Nova godina tek što je počela, a već donosi sjajan album jednog od najtraženijih bendova sa ex-Yu prostora. Novim projektom “Many Mouths Shut“ bend “Orthodox Celts” poručili su da nije dobro ćutati, pa su samim tim riješili da prekinu desetogodišnji diskografsku pauzu i publiku obraduju sa trinaest kompozicija, od koji su sedam autorske numere i šest irskih tradicionala. Ovoga puta sarađivali su sa Nikolom Vranjkovićem, Draganom Alimpijevićem Pikom, Stevanom Vitasom, dok je omot nacrtao Valter Venturi, legendarni crtač “Zagora”. Producent albuma je Dejan Lalić, a bend je nedavno pokrenuo svoj lejbel O'Celts Records preko kojeg su objavili ovaj album. O projektu “Many Mouths Shut“, pjesmama, reakcijama publike, ali i trenutnoj situaciji ne samo na muzičkoj sceni za “Vijesti” priča Aleksandar Petrović, poznatiji kao Aca Seltik, vokal sastava “Orthodox Celts”.
- Album ste objavili 13. januara, a donosi 13 pjesama. Ima li posebne simbolike za vas u tom broju 13?
Pa, broj 13 je sam po sebi simboličan, od starih mitoloških priča o 12 dobrih Bogova i 13. lošem, preko Isusa i apostola kojih na tajnoj večeri bješe 13, pa preko petka 13. oktobra 1307. kada su templari konačno pali i zbog čega je nastao izraz “Crni petak”, pa preko gomile asocijacija poput 13. praseta koje se provlače svako malo u svakodnevnom životu. U našem slučaju, on je ovdje, ispostavilo se, simbol naše upornosti i otpora svemu što je postalo normalno i ordinarno u našem društvu, a ne zaslužuje da bude tu. Kao što broj 13 u tom simboličkom smislu prosto bode oči gdje god ga primijetite, tako i ovaj naš album odudara od uopštenih fraza i sentenci koje se koriste da bi se mnogo pričalo, a ništa reklo, pa je svojom direktnošću i konkretnošću muzički broj 13 ovog trenutka.
- S obzirom na to da je više od decenije publika čekala na novi projekat, kakve su prve reakcije, ima li neka numera da se posebno izdvojila?
Odmah, u startu smo znali da će biti teško da se izdvoji samo jedna pjesma kao isključivi i simbolički noseći singl. Prve reakcije su to i dokazale, pošto se mahom svode na to da se ljudima sviđa album u cjelini i sve pohvale i kritike se i odnose na album, dok pjesme kao pojedinačne djelove albuma rijetko ko doživljava kao zasebne cjeline. Ipak, zasada, čini mi se, najviše reakcija izazivaju „I Wish You The Very Worst“, „Lone Wolf“, „Double Cross“ i „King Of The Hill“, uz numere objavljene prije samog albuma u vidu video spotova.
- Ovim albumom poručili ste da “nije irski ćutati, još manje srpski”. S obzirom na činjenicu da ste vi ipak bend sa Balkana, oko čega mi na prostorima ex-Yu treba da dignemo najprije glas, a živi se ne čujemo?
Ja i dalje uporno odbijam da koristim riječ Balkan jer smatram da smo svi mi ovdje stariji i od Turaka, a kamoli od jednog turcizma koji se koristi tek od 19. vijeka, tako da smo mi bend sa Helma. E, pa, čak i samo ovo što sam rekao vodi ka onome protiv čega treba podići glas. Jedna riječ je, možda, iako se ne čini tako na prvi pogled, sasvim dovoljna da objasni šta je to. Prostakluk! Prije svega i poslije svega. Prostakluk koji vam dozvoljava da mislite da ste jedini i isključivi vlasnik prava na mišljenje, istinu, pravo, pravdu, osjećanja, odnosno, da se malo jasnije, a literarnije izrazim, prava na razum, srce, moral i ljubav. E, sad, pošto mnogi u današnje vrijeme neće biti u fazonu da porazmisle o ovome što sam ovdje rekao i da u 21. vijeku traže suvu i golu informaciju, jer im je miliji Bil Gejts nego Aleksandar Sergejevič Puškin, evo i njima da pojasnim: protiv toga da mi neko zvjera preko plota, tura nos u moja posla, da mi sa strane popuje i soli pamet, a istovremeno, i protiv toga da ja bacam pogled u komšijino dvorište, a prostakluk svake vrste: politički, moralni, verbalni, emotivni, pojavni, vodi do toga, pa u sljedećoj instanci dovodi do neslaganja i rasprava, pa sve dalje do... Onoga što smo, nadam se, ostavili za sobom zauvijek.
- U refrenu pjesme “Revolucija” kažete da je “revolucija pojela svoju djecu”. Na šta ste konkretno mislili i imamo li nekoga ko bi mogao da digne revoluciju protiv svih loših stvari koje kao bolest već godinama napadaju čitav Balkan?
Znate, ne samo kod nas, sve revolucije redovno jedu svoju djecu. Drugim riječima, revolucionari i svi revolucionarni segmenti imaju svoju upotrebnu vrijednost. Vidite, i jednog Ernesta Gevaru, mnogo poznatijeg kao Če, je smakao sam Fidel Kastro, jer se ispriječio između njega i neogranične vlasti, pa kako ne bi i ovi naši ovdje mnogo sitnije igrače nego što je Če bio? Da ne bude da sam skroz lijevo, i na desnoj strani ima sličnih, tako da takvih primjera u istoriji ima bezbroj. Ova pjesma se jednostavno odnosi na to da neću da dozvolim da me opet neko napravi magarcem! Šta kao, super smo, 'ajmo malo da pjevamo po trgovima, dižemo pesnice, pozivamo narod da digne glas, šatro se borimo protiv diktature, i mi smo kao neki rokenrol, promjenićemo sve i biće nam super. E, a kad je uspjelo, nestade rokenrol kao da ga nikad nije ni bilo. Normalno, zato što je opasan. Jer, onaj ko te je doveo na vlast ima moć i da te zbaci, pa je bolje da ga nema. I tako, ode rokenrol iz medija. Nažalost, zamijenili su ga „korisni idioti“ i poslušnici i uspjeli su da ovaj jadni narod navedu da pomisli kako su pravi ideal silikonske nakaze i grozomore svih drugih vrsta, prije svih političke, koje mozak koriste na nivou koji im omogućava da pritisnu „da“ ili „ne“, kako im već narede. I dan danas sam siguran da mogu da tačno navedem trenutak u istoriji kad je rokenrol ovdje umro. Ili se bar povukao iz javnog života. Pa, pobogu, glavne medijske zvijezde su političari! Gdje ćete konkretnije?! Kad te jednom prevare, naučiš na sopstvenoj grešci, a ako te prevare na istu foru i drugi put, onda si stvarno mnogo glup.
- Sve više je bendova koji kroz svoje pjesme šalju društveno angaživane poruke, a čini mi se da što su tekstovi "agresivniji" i "tačno opisuju situaciju", narod više ćuti. Može li se kroz muziku mijenjati svijest ljudi ili se sve ipak završava samo na pjevušenju?
Ma, to zavisi od spremnosti da se čuje i razumije otpjevano. Pjevušenje zasigurno nije put ka tome. A, i ne slažem se da je sve više društveno angažovanih poruka, prije će biti da je malodušnost uzela maha toliko da sve što iole iskače iz šablona “neutralnih” tekstova automatski dobija etiketu “društveno angažovane poruke”. Svijest može da se promijeni samo i isključivo ako se krene od sebe. Ja tjeram svoju priču i ne dam ni pet para po pitanju toga šta neko drugi kaže na to. Moje dvorište je čisto, pa ako se nekome to dopada, odlično. Možda se i primi!
- Na albumu je šest irskih tradicionala i sedam autorskih pjesama. Jeste li “glasniji” kroz irske tradicionale, znamo da su oni bili uvijek revolucionari, ili kroz autorske pjesme?
Kroz autorske pjesme, dakako. U ovom slučaju tradicionali su ograničeni na pet instrumentala i “The Parting Glass”, tako da smo tu revolucionarni samo po pitanju aranžmana i načina na koji smo izneli naše viđenje muzičke matrice svake teme ponaosob. Malo li je?!
- Pokrenuli ste sopstvenu izdavačku kuću. S obzirom na to da je diskografija odavno u krizi, a imamo problem sa hiperprodukcijom, koliko se danas uopšte isplati izdavati albume, jer mnogi se odlučuju upravo da s vremena na vrijeme objave singl?
Pokrenuli smo je da bismo sami bili gospodari sopstvene i sudbine ovog albuma. Danas je najmanji problem izdati album. Nekada nisi mogao da uđeš u studio ako ne znaš da pjevaš, a danas je sve dostupno svima i to je usud našeg vremena. Svi mogu sve da kažu, kad hoće, kako hoće, pa i da snime ploču ako hoće. U vreme digitalnih medija album je potreban samo fanovima i audiofilima ili kolekcionarima, kojih, doduše, nije malo, i, uglavnom, služi kao informacija koja upućuje na viši nivo, odnosno, na žive svirke. Na neki način, desila se devolucija muzičke scene u izdavačkom smislu, pa je situacija slična onoj sa početaka džeza i rokenrola kada je prava muzika mogla da se čuje samo na koncertima jer nosača zvuka nije bilo. Tako ispada da je nulta produkcija u krajnjoj instanci potpuno jednaka hiperprodukciji, kao što su ekstremna levica i ekstremna desnica sestre rođene. A, da li je potrebno snimati albume? Naravno da je potrebno! To dokazuje da ste još živi!
- Uveli ste irsku muziku i uopšte kulturu na velika vrata prije više od 20 godina i zahvaljujući onome što radite sve je više poštovalaca ove kulture. Posljednjih godina pojavilo se još bendova koji sa vama dijele istu ideju. Kako uopšte gledate na konkurenciju?
Koju konkurenciju? Kakvu konkurenciju? Ako tako gledam na to, onda bolje da i nisam na sceni! E, to je ono što ja odbijam da budem - obojena revolucija! Ja neću da jedem sopstvenu djecu!
Irsku je lakše sagledati kroz instrumentale nego kroz knjige
- Na albumu se uvijek nađe i po koji instrumental. Može li se na taj način bolje promovisati i instrumentalna muzika, koja je kod nas potpuno u drugom planu?
Instrumental može mnogo više da kaže nego neke pjesme koje vrcaju od teksta. U krajnjoj liniji, to je istorija jedne nacionalne muzičke matrice u malom. Kroz ove instrumentale je sigurno mnogo lakše sagledati Irsku i njeno muzičko nasljeđe nego kroz suvoparne istorijske knjige. Pogledajte i nas. Pa, kolo je naša istorija. Istorija naših vjerovanja, naše obredne igre koje su sve do današnjih dana sačuvale ono iskonsko u nama. To smo mi! E, tako su i Irci kroz svoje tradicionale sačuvali sebe. Neki mogu i da uoče dodirne tačke ovih matrica i to je pravac u kome se moje istraživanje kreće. Ako na taj način gledate, reklama za instrumentalnu muziku vam i ne treba.
Kraj svijeta nastupiće kad ne bude radio signala i glasa u etru
- Na Radiju Beograd 1, urednik i voditelj ste više emisija "Obrazovnog programa za djecu, mlade i porodicu". U doba Interneta, koliko su uopšte mladi zainteresovani da putem radija saznaju i nauče nešto novo?
Zainteresovanih uvijek ima i Radio je uvijek bio tu pored nas i sa nama i uvijek će i biti. Internet umnogome i olakšava i otežava cijelu stvar. Kao i sve ostalo, ako alat koristite na način na koji treba onda je koristan i radi posao, u suprotnom, ni najbolji alat ne može da spriječi štetu. Drugim riječima, ako slušate Radio preko interneta, utoliko bolje za Radio. Ako internet koristite samo za trivijalnu zabavu, onda Radio i ne slušate. Ja sam pobornik one ideje da će kraj svijeta nastupiti onog trenutka kada ne bude više radio signala i glasa u etru. To bi označilo konačan kraj! Odnosno, nadam se da neće!
Čekajte nas u Crnoj Gori
- Za ovu godinu planirali ste i koncertnu promociju albuma “Many Mouths Shut”, hoćete li u okviru nje posjetiti i Crnu Goru, gdje ste uvijek rado slušan bend?
Svakako! Doduše, planovi su tek u početnoj fazi, tako da konkretnih informacija koje možemo da podijelimo sa fanovima, još uvijek nemamo. Ali, ako ste mislili da ćete se ovog puta izvući, od tog posla nema ništa! The Celts Strike Again!
Galerija
Bonus video:
