koje ti se neće odmah dopasti, nego mora proći neko duže vrijeme, godinu, dvi, tri, pet ili deset da se one nekako izbore za neko svoje mjesto”, nastavlja Gibonni .
“To mi je najveći kompliment, imam osjećaj kao da su te pjesme ljudi sami otkrili, i da im ih nisu otkrili mediji. U tom nekom mom odnosu prema publici i odnosu koji publika ima prema tim pjesmama, to nekako smatram najvećim komplimentom”, zaključuje on.
Na kraju razgovora, hrvatski muzičar poslao je poruku podgoričkoj publici sa kojom će se družiti za nešto malo više od mjesec dana.
“Želim reći da smo se stvarno uželjeli i da je ovih šest godina predugačak period. Okreneš se iza sebe i tih šest godina prođe u čas. Ali mislim stvarno da smo dužni napravit' jedan vrhunski koncert i da ćemo ja i moja mnogoljudna ekipa dati sve od sebe da to stvarno bude nešto posebno”, poručio je on.
Treći festival City Groove biće održan na Stadionu malih sportova od 2. do 4. juna. Prvog festivalskog dana publika će imati priliku da po prvi put u Podgorici uživa u nastupima francuskih DJ-eva i producenata Bob Sinclara i Antoine Clamarana. Druge večeri sa publikom će se pored Gibonnija družiti britanski bend “Morcheeba”, dok će festival svojim koncertima zatvoriti bendovi “Queen Real Tribute” i “Psihomodo pop”.
Ovogodišnji festival dio je manifestacije Podgoričko kulturno ljeto, a organizuje ga agencija Comfortably Numb.
Bonus video:
